Ukrajina računa na podršku Sjedinjenih Država i drugih zapadnih zemalja kako bi spriječila potencijalnu ponovnu invaziju Rusije, koja je okupila oko 100.000 vojnika blizu granice bivše sovjetske republike. Moskva je također nedavno prjemjestila snage u Bjelorusiju, ukrajinskog susjeda, u onome što Rusi prikazuju - prema široko rasprostranjenom zapadnom skepticizmu - kao redovnu vježbu.
Kijev nije članica NATO-a i nema koristi od pakta o međusobnoj odbrani te organizacije, ali je dobio značajnu pomoć u jačanju svojih odbrambenih sposobnosti otkako je Rusija anektirala svoj region Krima 2014. godine.
Američki i evropski zvaničnici također su uključeni u diplomatske napore da smire tenzije s Moskvom, iako postoji ćorsokak oko ruskog zahtjeva da se Ukrajini i drugim bivšim sovjetskim državama zabrani pridruživanje zapadnom vojnom savezu, piše Washington post.
Kakav je stav predsjednika Bajdena o Ukrajini?
Biden je u četvrtak rekao da je bio "apsolutno jasan" sa svojim ruskim kolegom Vladimirom Putinom da "svaka okupljena ruska jedinica [se kreće] preko ukrajinske granice" predstavlja invaziju.
„Neka uopšte ne bude sumnje: ako Putin napravi ovaj izbor, Rusija će platiti visoku cijenu“, dodao je on. Primjedbe su uslijedile nakon što se činilo da je Biden sugerirao da će "manji upad" možda dobiti manje čvrst odgovor.
Prošlog decembra, Bijela kuća je odobrila paket sigurnosne pomoći od 200 miliona dolara koji Ukrajini osigurava malokalibarsko oružje i municiju, bezbjedne radio stanice, medicinsku opremu i rezervne dijelove. Uključena je i druga smrtonosna oprema, uključujući protivtenkovske projektile Javelin i drugu protivoklopnu artiljeriju, kao i teške mitraljeze. Američka ambasada u Kijevu saopćila je kasno u petak da je prva pošiljka od skoro 200.000 funti pomoći nedavno stigla u Ukrajinu.
Bilo kakva američka pomoć vjerovatno neće uključivati kopnene trupe, nakon što je Biden u decembru isključio mogućnost stacioniranja američkih snaga u Ukrajini ili oko nje kako bi se odvratila ruska agresija.
Kakvu vojnu pomoć su obećale članice NATO-a?
Britanski ministar odbrane Ben Wallace rekao je parlamentu u ponedjeljak da će se "mali broj" britanskog osoblja pridružiti postojećoj britanskoj operaciji za jačanje ukrajinskih vojnih kapaciteta. Bit će isporučeni i "laki, protivoklopni, odbrambeni sistemi naoružanja", rekao je on i dodao da oni ne predstavljaju pretnju Rusiji.
Kanada također ima program vojne obuke sa Ukrajinom, a Ottawa je nedavno poslala mali kontingent specijalnih snaga u pomoć Kijevu, prenose kanadski mediji. Ministarstvo nacionalne odbrane odbilo je komentarisati potencijalno raspoređivanje trupa, navodeći operativnu osjetljivost.
Baltičke zemlje Litvanija, Letonija i Estonija takođe su dobile dozvolu od Bidenove administracije da pošalju oružje proizvedeno u SAD, kao što su sistemi protivvazdušne odbrane Stinger i Javelins, u Ukrajinu, saopštili su u petak ministri odbrane tih zemalja.
Turska, koja ima značajnu industriju proizvodnje oružja, prethodno je prodala bespilotne letjelice Bayraktar TB2 Ukrajini. Oružje je korišteno za napad na separatiste koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini.
Holandija i Španija su takođe rasporedile ratne avione i ratne brodove u regionu da podrže NATO.
Zašto NATO saveznici šalju oružje Ukrajini?
Članice NATO-a fokusirale su se na jačanje kapaciteta samoodbrane Ukrajine i izbjegavale su slanje sofisticiranijih sistema, rekao je Aleksej Muravijev, stručnjak za nacionalnu sigurnost na australskom univerzitetu Curtin, dodajući da žele izbjeći antagonizaciju Moskve.
Ukrajina nije opremljena da odbrani rusku invaziju, ali prisustvo većeg broja zapadnog vojnog osoblja i oružja je "simboličan" i "deklarativni" čin odvraćanja, rekao je on. “Ukrajina je postala arena zastupničkog sukoba između Sjedinjenih Država i Rusije.”
Rusija će paziti na isporuke raketa Stinger, jer bi one dozvolile da kopnene trupe gađaju nisko leteće letjelice i mogli bi biti znak spremnosti Zapada da pošalje naprednije oružje, rekao je Muravijev. Ali dok se smatra da su Stingersi relativno laki za rukovanje, ukrajinskim snagama će trebati više vremena da nauče da koriste bilo kakvo sofisticirano oružje koje bi Zapad mogao poslati.
Koje diplomatske kanale vode američki saveznici?
Tokom prošlosedmičnog sastanka između NATO i ruskih zvaničnika, svih 30 članica odbrambenog saveza izrazilo je svoju posvećenost politici "otvorenih vrata" koja bi prihvatila Ukrajinu i Gruziju, još jednu bivšu sovjetsku republiku, ako ispune uslove za ulazak.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je imao bliži odnos s Moskvom od mnogih drugih lidera alijanse, također je upozorio na rusku agresiju. On je turskim novinarima rekao da namjerava razgovarati o situaciji s Putinom i dodao da invazija nije "realna opcija" jer je Ukrajina "moćna zemlja".
Međutim, postavlja se pitanje koliku podršku Kijev može očekivati od Francuske i Njemačke, koje također imaju značajan utjecaj unutar NATO-a. Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock nedavno je optužila Kremlj za agresiju i kršenje prava dok je stajala pored svog ruskog kolege na zajedničkoj konferenciji za novinare, ali bliske energetske veze Berlina i Moskve mogle bi zakomplicirati svaki odgovor.
Francuska ima dugogodišnju tradiciju zalaganja da evropska diplomatija bude nezavisnija od Vašingtona. Predsjednik Emmanuel Macron, koji će se suočiti s izborima kod kuće, rekao je u srijedu da bi Evropska unija trebala imati vlastiti "iskreni dijalog" s Rusijom. Činilo se da je to sugestija da razgovori koje vode SAD možda neće u potpunosti uzeti u obzir evropske interese.
