Timothy Snyder, profesor historije na Sveučilištu Yale i autor knjiga "Put do neslobode" i "Bloodlands", izjavio je u komentaru za The Washington Post da je ruski predsjednik Vladimir Putin godinama iznosio argumente za genocid nad Ukrajincima te se upitao jesmo li slušali šta je govorio?
Snyder piše da je prije desetak godina Putin predložio da politika počinje izrekom "ili si prijatelj ili neprijatelj", slijedeći nacističkog pravnog mislioca Carla Schmitta i ruskog fašističkog filozofa Ivana Iljina, kojeg Putin smatra svojim učiteljem. Ukrajina je bila prijatelj pod prisilom: Svako ko nije razumio da su Ukrajinci dio ruske civilizacije bio je neprijatelj. Za Putina je "jedinstvo u dušama" Rusa i Ukrajinaca bila Božja volja koja se brani činom pročišćujućeg nasilja.
U dugačkom eseju iz jula, Putin je tvrdio da ne postoji ukrajinska nacija. Nadopunjujući svoje ranije tvrdnje nekima koje je predstavio kao povijesne, Putin je pisao o "jedinstvu" Rusa i Ukrajinaca te da je Zapad zbunio Ukrajince koji su povjerovali da imaju svoj zasebni identitet. Ali, smatrao je Putin, to se moglo ispraviti.
Kako piše Snyder, to je odražavalo Hitlerov stav. Führer je također mislio da su Ukrajinci prirodni kolonijalni narod, koji će, nakon oslobođenja od navodno židovskog vodstva Sovjetskog Saveza, rado služiti novim gospodarima. Dmitrij Medvedev zatvorio je jaz između ova dva stajališta, jasno dajući do znanja da je ukrajinska vlada diskvalificirala zbog njezinog židovskog predsjednika. U sedmicama prije invazije, Rusija je odbila pregovarati s Ukrajinom, predstavljajući je kao vazala.
Putin je nastavio argument 21. februara, najavljujući da će ruske trupe ući u Ukrajinu jer je ukrajinska država umjetna. Budući da je Ukrajinu "u potpunosti stvorila Rusija", Rusija je imala pravo ispraviti svoju pogrešku.
Tvrditi da ne postoji nacija i država znači tražiti pravo da ih se uništi, napominje Snyder te dodaje da "denacifikacija" i "demilitarizacija", dva ratna cilja koja je Putin najavio 24. februara, na dan kada je počela ruska invazija, nisu značile ništa manje od toga.
"Denacifikacija" znači eliminaciju ljudi koji ne razumiju da je Ukrajina dio veće Rusije. Lako je uznemiriti se perverznošću nacističke reference, budući da je Ukrajina demokratija sa židovskim predsjednikom, a ruske bombe su čak i ubile čovjeka koji je preživio koncentracijski logor. No iza svega se krije politika: "denacifikacija" za Putina samo znači dozvolu za ubijanje ili deportaciju. Budući da se izraz "nacist" ne odnosi ni na koga posebno, to je opravdanje za beskrajni rat i čišćenje. Sve dok se Ukrajinci opiru, bit će "nacista" koje treba kazniti.
"Demilitarizacija", piše Snyder, znači uništavanje suverene države silom, što uključuje eliminaciju svakoga ko je sposoban očuvati elementarne oblike suvereniteta. Početni cilj rata bio je zarobiti (i vjerojatno ubiti) ukrajinsko vodstvo, koje je Putin 24. februara okarakterizirao kao "protunarodnu huntu", a sljedeći dan kao "narkomane i neonaciste".
Dana 16. marta, tokom grozničavog govora u kojem je svoje kritičare kod kuće napadao kao "izdajnike" i "ološ", Putin je Ruse koji su povezani sa Zapadom nazvao "komarcima". Prema njegovu mišljenju, Ukrajinci su Rusi koji vole zapadnjake. Moraju se popraviti silom - "očistiti" ili "ispljunuti", kako je rekao u tom govoru.
Putin je zamislio kolaps Ukrajine u dva dana. To se nije dogodilo, ali je odgovarajuća propaganda bila prisutna. Službena ruska printana služba RIA Novosti 26. februara slučajno je objavila izjavu o pobjedi. Ponovila je sve Putinove genocidne teme iz perspektive "nove epohe". Ukrajinske države više nema, a ukrajinsko stanovništvo s radošću je prihvatilo rusku dominaciju. "Jedinstvo" je postignuto "rješavanjem ukrajinskog pitanja". Ukrajinska država "nikada više neće postojati", a ljudi su zadovoljno nastavili živjeti kao "mali Rusi".
Udaljenost između ovih fantazija i stvarnosti jamči sadašnje grozote. Putin sada ne može priznati pogrešku. Pobjeda može značiti samo zemlju toliko uništenu da ostaci stanovništva bez državljanstva nemaju izbora nego prihvatiti da pripadaju stranoj naciji, podvrgnuti se ruskoj policijskoj kontroli i preodgoju do kraja života te prihvatiti da će njihova djeca biti odgajana kao Rusi bez ikakvih sloboda koje su oni kao Ukrajinci poznavali.
Ta je ambicija vidljiva u načinu na koji se rat vodi: timovi ubojica stalno dolaze, a lokalne elite nestaju. Tisuće Ukrajinaca deportirano je u Rusiju protiv svoje volje. Bolnice, škole i skloništa za civile uvijek su na meti bombi. Jedna četvrtina stanovništva od 44 miliona ljudi raseljena je zbog rata.
Putinove riječi jasno se odražavaju u postupcima njegove zemlje u Ukrajini. Članak II. Konvencije Ujedinjenih naroda o genocidu navodi pet djela koja ispunjavaju definiciju "genocida"; svih pet počinile su ruske snage u Ukrajini. Što se tiče dokaza o namjeri: Putin je to cijelo vrijeme priznavao.
Ukrajinci sve to razumiju i zato se bore. Sagledavanje Putinove genocidne težnje može pomoći nama ostalima da shvatimo odakle je došao ovaj rat, kamo ide i zašto se ne smije izgubiti, piše Timothy Snyder.
