Vijesti

Sjećanje na 3.176 ubijenih Prijedorčana: Sa bijelom trakom oko ruke ljudi su ubijani ili odvođeni u logore

Bijela traka je simbol zločina počinjenog u Prijedoru 1992. godine. Ona je danas s pravom postala obilježje svega onoga što se dešavalo u Prijedoru 1992. godine, poručio je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Jasmin Medić, doktor historijskih nauka i naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu.

Prognani smo u Prijedor

Do sada je objavio nekoliko knjiga i stručnih radova s temama iz savremene historije Bosne i Hercegovine. Specijalizirao se u svom radu za Prijedor i ratne zločine počinjene u tom kraju tokom agresije na BiH.

Rodom je iz Kozarca gdje je sa porodicom živio do 24. maja 1992. godine. Na Korićanskim stijenama, zajedno sa 224 bošnjačka i hrvatska muškarca, ubijen mu je otac.

"Prognani smo u Prijedor. Nakon toga smo prognani prema Maglaju, nakon toga u Zenicu, nakon toga u Split, pa Zagreb, a u augustu 1992. su stigli u Njemačku. Imao sam nepunih šest godina. Na moju sreću, sjećam se jako puno detalja i prije 1992. godine. Najtragičnija vijest je bila da je otac ubijen 21. augusta na Korićanskim stijenama i to smo saznali neposredno nakon našeg dolaska u Njemačku. To je bila jedna od ključnih motivacija da se bavim ovim", naveo je Medić.

Jasmin Medić / Foto: AA

Kako je kazao, za njih je bijela traka opšte poznata stvar još od 1992. godine.

"Medijski je ona aktualizirana tek nekad od 2012. godine kada je počelo obilježevanje. Tek tada je kroz bijele trake i otkrivanje masovne grobnice Tomašica 2013. malo više medijske pažnje posvećeno i zločinima u Prijedoru", izjavio je Medić.

Međutim, kako je kazao, imamo problem u percepciji određenih medija u BiH koji bijele trake označavaju kao početak zločina u Prijedoru.

Bijele trake

"To je potpuno pogrešno. Do 31. maja 1992. godine je već bio napad na selo Hambarine - 23. maja, 24. je počeo napad na Kozarac i njegovu okolinu, formirani su koncentracioni logori Omarska, Keraterm i Trnopolje, 27. maja je napadnuto selo Briševo, a 30. maja je jedna grupa bh. patriota pokušala da oslobodi Prijedor, odnosno da ga vrati u strukture vlasti, izbornim pobjednicima iz 1990. godine. A 31. maja, kao odgovor na to, je napadnut i stari grad, dio grada Prijedora. Moramo imati u vidu da je do 31. maja na području Prijedora bilo na stotine ubijenih, bošnjačkih i hrvatskih civila", istakao je Medić.

Prema njegovim riječima, u nekoliko presuda pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju se govori da je samo tokom napada na Kozarac ubijeno oko 800 civila.

"Dakle, pogrešno je govoriti da su bijele trake početak zločina u Prijedoru, nego su one samo nastavak jedne faze zločina protiv čovječnosti s elementima genocida počinjenog nad Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru", naglasio je Medić.

Vlasti bosanskih Srba su u Prijedoru 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija i tada je rečeno da svi ljudi koji se budu kretali Prijedorom oko ruke stave bijele trake.

"Moram da kažem da u tom proglasu nije striktno navedeno da samo Bošnjaci i Hrvati nose bijele trake, međutim, sa bijelim trakama, da bi sačuvali živu glavu, su morali da hodaju Bošnjaci i Hrvati. Tu svako svakoga zna i mogli ste da prepoznate bilo koga. Sa bijelom trakom oko ruke mnogi ljudi su ubijeni ili su odvedeni u jedan od prijedorskih koncentracionih logora. Činjenica da u tom proglasu nije navedeno da striktno Bošnjaci i Hrvati moraju da nose bijele trake. Mnogi koji negiraju bijele trake i zločine u Prijedoru govore da nema pismene ni usmene naredbe o tome da se moraju nositi bijele trake. Međutim, znalo se šta Bošnjak i Hrvat, odnosno šta Srbi mogu u Prijedoru. Bijela traka je simbol zločina počinjenog u Prijedoru. Ona je danas s pravom postala obilježje svega onoga što se dešavalo u Prijedoru 1992. godine i kada vidim bijelu traku, ne vidim samo činjenicu da su je morali da nose samo Bošnjaci i Hrvati, nego vidim i simbol logora, masovnih grobnica, vidim simbol ubijanja, zlostavljanja i progona civila", pojasnio je Medić.

