Ekonomija

Silajdžić: Vlada ima pravni osnov da kontroliše rast cijena energenata

Ne nazire se kraj pandemiji koronavirusa, a, čini se, ni globalnoj panedmiji poskupljenja. Kako se svjetska inflacija odražava na našu zemlju? Najveće poskupljenje imamo u nafti i električnoj energiji. A lančano onda rastu i troškovi prerade, pakovanja i transporta. Što u konačnici znači i viša cijena proizvoda, odnosno osnovnih životnih namirnica.

U prošloj 2021. godini na godišnjem nivou u prosjeku je zabilježen rast cijena od 6,4 %. Najviši prosječni rast, prema namjeni potrošnje, opet je zabilježen u odjeljku prijevoza - nešto više od 14%. A značajno povećanje zabilježeno je i u odjeljcima hrana i režijski troškovi.

Nakon što smo kratkotrajnim slavljem ispratili 2021., na poklon smo dobili nova poskupljenja. Cijena goriva u BiH trenutno je za oko 25% viša u donosu na isti period prošle godine. Raspon cijena najbolje pokazuje podatak da je samo u februaru ove godine. u odnosu na januar, cijena dizela viša za 6,9%. Ovakve cijene najviše su uzrokovane rastom cijene nafte na svjetskom tržištu, kao i kursa američkog dolara. Činjenica je da BiH kao uvoznik ne može utjecati na te faktore.

No, stručnjaci uporavaju da država ne radi ni ono što može da bi zaštitila domaće proizvođače i građane od poskupljenja. Jedna od malobrojnih zaštitnih mjera jeste Uredba o ograničenju marže na naftu i naftne derivate. Također, Vlada Federacije je ograničila povećanje cijena snabdijevanja električnom energijom za kvalifikovanog kupca do maksimalno 20 posto u odnosu na prethodnu godinu. Za razliku od BiH, zemlje u region pokušavaju nešto konkretnijim mjerama ublažiti finansijski udar na građane. No, prednost tih zemlja je što nisu u velikoj mjeri zavisne od uvoza.

U Mađarskoj je najavljeno ograničenje cijena za 6 osnovnih životnih namirnica. Vlada Hrvatske zamrznula je cijene goriva na 30 dana. Uz benzin i dizel, ograničena je cijena i plavog dizela. U BiH njegovo uvođenje poljoprivrednici traže godinama. Kao jedini u Evropi bez ovakve olakšice, čekaju i na poticaje jer BiH nema usvojen budžet.

Zbog navedenih problema i povećanog uvoza, sve više bh. poljoprivrednika odustaje od proizvodnje pšenice. Nestašica ove ulture prisutna je i na svjetskom nivou, zbog čega je i njena cijena u stalnom porastu. Ujedinjeni narodi navode da je cijena pšenice viša za 40 posto. Za toliko je viša i cijena šećera, a jestivo ulje je skuplje 60 posto. Generalno, hrana je poskupjela za 30 posto i najskuplja je u posljednjih 60 godina.

Na takvo globalno stanje je utjecalo više faktora. Najprije pandemija koronavirusa, tokom koje je povećana potražnja hrane, restriktivne mjere u kombinaciji sa povećanjem cijena energenata, manjak radne snage i poskupljenje transporta. Visoke cijene energenata dovele su do poskupljenja vještačkih đubriva. Zatim pogoršavanje vremenskih prilika. Sve navedeno je očito prevelik zalogaj za vlast u BiH. Naročito jer godinama ništa konkretno ne rade na zaštiti domaće proizvodnje. Da bi se napravila strategija i donijele konretne mjere, mora se raditi.

A u BiH donosioci odluka rade samo na produbljivanju političke krize, zbog koje ispašta bh. stanovništvo. A u našoj zemlji je svako šesto domaćinstvo siromašno. 15 posto ih je u apsolutnom siromaštvu, dok je polovina na rubu siromaštva. Prosječna plata ne pokriva ni pola potrošačke korpe. A penzioneri preživljavaju sa 6 maraka dnevno.

Kako na kraj sa svim i šta bi konkretno nadležni mogli da urade, govorila je za Federalnu TV Sabina Silajdžić, profesorica na Ekonomskom fakultetu UNSA: “Mi uvozimo inflaciju. Ono što je nama na raspolaganju je da se spriječe inflatorne spirale koje su izazvane špekulacijama i malverzacijama. Vlada sada ima pravni osnov da nadzire i kontroliše rast cijena energenata, kako ne bi došlo do daljnjeg rasta cijena koji je neosnovan. Vlada bi u najmanju ruku trebala da vodi računa o socijalno ugroženim kategorijama, trebala bi razmisliti o mogućnostima korekcija I povećanja penzija i drugih socijalnih naknada”

Ukoliko do ovakvih poteza ne dođe, izvjesno je da ćemo u ovoj godini plaćati daleko više cijene robe i usluga, a da nam pri tome primanja ostaju ista. Jedino što ulijeva nadu su pojedine projekcije da će se situacija na svjetskom tržištu popraviti.