Naučnici su smislili nov način za isisavanje ugljendioksida iz zraka. I ne samo to - nova je metoda do tri puta učinkovitija od dosadašnjih. Naime, taj se staklenički plin može pretvoriti u sodu bikarbonu i sigurno i jeftino pohraniti u morskoj vodi. Nova bi metoda mogla značajno ubrzati širenje tehnologije za izvlačenje CO2 iz zraka, prenosi BBC mišljenje stručnjaka.
I dok se svijet posljednjih decenija trudi ograničiti emisije ugljendioksida, neke su se kompanije usredotočile na razvoj tehnologije za uklanjanje CO2 iz atmosfere - tzv. ‘direct air capture‘ ili DAC.
Najpoznatija među njima je možda kompanija Climeworks iz Švicarske. Prije nekih desetak godina razvili su naprave koje usisavaju zrak iz atmosfere te ga filtriraju i love molekule CO2.
Postrojenje na Islandu taj uhvaćeni CO2 ubrizgava duboko i tlo gdje se pretvara u kamen.
Firma je nedavno velikim kompanijama poput Microsofta, Spotityja i Stripea počela prodavati usluge uklanjanja CO2.
Međutim, veliki problem kod svih pristupa koji se zasad koriste je to što taj postupak prilično košta.
CO2, iako snažan staklenički plin, relativno je razrijeđen u atmosferi: u zraku ga ima oko 400 dijelova na milion (ppm).
Zbog toga je napravama potrebno mnogo energije kako bi apsorbirale i onda otpustile CO2.
No ovaj novi pristup, u kojem se koriste gotove smole i druge hemikalije, obećava daleko veću učinkovitost i niže troškove, kažu naučnici.
Pristup korišten u vodi prenamijenili za zrak i CO2
Istraživački tim koristio je pristup koji se primjenjuje u vodi i postojeće materijale preuredio za uklanjanje CO2 iz zraka.
U ispitivanjima je novi hibridni apsorbirajući materijal uspio primiti tri puta više CO2 od postojećih tvari.
‘Koliko mi je poznato, ne postoji upijajući materijal koji čak i pri 100.000 ppm ima kapacitet koji dobivamo u direktnom hvatanju zraka od 400 ppm‘, rekao je glavni autor studije prof. Arup SenGupta sa Univerziteta Lehigh u SAD.
‘Ova jednostavna sposobnost hvatanja velikih količina CO2 materijalom malog volumena ono je što naš rad čini jedinstvenim.‘
I drugi koji se bave sličnim tehnologijama, pohvalili su novi izum.
Transformacija procesa
‘Jako sam sretna što je ovaj rad objavljen, vrlo je uzbudljiv i ima dobre izglede da transformira dosadašnji proces hvatanja CO2‘, rekla je prof. Catherine Peters sa Univerziteta Princeton, stručnjakinja za geološki inženjering, koja nije bila uključeni u ovaj istraživački projekt.
‘Ono što je vrlo pametno u ovome je to što je početna točka bila tehnologija koja je prethodno bila dizajnirana za primjenu u vodi. Ovaj projekt donosi posve novu ideju i postojeću tehnologiju koristi za hvatanje plina. Demonstracije koje sam vidjela su vrlo obećavajuće.‘
Jedan od velikih izazova u hvatanju CO2 je što učiniti s uhvaćenim plinom.
Pohranjivanje pod zemljom ili morem u bivšim naftnim bušotinama, pristup je koji se dosad često koristio. No pomoću nove metode se uhvaćeni CO2, uz dodatak nekih kemikalija, može pretvoriti u sodu bikarbonu i jednostavno i sigurno pohraniti u morskoj vodi.
Dr. SenGupta kaže da sada želi osnovati novu tvrtku za daljnji razvoj tehnologije.
On vjeruje da uklanjanje CO2 na ovaj način neće biti ključno samo za ograničavanje rasta globalnih temperatura, već bi također moglo izravno osnažiti zemlje u razvoju.
‘Ovu tehnologiju moramo dovesti do zemalja poput Bangladeša, Barbadosa ili Maldiva. Oni u svemu također moraju imati svoju ulogu, ne mogu biti samo promatrači koji su najteže pogođeni.‘
Smanjenje emisija se mora nastaviti
Neki naučnici oklijevaju staviti previše naglaska na nove tehnologije poput direktnog hvatanja zraka (DAC) jer se boje da bi to moglo oslabiti nastojanja vlada i pojedinaca da smanje emisija ugljika.
Ali s obzirom na to da se ograničenje porasta temperature dogovoreno Pariškim klimatskim sporazumom neće moći ostvariti, mnogi drugi smatraju da je brza implementacija direktnog hvatanja zraka uz golemo smanjenje koncentracije ugljika, najbolja šansa da ipak izbjegnemo opasnosti klimatskih promjena.
‘Budući da ćemo dogovoreno Pariškim sporazumom gotovo sigurno prekoračiti, postalo je još važnije CO2 nekako ukloniti iz atmosfere‘, rekao je prof Klaus Lackner, pionir na polju uklanjanja CO2 iz atmosfere.
‘DAC će morati postati jeftiniji da bi se mogao početi koristiti. Optimističan sam da to doista može učiniti.‘
Profesor SenGupta dijeli taj optimizam i vjeruje da ovaj novi pristup može uklanjati CO2 iz zraka za manje od 100 američkih dolara po toni.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Science Advances.
