Kinematografija u našoj zemlji osamdesetih godina prošlog vijeka bila je top. Gotovo 50 godina kasnije, umjesto da gori i pali sve oko sebe, pomjera granice i širi se van njih, srozana je na najniže grane.
Država ima svoju kinematografiju, vrti se konstantno u nekom svom filmu, pa malo vidi šta se dešava mimo prikaza.
Da malo razbudi učmalu atmosferu, u kojoj vladaju rekla-kazala obećanja, zavrtanje finansijskih pipa, koja vodi prema kulturocidu, konkretnije "kinematografocidu" (termin je izmišljen jer, valjda niko nikad nije ni imao priliku da ga upotrijebi, op. a), pokušalo je nedavno Udruženje reditelja i rediteljica BiH, koje je uputilo pismo Vladi FBiH, u kojem alarmira na teško stanje u kojem se bh. kinematografija nalazi.
Jedan od potpisnika dopisa je i naš poznati reditelj i scenarista Srđan Vuletić, koji za Raport podsjeća na to da problemi koje su naveli nisu problemi koji su od jučer.
"Oni se gomilaju i zaista je došao trenutak za otvoren dijalog između vlasti i strukovnih udruženja. Ono čemu najviše prigovaramo jeste odsustvo dijaloga unutar kojeg se, u toj komunikaciji o budućnosti bh. filma, ili sadašnjosti, ljudi iz struke zamjenjuju nekim drugim, pa stalno dobivamo neke poluzvanične informacije da su neki ljudi, koji se predstavljaju da su filmski autori, vrte i kao rezultat sada imamo ovo", reći će Vuletić.
U dopisu, na koji do objavljivanja ovog teksta nisu dobili odgovor, navode da bh. kinematografija u posljednjih 20 godina ne pamti teže dane. Naročito otkad je nova federalna vlast preuzela kormilo.
Vuletić kaže da neke stvari koje su naslijeđene nisu stvar samo ove vlade.
"Činjenica da mi u posljednje dvije decenije, kad govorimo o fondu za kinematografiju, govorimo o nekim minornim sredstvima koja se izdvajaju za filmove, Vremenom se ispostavlja kao da se želi kreirati atmosfera da se od reditelja prave neke gramzive budale koje se sad bore u nekoj maloj bari, a zapravo je činjenica da je taj bh. fond za kinematografiju deset puta manji od hrvatskog fonda i nemoguće je da je nešto deset puta manje od zemlje koja ima približno isti broj stanovnika, približno istu teritoriju…", reći će sagovornik Raporta.
Treba li ikome bh. film?
Napominje da smo dovedeni u situaciju da se pitamo, na najbazičnijem nivou, treba li ikome bh. film?
"Način na koji se sad finansiraju filmovi, i kakav je bio, takav je da vi ako sad imate gotov scenarij, nećete prije 2030. imati gotov film zato što toliko malo inicijalnih sredstava dobijete da onda morate potrošiti još tri-četiri godine hodajući okolo, tražeći partnere", upozorava Vuletić.
Podsjeća da je stvar u dijalogu.
"Sva ta lista problema svodi se na nedostatak dijaloga sa strukovnim udruženjima. Stalno se nešto krije od nas, stalno se govori da su u toku neki razgovori, pregovori, ko s kim razgovara, dajte da vidimo ta imena, ko su ti ljudi koji su stratezi te bh. kinematografije", jasan je naš reditelj.
Danas se javnosti obratio i federalni ministar kulture i sporta Kenan Magoda na društvenim mrežama. Kazao je, među ostalim, da će u ovoj godini biti uplaćeno 2,5 miliona KM za kinematografiju te da će do kraja godine i fondacija bh. kinematografije ugledati svjetlo dana.
Vuletić ne vidi svrhu izjave ministra Magode.
"Pročitao sam izjavu ministra Magode, apsolutno je nejasno šta je on želio postići tim s obzirom na to da se naš dopis odnosio na rad na nivou fondacije. Mi kao Udruženja reditelja i rediteljica zaista smatramo da su se napravili pozitivni pomaci na nivou Kantona Sarajevo. Naravno da treba Kanton Sarajevo, kao mjesto gdje najveći broj nas živi i radi i gdje se najveći broj aktivnosti u vezi s filmom dešava, da kreira fondaciju", objašnjava naš sagovornik.
Dodaje da su generalno zadovoljni saradnjom s ministrom i radom njegovog ministarstva.
"Međutim, imat ćemo neka pitanja i za njega. I tu se postavlja pitanje tih nekih 'neformalnih savjetnika". Ko su ti ljudi?', pita se Vuletić.
Istina je da je bh. kinematografija daleko od zlatne grane. Imamo potencijal, imamo činjenice, kvalitet, stručnost da bismo bilo ponovo top. ali…
Kad su od jednog tabora postala dva?