Mišljenja je da je Prijedor sam po sebi fenomen i sve ono što se dešavalo 1992. godine.

"To je kraj koji je u socijalističkoj Jugoslaviji bio poznat po antifašističkom pokretu, antifašističkoj borbi. Gdje su Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kao i pripadnici nacionalnih manjina zajedno se borili protiv fašista i nacističkih, ustaških i četničkih jedinica. Tamo se do kraja '80-ih zaista iskreno baštinio taj suživot, bratstvo i jedinstvo. Upravo je nevjerovatno da se na takvom mjestu dese monstruozni zločini. Prema dosadašnjim istraživanjima, u Prijedoru je tokom 1992. godine ubijeno najmanje 3.176 bošnjačkih i hrvatskih civila i što je apsurd, najveći broj zločinaca su upravo prijedorski Srbi", naglasio je Medić.

Buđenje nacionalizma

Smatra da je neobjašnjivo da je u Prijedoru ubijen toliki broj profesora, doktora, intelektualaca...

"I da su nerijetko iza tih ubistava direktni akteri oni koji su poznavali te ljude. Ili su bili njihovi prijatelji, komšije, poznanici, čak u nekim slučajevima su bile i rodbinske veze, ili su bili kumi. Prijedor je zbog toga fenomen, da na takvom mjestu, u neposrednoj blizini Jasenovca, napravite najbrutalniji koncentracioni logor u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata, način na koji su ljudi ubijani na mjestima egzekucije, pa i bijele trake. Buđenje nacionalizma u takvom području je fenomen čijim istraživanjem se ozbiljno treba baviti grupa eksperata iz oblasti psihologije. Da dođe do odgovora kako jedna takva propaganda učini od ljude takve monstrume, da ubijaju svoje profesore, što je meni nepojmljivo sa ljudskog aspekta", izjavio je Medić za AA.

Prema njegovim riječima, i 30 godina nakon zločina u Prijedoru na ozbiljnijim primjerima nema ozbiljnijeg pristupa prema suočavanju sa prošlošću.

"Zapanjujuća je šutnja tih ljudi, da 30 godina nakon svega toga, nakon otkrivanja najveće masovne grobnice na prostoru bivše Jugoslavije, i dalje imate taj zavjet šutnje", poručio je Medić.

Podsjetio je da Bošnjaci od početka povratka na prijeratna područja u Prijedoru - od 1998. godine, nikada, bez obzira šta im je urađeno, nisu izazvali bilo kakav incident.

"Početkom 2000-ih je zabilježen masovan povratak Bošnjaka na svoja prijeratna ognjišta. Sve je više ljudi koji su postali imuni na provokacije. Ove godine je jedna organizacija iz Prijedora, baš na Dan bijelih traka, pokušala da obilježi rođendan Viktora Orbana i Željka Mitrovića. Mislili su da time provociraju. Moraju imati na umu da smo mi postali imuni na to. Ja sam dijete ubijenog Bošnjaka u Prijedoru, mene više ništa ne može da isprovocira. Mnogi ljudi isto tako razmišljaju. Istina se ne dokazuje u rasprava sa takvim ljudima, nego se dokazuje prema naučnoj javnosti, prema javnosti van BiH. Mi ipak vodimo u toj vrsti borbe za narativ", pojasnio je Medić.

Podsjetio je da se Dan bijelih traka više ne obilježava samo u Prijedoru kako je to bilo 2012. godine.

Ovaj dan se obilježava širom Bosne i Hercegovine, širom Evrope i u nekim gradovima Sjeverne Amerike.

"To je nama bitno, ta borba za narativ i da se ljudi u svijetu što više upoznaju sa zločinima počinjenim u Prijedoru. Ovi koji žele na taj način da provociraju, moraju da znaju da je to vrijeme straha iza nas, da nas više ne mogu isprovocirati. Nikada nećemo odustati od istine o Prijedoru, neće ni naši potomci, a njihovi će imati stalno taj teret da su u njihovom, odnosno našem gradu počinjeni takvi zločini, da su njihovi preci bii na direktan ili indirektan način uključeni u to. Zapanjuje me šutnja onih koji nisu bili involvirani u sve to", poručio je Medić.

Za njega je 30 godina jedna prekretnica.

"Mi 30 godina nakon toga imamo to da su danas potomci ubijenih Prijedorčana ugledni građani u svojim zajednicama, imamo veliki broj doktora, magistara, inženjera, prosvjetnih radnika, poduzetnika, i to je zapravo naša pobjeda", dodao je Medić.