Ima li razlike između Emerika Bluma i Alije Hadžiosmaovića? Nema. U istoj su ravni- uvršteni su na listu sarajevskih besmrtnika- obojica su dobitnici Šestoaprilske nagrade, najznačajnijeg priznanja kojeg grad dodjeljuje za značajna ostvarenja i rezultate u radu.
Emerik Blum je bio osnivač i direktor „Energoinvesta“, gradonačelnik Sarajeva, autoritet u svjetskim poslovnim krugovima, bio je odveden u ustaški logor u Jasenovcu i 1944. godine organizirao je bijeg grupe logoraša... Alija Hadžiosmaović je penzionisani uposlenik „Vodovoda i kanalizacije“ i trener nižerasrednog fudbalskog kluba „Vrbanjuša“.
Skakini topovi
Abdulah Skaka čija je biografija mršava poput Hadžiosmanovićeve, a obojici se mora priznati da su baš živopisni likovi u svakom smislu, putuje po BiH i u ime grada Sarajeva daruje općinama ramazanske topove. Čijom odlukom bar građanima nije poznato. Čini to u danima u kojima korona virus kosi i ubija ljude, u danima u kojima radnici masovno ostaju bez posla i kada je svaka marka ravna dolaru kako bi se privredi bačenoj na koljena koliko toliko pomoglo. Skakini topovi nisu jeftini i sigurno je da ih on ne plaća iz svog džepa. A u Sarajevu se gradonačelnik Sarajeva nigdje ne pojavljuje, ni s maskom ni bez maske ga nema. U krajnjem, možda to i nije loše, sposoban je on i čekić pokvariti.
Inače, nije tajna da je Skaka funkciju gradonačelnika glavnog grada BiH, nezaobilaznog grada u povijesti Evrope, zaskočio i na nju skočio političkom trgovinom, ucjenama i prijetnjama, a Gradsko vijeće je glatko odbilo zahtev da bude smijenjen zbog kupovine glasova. On se nije ni počešao po glavi. Razlog: SDA stoji iza njega i dok je tako ne može mu niko ništa. Uz to, tu su i njegove ogromne političke ambicije u budućnosti. Hoće li ih ostvariti, drugo je pitanje. Ako je vjerovati pričama koje kruže zgradom Centrale SDA, Bakir Izetbegović ga je zbog nekih privatnih stvari i familijarnih odnosa već otpisao.
Kako god, Sarajevo se zapetljalo u vlastite kučine kako je evropska metropola, multi, multi u svemu i svašta još nešto, rušeći samo sebe i gušeći se u vlastitim lažima. Nije problem bilo kome u Londonu ili Parizu objasniti ko je Emerik Blum, ali je nemoguća misija objasniti ko je i kakve sve ranije zasluge ima graonačelnik Skaka ili ovogodišnji dobitnik najznačajnijeg gradskog priznanja Hadžiosmanović i čime i po čemu su njih dvojica za vječnost zadužili Sarajevo.
Nisko i dublje
I onda novi skok. Skupština Kantona Sarajevo dodjeljuje svoja najznačajnija priznanja koja se komotno mogu svrstati u kategoriju odlikovanja s ordenjem. Srbijanski političar Čedomir Jovanović, koji se i službeno savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, proglašen je počasnim građaninom Kantona Sarajevo. Čime je konkretno Jovanović zadužio grad i Kanton, nije najjasnije. Jeste da je u svojim istupima direktan i otvoren i ne ustručava se da javno i žestoko kritikuje srbijansku politiku, Vučića i Dodika u paketu, ali kao vješt političar namjerno je izabrao tu strategiju i taktiku i kao takav potreban je upravo i najviše Vučiću. Koliko „lepi Čeda“ može dobaciti u ozbiljnim njemačkim, britanskim, francuskim, ruskim političkim krugovima, posebno je pitanje.
Ali ni to nije sve. Skupština Kantona Sarajevo dodijelila je Plaketu i Željku Komšiću, zvanično za njegove zasluge u odbrani BiH i poratnom periodu. Međutim, predsjedavajući Skupštine Mirza Čelik sve je ogolio –kazao je da je to njegov prijedlog zato što je Komšić napustio SDP. Hvala Čeliku što je javno priznao da se odlikovanjima trguje i da se najdirektnije zloupotrebljavaju, poslavši u ime SDA poruku stanovnicima: vi ne mislite , za vas misli moj predsjednik i mi njegovi pobočnici. Hvala i Asimu Sarajliću koji je javno objasni kako je Skaka postao gradonačelnik Sarajeva.
Hoće li Komšić reagirati na poniženje koje mu je priredio Čelik ili pristaje da mu je najveća vrijednost i kvalitet to što je napustio SDP?
Eto tako živi Sarajevo. I taman kad se pomisli da ne može niže, njegovi šefovi i režim koji su uspostavili pokažu da može dublje. Žali Bože onih što su vjerovali i još vjeruju u ovaj grad.