"Stanje u kinematografiji je grozno. Mi ne tražimo ništa specijalno, ne tražimo institucije koje ne postoje, ne tražimo nikakve izuzetke, mi samo tražimo da se usvoje neke prakse koje postoje u najbližem našem okruženju, u bivšim državama Jugoslavije. Najnormalnije postoji Slovenski filmski centar, Hrvatski audio-vizuelni centar, Filmski centar Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije, čak i Kosovo ima svoj centar koji izdvaja više novca. Ti filmski centri su neko mjesto gdje se vi obraćate ne samo za finansiranje nego i za savjet, pomoć, networking… Mi kao da smo dva tabora, a zapravo bismo trebali biti jedno i zato kažem, prije svega, potreban je dijalog. Tog dijaloga već decenijama nema i krajnje je vrijeme da se to uspostavi.", smatra naš redatelj.
Stiče se dojam da je u ovom slučaju riječ, ipak, o monologu. Druga strana mudro šuti.
"Nažalost je monolog. Mi smo prvo poslali pismo, niko nam se nije htio javiti, sad smo izašli u medije, vjerovatno će krenuti neke reakcije, prvo neke odbrambene, ali u jednom trenutku svi ćemo morati zajedno sjesti za sto i pričati", s dozom optimizma govori nam sagovornik Raporta.
Iz dopisa smo saznali i da je BH Telecom ukinuo rad BHContentLaba (BH Telecom je to demantirao u izjavi za Raport).
"To je zanimljiva priča. Mi smo iz pojedinih medija, odnosno izjava sadašnjeg menadžmenta vidjeli zašto je ukinut, također nismo imali dijalog. Smatramo da je to totalna greška, jer ne bi Telecom Srbije radio i ulagao enormno više para da je to propast i da je to samo na ekonomskim osnovama, kako oni kažu, ili se onda uradi istraživanje javnog servisa ili nešto drugo", mišljenja je Vuletić.
Čuli su, dodaje, da ima nekih pomaka u smislu da BH Telecom želi da kroz Vladu Federacije BiH, dakle kroz ministarstvo, podrži rad kinematografije.
"Ne znamo kojim modelom, kako, pa evo neka to sad ostane otvoreno pitanje, ali i tu stoji naša želja za dijalogom", reći će sagovornik Raporta.
Što se tiče BH Telecoma, onoliko koliko znaju iz medija, maksimalno se insistira na toj ekonomskoj strani.
"I tu imamo šta reći, ali ok, ponavljam, ukinut ćete rad domaćih serija, šta onda? Šta ćete ostaviti ovdje na tržištu? Prepustit ćete građanima BiH da gledaju serije koje dolaze iz drugih zemalja. To nije društveno odgovorno ponašanje i mislim da bi pravi potez bio to pravljenje. Međutim, to se sad spinuje da je to sredstvo bilo za bogaćenje, ali prava istina je da sada, ako imate djecu, odete u kino, svi filmovi su sinhronizirani ili na hrvatski ili na srpski, nema ništa na bosanskom jeziku, naši građani neće gledati naše priče, naše teme, naše glumce, nego nešto drugo. Pa dobro ako je to izbor, onda ok", jasan je Vuletić.
Kad se sve sabere, čemu takvo tendenciozno ponašanje vodi?
"Tome da nema identiteta", odgovorit će naš sagovornik.
A šta je s drugim granama umjetnosti?
"Zanimljivo je da se sve ovo veže isključivo samo za film. Pozorišta su finansirana, folklori također, ostale umjetnosti imaju načine, masovno se sponzoriraju koncerti, pomaže se nekim ljudima koji ne mogu trafiku napraviti da održe koncert pred ljudima", napominje Vuletić.
Šta se dešava?
"Izgleda da su se navadili na nekoliko nas koji smo uspješni, prepoznati… Jasmila radi(la) vani, Danis radi vani, ja radim vani, Elma, Aida… Šta je poruka i nama i mladima? Da se selimo. Znači, ako već možete tamo, to je njihova logika, onda radite tamo. To je čudno, ali nećemo posustati u zahtjevima za dijalog, pa ćemo vidjeti dokle ćemo doći", poručuje reditelj.
Kakve ožiljke po bh. kinematografiju može dugoročno ostaviti ovakvo stanje?
"Dugoročno su nas unazadili. Moramo da se sjetimo, i ove serije koje su mnogo popularen, sitcomi, od "Lud, zbunjen, normalan", pa nadalje, i te serije su finansirane izvana i to je zanimljivo. TV Nova, RTL, samo u prvoj fazi FTV. Jednostavno smo prepušteni da radimo domaće serije tuđim parama. Je l to pitanje poruke, je li to stvarno neznanje ili tu ima neke strategije", zaključit će Srđan Vuletić za Raport.
