Sveučilišno-klinička bolnica u Mostaru prva je u Federaciji BiH napravila COVID bolnicu. Hercegovačko-neretvanski kanton ima i najveći broj oboljelih od koronavirusa, oko trećine slučajeva zaraze je u ovom kantonu. Prof. dr. Jurica Arapović, specijalista infektologije sa Klinike za infektivne bolesti SKB Mostar predložio je da se razmisli o produženju perioda zdravstvenog nadzora (samoizolacije) na 21 ili 28 dana jer to i zakon predviđa s obzirom na to da je maksimalna inkubacija sigurno duža od 14 dana. Za Raport prof. Arapović pojašnjava zbog čega bi ovakva mjera bila dobra.
„Osobe s blažim simptomima i one sa srednje teškom kliničkom slikom u izolaciji bi trebale biti 14 dana, a nakon otpusta, bez obzira na negativan test na koronavirus, trebalo bi naložiti još 14 dana izolacije. Takva je praksa, recimo, u Republici Srpskoj, Hrvatskoj ili Srbiji. Dakle, od detektiranja virusa do izlječenja pacijenti su 28 dana u izolaciji. Za one koji su u samoizolaciji, ona bi, po meni, trebala trajati barem 21 dan. Ne može naškoditi!
Ovaj virus ima vrlo širok dijapazon inkubacijskog perioda, od tri pa do 20 ili više dana. Kontakti desetak bolesnika koje smo mi uzorkovali, a takva iskustva imaju i kolege u RS, Hrvatskoj, Srbiji, bili su pozitivni i nakon 14 dana. Prema tome, ima li smisla 14 dana? Ako imamo bolesnike koji su 14. ili 15. dan razvili simptome nakon sumnjivog kontakta, pa i one simptome koji su blagi, takvi bolesnici mogu prenositi bolest“, pojašnjava prof. Arapović.
On napominje kako je najviše testiranih upravo u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.
„S danom 2. 4., mi smo do sada testirali oko 600 uzoraka, od 1.900 koliko je ukupno testirano u FBiH. U našoj županiji imamo i najviše detektiranih bolesnika, a taj će broj sigurno biti i veći. Dakle, testiramo u skladu s evropskim prosjekom i pratimo RS“, kaže naš sagovornik.
Na pitanje da li se stopa smrtnosti u BiH može smatrati visokom, kaže:
„Stopu smrtnosti treba gledati u kontekstu teških bolesnika. Svako ko završi na respiratoru ima 20 posto šanse da preživi. Nažalost, bolest je fatalna, vrlo je fatalna. U pravilu, bolest ne bira starosne grupe i preživljenje od ove bolesti kod starijih je manje. Mi smo imali dva smrtna slučaja kod osoba životne dobi iznad 50 godina. Istina, težu kliničku sliku obično imaju stariji pacijenti. Međutim, u COVID bolnici u Mostaru trenutno liječimo 20-tak bolesnika sa srednje teškom kliničkom slikom i polovina njih zahtijeva podršku kisikom. Troje njih je na respiratoru.
U tom kontekstu, možda u ovom segmentu izgleda da nije dovoljno testirano. Ali, ne smijemo zaboraviti da je mnogo kontakata istraženo i stavljeno u samoizolaciju ili kućnu izolaciju. Ako imate jednog pozitivnog u obitelji, drugo troje koje imaju blage simptome, tretiraju se kao COVID pozitivni“, napominje prof. Arapović.
Kaže kako bi bilo dobro kada bismo testirali 3,5 miliona ljudi, i to na početku i na kraju, ali, napominje kako je to je nemoguće. Takve mjere, govori, nisu ispoštovale niti znatno bogatije europske države.
„Prije svega, treba voditi računa o kontaktima, treba uhvatiti što više kontakata, koje treba testirati. Ljudi moraju biti samosvjesni, odgovorni, iskreni i disciplinirani. Ako se kreću, imaju socijalne kontakte, ako djeca izlaze iz kuće, onda pravimo pogodno tlo za transmisiju virusa. Ono što je pogodilo Italiju, može pogoditi i nas, poglavito u ruralnim sredinama. Ljudi na selu gdje su obiteljska gospodarstva imaju veći djelokrug rada, mogućnost miješanja je veća, a znatno manja je kontrola nadležnih službi. Tu vidim izgledni problem. Većina naših pacijenata dolazi iz ruralnih sredina“, ističe prof. Arapović.
On se zalaže za još strožije mjere koje bi poduzeo Stožer civilne zaštite u cilju sprečavanja kretanja.
„Predlagao sam da policijski sat čak počinje u 15 sati, posebno vikendima. Policijski sat se poštuje, ali prvenstveno zbog represivnih mjera i psihološkog efekta. Problem je što većina gospodarstva i službi nisu na bazičnim postavkama, ljudi i dalje rade i miješaju se.
Poseban segment je u zdravstvu. Zdravstveni djelatnici imaju svoje obitelji, oni dolaze iz bolnica u svoje domove i možda su oni sada najveći medijatori“, upozorava prof. Arapović.
Koronavirus je ušao i u zdravstvene ustanove, međutim, prof. Arapović kaže da se takve situacije dešavaju u cijelom svijetu, ali da je najvažnije detektirati pozitivne osobe na vrijeme.
„Nama se to dogodilo prvima. Ali, pacijentu koji dođe u bolnicu, morate pružiti pomoć. Treba učiti iz tuđih grešaka. Nisam siguran koliko su druge ustanove naučile iz našeg slučaja. Bitno je reagirati na vrijeme i maksimalno spriječiti posljedice po zdravstvene djelatnike. Masovno testiranje je manje bitno u odnosu na to koliko je važno ograničiti kretanje stanovništva. Testiranje je trenutno vrlo važno zdravstvene djelatnike. Ako su bili u kontaktu, idu u samoizolaciju, a prije povratka na posao obavezno moraju biti testirani. Ako se vrate, a nisu testirani, onda smo napravili vitium artis (greška umijeća)“, potcrtava prof. Arapović.
Dodaje i da su u zdravstvenim ustanovama najmanji problem bolesni, jer većina njih u svoj muci i bolesti poštuju sve mjere. Veći su problem kontakti i osobe koje dolaze iz inozemstva i koje se ne stavljaju u zdravstveni nadzor ili karantenu.
„Oni se osjećaju zdravo, a uopće nisu svjesni toga da možda vrše transmisiju smrtonosne bolesti. Ako se to bude događalo idućih 15-20 dana, a uskoro dolaze blagdani i očekuju se velike migracije, imat ćemo problem. Tu su posebno ugrožene starije osobe, koje obično imaju težu sliku i završe bolnici. Ako se to desi, sa ovakvim kapacitetima nisam siguran da ćemo to moći izdržati“, kaže prof. Arapović.
Na kraju kaže kako su zdravstveni djelatnici spremni suočiti se s pandemijom, a da je trenutni nedostatak zaštitne opreme ono što može napraviti problem.
„Kronično nedostaje opreme, čak i u razvijenim zemljama. Nama je to u ovom trenutku najvažnije, jer nama zaštitna oprema garantira sigurnost na radu i očuvanje ljudskih resursa, nadasve anesteziologa i infektologa“, kaže prof. Arapović.
