Razija Raza Mujanović (57) za mnoge je najveća sportska ličnost u historiji Bosne i Hercegovine.
Njena košarkaška biografija je veličanstvena i jedinstvena, članica je FIBA-ine Kuće slavnih (što je najveće priznanje u svijetu košarke), dok se o Razi privatno i ne zna baš mnogo.
A sada je legendarna Raza ekskluzivno za Raport otkrila svoje pravo ja.
Najgore mi je kad vidim negativne ljude
Vi plijenite pozitivnom energijom. Iz čega je crpite?
Vjerovatno mi je urođeno da sam pozitivna. Tako ja živim cijeli život. Kad mi je najteže, nađem motiv da bih bila pozitivna. Meni je najgore kad vidim ljude negativne, jer svi mi imamo problema, život je sastavljen od lijepih i ružnih stvari, ali ako pokleknemo, loše djeluje i na samu osobu i na okolinu.
Kad već govorite o Vašoj pozitivnosti, moram se nadovezati na period kada ste imali karcinom dojke od kojeg ste se izliječili. Sigurno da je Vaš pozitivan odnos imao veliki utjecaj u procesu izliječenja.
Iskreno, prvi trenutak kad sam saznala dijagnozu, nije mi bilo jednostavno. Mislim da svako kad sazna tu dijagnozu prvo šta pomisli jeste da je tu kraj. Međutim, poslije toga sam počela malo istraživati, informisati se i nekih sedam dana je trajalo to nekakvo tugovanje. Onda sam rekla da to ne vodi ničemu, da moram biti ono što jesam i da se borim, i da je to samo još jedna utakmica koju trebam pobijediti.
Je li to iskustvo nešto promijenilo u Vašem životu?
Vjerovatno malo promijeni čovjeku život. Izbjegavam stresne situacije jer mislim da je stres najgori za zdravlje čovjeka, zbog stresa mnoge bolesti dođu. Vodim računa i o ishrani, više vitamina…
Živim dan za danom
Postoji li kod Vas strah da će se opet desiti neki takav trenutak u Vašem životu, vezano za zdravlje?
Ne, uopće ne razmišljam da bi mi se to moglo vratiti. Jednostavno sam pozitivna, živim dan za danom. Ne daj Bože da se desi, da se ponovo mora ući u neku borbu… Jer, ništa se ne dobija bez borbe. A i ja sam navikla kroz život da se borim. Uvijek sam bila veliki borac i na osnovu moje borbe sam postigla velike rezultate.
Vaša biografija je nevjerovatna. No, odnos društva i države nije ni u blizu prema Vašim zaslugama.
Vjerovatno da sam iz muške košarke, bilo bi drugačije. Nekako su žene u našem društvu uvijek manje cijenjene. Uvijek se gleda da se uspjeh žene degradira što više. Ja sam to shvatila i ne zamaram se tim. Ali, rezultati najbolje govore, a meni je u životu bitno da se obični ljudi i građani dive mom uspjehu. A neko na funkcijama što to nije prepoznao... Jednostavno, ne želim da se zamaram, ne želim biti negativna.
Vjerovatno se dešavalo da je neko s Vama u privatnim ili poslovnim odnosima samo zato što ste Raza Mujanović.
Ja to vrlo brzo prepoznam. Želim da me neko upozna, da vidi kakva sam kao osoba. A to prijateljstvo može biti takvo da smo na istom nivou. Uspjeh je nešto drugo, želim da ljudi u meni prepoznaju ljudskost koju nosim.
Da li ste nakon dva neuspjela braka izgubili vjeru u ljubav?
Ma i vjerujem i ne vjerujem. Nisam opterećena time da sutra trebam biti u partnerstvu s nekim, jer ja zaista znam da živim sama. Mislim da je dosta nezadovoljnih žena i u brakovima i u partnerstvu, a ja mislim da je zdravije živjeti sam nego s nekim na silu.
Kakvi ste kada se zatvorite u svoja četiri zida?
Kad sam ljuta i dođem kući, onda sjednem i razmišljam o tome. Preispitujem sebe da li je do mene ili do drugih ljudi. Ukoliko je do drugih ljudi, podvučem crtu i nađem načina da toj osobi kažem da nije u redu.
Koju muziku i filmove volite?
Volim sve vrste muzike, nemam određenih ni glumaca ni glumica ni filmova. Volim opuštajuće filmove, komedije…
Skromna sam i jako mi je bitna dobrota u ljudima
Živite u BiH, a mogli biste bilo gdje bolje i uz možda više privilegija.
Ne živim zbog privilegija, jednostavno volim moju državu Bosnu i Hercegovinu. Ja sam skromna, doživljavam samo ljude, dobre ljude i jako mi je bitna ta dobrota u ljudima.
Najljepši i najteži trenutak u Vašem životu?
Puno je i teških i lijepih. Najteže mi je bilo kad sam otišla vani iz Tuzle, iz mog kluba. Ali jednostavno je došao trenutak da odem, postigla sam sve što sam mogla na našim prostorima. Smatrala sam da iz tog kluba samo mogu otići vani. Ta prva godina, adaptacija… I kad se to prebrodi, sve je čovjeku lakše. Što se najljepših trenutaka tiče, ja se obradujem sitnim stvarima. Najveće moje radosti su sportski uspjesi.
Imate 57 godina. Kakvi su Vaši planovi za budućnost?
Pošto trenutno obnašam funkciju tim menadžera ženske reprezentacije u Košarkaškom savezu Bosne i Hercegovine, voljela bih da stvorimo reprezentaciju koja će na Evropskom prvenstvu napraviti neki značajan rezultat. I onda bi bilo vrijeme da se povučem… Bože zdravlja, živim dan za dan, radujem se svakom novom danu kada se probudim živa i zdrava.
