Učešće na Olimpijskim igrama rijetko je postignuće; pritisci i stres koji dolaze s tim su jedinstveni.
Bilo da se sportista bori za pobjedu u plivanju ili se probija do zlata u modernom petoboju, psihologija će igrati ključnu ulogu u njegovom uspjehu ili neuspjehu u Parizu ovog ljeta.
Na prethodnim Olimpijskim igrama vidjeli smo kakav mentalni danak sportistima može imati takmičenje na najvišem nivou.
Američka gimnastičarka Simone Biles povukla se iz pet disciplina na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. kako bi zaštitila svoje mentalno zdravlje, a osvajač 23 zlatne medalje Michael Phelps opisao je mentalni slom koji ga je pogodio nakon učešća na Igrama.
Kad ih čak i male greške mogu koštati medalje, kako sportisti koriste psihološka načela da ovladaju svojim umom i izbore se sa pritiskom?
Elastičnost
Sposobnost oporavka od neuspjeha, kao što su razočaravajuće izvedbe ili povrede, je ključna, piše Science Alert.
Uloga mentalnih procesa i ponašanja kao što je emocionalna regulacija (prepoznavanje i kontrola emocija kao što je tjeskoba) omogućuje olimpijcima da zadrže fokus i odlučnost usred ogromne pažnje javnosti koje dolazi s takmičenjem na najvećoj svjetskoj pozornici.
Otpornost nije fiksna osobina, već dinamičan proces koji se razvija kroz međuigru između individualnih karakteristika, kao što su osobnost i psihološke vještine, i okoline, kao što je društvena podrška sportista.
Studija iz 2012. u Ujedinjenom Kraljevstvu koja je istraživala otpornost olimpijskih prvaka istaknula je da je niz psiholoških faktora poput pozitivne osobnosti, motivacije, samopouzdanja i usredotočenosti, kao i osjećaja da imaju društvenu podršku, pomogao u zaštiti sportista od potencijalnih negativnih stresora uzrokovanih natjecanjem u Olimpijske igre.
Ovi faktori pomogli su povećati otpornost sportista i vjerovatnost da će pokazati najbolje što mogu.
Društvena podrška znači da se sportisti ne moraju osjećati kao da su sami. Ako se mogu pozvati na jaku podršku porodica, prijatelja i trenera, to im daje dodatnu emocionalnu snagu i motivaciju.
Otpornost omogućuje olimpijcima da se oslanjaju na individualne vještine i osobine i štiti ih od negativnih učinaka stresora koji neizbježno dolaze s takmičenjem na Olimpijskim igrama. Na primjer, veslač će možda trebati riješiti probleme poput promjene vremenskih uvjeta.
Otpornost im omogućuje da zadrže prisebnost i prilagode se uvjetima, na primjer modificiranjem tehnike zaveslaja.
Biti prisutan
Ostanak u sadašnjosti može pomoći sportistima da izbjegnu preopterećenost ili iscrpljenost značajem svog događaja ili da ih ne omete razočaranje uzrokovanom neuspjesima u prošlosti i pritisak visokih očekivanja od medalja.
Kako bi pomogli sebi da ostanu u sadašnjem trenutku, sportisti mogu koristiti različite strategije. Meditacija i vježbe disanja temeljene na svjesnosti mogu pomoći sportistima da se osjećaju smireno i fokusirano.
Također mogu koristiti vizualizaciju izvedbe za uvježbavanje određenih pokreta ili rutina. Zamislite košarkaša koji vizualizira šut iz slobodnog bacanja.
Slično tome, mnogi će sportisti imati dobro uvježbane rutine prije nastupa koje mogu stvoriti osjećaj normalnosti i kontrole. Na primjer, teniser može odbiti lopticu određeni broj puta prije nego što servira.
Ostanak u sadašnjosti pomoći će smanjiti anksioznost sportista, održati fokus na zadatak i omogućiti im da u potpunosti dožive (i nadamo se da uživaju) atmosferu.
Zaštita mentalne dobrobiti
Neuspjeh može biti razoran i sportisti mogu imati kompliciran odnos prema pobjedi.
Na primjer, neki sportisti doživljavaju post-olimpijski blues, koji se često opisuje kao osjećaj praznine, gubitak vlastite vrijednosti pa čak i depresije nakon Olimpijskih igara, čak i ako je sportista osvojio medalju.
Britanska biciklistica Victoria Pendleton napisala je za The Telegraph 2016. godine opisujući ovaj fenomen: "Gotovo je lakše biti drugi jer imate nešto čemu ciljati kada završite. Kad pobijedite, odjednom se osjećate izgubljeno".
Olimpijci mogu biti prvaci, ali kao i mi ostali, morat će dati prioritet osnovama kao što su dovoljno spavanje i odmor kako bi se mentalno napunili. Australsko istraživanje provedeno 2020. istaknulo je odnos između održavanja mentalnog blagostanja i povećane atletske izvedbe.
Kako bi to osigurali, olimpijci će blisko ssrađivati s pomoćnim osobljem kao što su nutricionisti koji će im osigurati uravnoteženu prehranu koja zadovoljava fizičke potrebe njihovog takmičenja, pomažući u zaštiti fizičkog i mentalnog zdravlja.
Oni će također raditi sa sportskim psiholozima i psiholozima za tjelovježbu tokom svog treninga u pripremi za Olimpijske igre kako bi se nosili s izazovima kad i kad ih iskuse.
Ako se sportista prije Igara počne boriti s tjeskobom zbog izvedbe, može vježbati svjesnost ili kognitivno restrukturiranje, tehnike koje pomažu ljudima da primijete i promijene negativne obrasce razmišljanja.
Autor teksta je Mike McGreary, voditelj programa i viši predavač psihologije sporta i tjelovježbe, Univerzitet Keele.
