BHDoktor

Stav hemičara: Kako sapun ubija koronavirus

Virusi mogu biti aktivni van tijela satima, pa čak i danima. Dezinficijensi, tečnosti, maramice, gelovi i kreme koji sadrže alkohol su korisni u borbi protiv njih, ali nisu efikasni kao obični sapun.

Kada sam podijelio ovu informaciju na Twitteru, postala je viralna. Mislim da znam zašto. Zdravstvene vlasti prenijele su nam dvije poruke: Prvo, kada se inficirate virusom ne postoji lijek koji bi ga mogao ubiti ili vam pomoći da ga se riješite. Drugo, operite ruke kako biste zaustavili širenje virusa. Izgleda čudno. Ne možete, čak ni za milion dolara, nabaviti lijek protiv koronavirusa, ali sapun vaše bake ubija virus.

Pa zašto sapun djeluje tako dobro na Sars-CoV-2, koronaviruse i većinu virusa? Kratka priča: jer je virus sastavljen od nanočestica u kojima je najslabija veza lipidni (masni) sloj. Sapun rastvara tu masnu membranu i virus se raspada poput kule od karata i umire – bolje rečeno postaje neaktivan, jer virusi nisu zaista živi.

Nešto duža priča je da se većina virusa sastoji od tri ključna građevinska bloka: ribonukleinske kiseline RNA, proteina i lipida. Ćelija inficirana virusom pravi mnogo takvih građevnih blokova, koji se tada spontano sastavljaju da bi formirali virus. Ali ne postoje snažne kovalentne veze koje drže te jedinice zajedno, što znači da vam nisu potrebne jake hemikalije da biste ih razdvojili. Kada zaražena ćelija umre, svi ti novi virusi pobjegnu i nastavljaju da inficiraju ostale ćelije. Neki završe i u dišnim putevima.

Kad kašljete, a posebno kada kišete, sitne kapljice iz dišnih puteva mogu letjeti i do 10 metara. Smatra se da su one glavni nosioci koronavirusa i one mogu ići najmanje dva metra.

Te sitne kapljice završavaju na površinama i često se brzo osuše. Ali virusi ostaju aktivni. Ljudska koža je idealna površina za viruse. Ona je “organska” i proteini i masne kiseline u mrtvim ćelijama na površini ulaze u interakciju sa virusom.

Kada dodirnete, recimo, čeličnu površinu sa česticama virusa na njoj, on će se zalijepiti za vašu kožu i tako će se prebaciti na vaše ruke. Ako tada dodirnete lice – posebno oči, nos ili usta – možete se zaraziti. A ispada da većina ljudi dodirne lice jednom u dva do pet minuta.

Ispiranje virusa samo vodom može da djeluje. Ali voda nije dobra u borbi protiv snažne “zalijepljenosti” kože i virusa. Voda nije dovoljna.

Sapunica je potpuno drugačija. Sapun sadrži supstance poput masti, poznate kao amfifili, od kojih su neke po strukturi veoma slične lipidima u membrani virusa. Molekuli sapuna se “takmiče” sa lipidima u virusnoj membrani. Tako, manje-više,  sapun uklanja normalnu nečistoću s kože.

Sapun ne samo da slabi “ljepilo” između virusa i kože, već i interakcije nalik na “čičak trake”, a koje drže proteine, lipide i RNK u virusu zajedno.

Proizvodi na bazi alkohola, koji uključuju skoro sva sredstva za dezinfekciju, sadrže visokoprocentni alkoholni rastvor (obično 60-80 posto etanola) i ubijaju viruse na sličan način. Ali sapun je bolji jer vam treba prilično mala količina sapunice koja trljanjem pokriva cijelu ruku. Neophodno je da virus nakratko natopite etanolom, a maramice ili gel ne garantiraju da ćete dovoljno natopiti svaki djelić kože na rukama.

Dakle, sapun je najbolji, ali koristite sredstvo na bazi alkohola kada vam sapun nije nije pri ruci, prenosi Guardian.

(Autor je  Pall Thordarson, profesor hemije na Univerzitetu u Novom Južnom Velsu, Sidnej)