"The Suicide Squad" prilično je ironičan naslov za nastavak filma koji to ustvari nije, ali upravo su to DC i Warner Bros. u suštini uradili. Još jednom su okupili ekipu superzlikovaca pet godina nakon prethodnog pokušaja. Pozitivna strana je što film napisao i režirao James Gunn pa je superiorniji od prethodnika na svakom mogućem nivou.
Ostale recenzije:
U svom najboljem izdanju, Gunn uspjeva posložiti otkačenost antijunaka uz dozu emocije kao u svojoj "Guardians of Galaxy" franšizi za Marvel, s veselom ljutnjom i nepoštovanjem "Deadpoola", udovoljavajući fanovima željnim vidjeti heroje (ili zlikovce) kojima je dozvoljeno da se potpuno oslobode.
Ovaj novi "Suicide Squad" također mudro bira najbolje elemente iz filma Davida Ayera pa tako vraća Margot Robbie kao Jokerovu pomoćnicu Harley Quinn, Joela Kinnamana kao pukovnika Ricka Flaga i Violu Davis kao nemilosrdnog vladinog birokrata koji nadgleda Task Force X, čiji podređeni očigledno preferiraju kolokvijalniji nadimak kada se klade ko će preživjeti misiju.
A zapravo su specifičnosti misije ono gdje se "Odred otpisanih" malo kvari. Tim je poslan u izmišljenu ostrvsku državu poznatu kao Corto Moltese, onu koja je nedavno doživjela državni udar, dovodeći u opasnost tajni objekat u kojem se vanzemaljski obavještajni podaci navodno drže.
Zadatak odreda je da prodre u zemlju i uništi spomenuti objekat, probijajući se, uz dosta poteškoća, kroz naizgled beskrajnu opskrbu vojnika spremnu za presavijanje, vretenovanje i unakazivanje na sve kreativne i šarene načine.
Vođa tima je s negodovanjem Bloodsport (Idris Elba), čije vještine u osnovi odražavaju vještine Peacemakera (John Cena), još jednog vrhovnog strijelca. Ubacite tu i uvijek gladnog King Sharka (kome glas posuđuje Sylvester Stallone u stilu Groota), dok su ostali likovi i njihove moći prilično opskurni, osim ako niste ljubitelj Ratcatchera 2 (Daniela Melchior) i Polka-Dot Mana (David Dastmalchian). Međutim, očito se svi zabavljaju sa čudnim i zabaćenim ostatkom stripovskog univerzuma, tonski na sličan način kao što je to nedavno činila Marvelova serija Loki.
The Suicide Squad odražava sazrijevanje superherojskog žanra
Na neki način, sama činjenica da filmovi imaju slobodu da se igraju tako zamršeno sa stripovskim katalogom odražava filmsko sazrijevanje ovog žanra, kao i krvavo platno na kojem je Gunnu dopušteno slikati, prošarano crnom komedijom, pa čak i komentarom o vanjskoj politici SAD-a. Što se tiče granica, DC se vratio u teritoriju koju je "Watchmen" zauzeo prije desetak godina.
Ipak, postaje sve očiglednije da se "The Suicide Squad" u suštini takmiči u nastavku nadmašivanja samog sebe, što znači da ako postoji posebno jeziva sekvenca na početku, očekujte nešto posebno osmišljeno da digne uloge prije kraja.
Gunn spretno manipuliše vrtoglavim asortimanom elemenata, stvarajući nezaboravne trenutke svojim glavnim facama (Robbie, naprimjer, ovdje prolazi mnogo bolje nego u njenom namjenskom filmu Birds of Prey), i dopuštajući različitim likovima da ubacuju detalje praktično u hodu, obično u obliku mračnih priča o jecanju.
Ono što filmu konačno nedostaje je antagonist dostojan tima. S druge strane, zahvaljujući drugim nadogradnjama, čini se da ovaj "Suicide Squad" neće na dugu pauzu kao prethodnik, pa je to možda nedostatak koji se može riješiti u sljedećem izdanju.
Film je dostupan u Cineplexx i CineStar kinima širom BiH, kao i na platformi HBO Max
