Medijska i politička kampanja protiv Nebojše Stefanovića započela je glasanjem o nepovjerenju lokalnih odbora Srpske napredne stranke (SNS) širom Srbije. U klasičnom maniru autoritarnih režima, članovi lokalnih odbora zaključili su da bi Stefanović trebalo da bude smijenjen sa svih funkcija u toj partiji, kao i da bi trebalo da bude smijenjeno kompletno rukovodstvo Gradskog odbora SNS u Beogradu, na čijem čelu je također Stefanović, piše DW.
Predsjednik SNS Aleksandar Vučić se po običaju nije upustio u direktan sukob sa Stefanovićem i taj posao je prepušten mjesnim odborima stranke, koji prethodnih dana spontano i jednoglasno odlučuju da bi Stefanoviću trebalo izglasati nepovjerenje. Pojedini odbori nisu čak naveli ni razloge za smjenu, a osnovna stvar koja mu se stavlja na teret jeste afera s navodnim prisluškivanjem Aleksandra Vučića u vrijeme dok je Stefanović bio ministar policije. Pojedini odbori tvrde da je na taj način ugrožena bezbjednost predsjednika Srbije.
Ta afera očito je uzdrmala predsjednika Srbije, koji tvrdi da je nezakonito prisluškivan u razgovorima s licima s kojima je, kako kaže, „razgovarao o fudbalu“, dok opozicija tvrdi da je Aleksandar Vučić zapravo upao u mjere s bezbjednosno interesantnim licima. Prema izjavama sadašnjeg ministra policije Aleksandra Vulina, porodica Vučić obavila je preko 1.800 razgovora sa 26 osoba koje je policija prisluškivala, „ali u njima nije bilo elementa prekršajnog ili krivičnog dijela“, tvrdi Vulin.
Pukotine koje nije bilo moguće sakriti
Odmjeravanje snaga Vučića i Stefanovića tinja već izvesno vrijeme. Dugo se vjerovalo da će otvoreni sukob ipak izostati, jer Vučić želi da svoju stranku predstavi kao monolitnu organizaciju u kojoj cvjetaju poštenje, drugarstvo, mladalački entuzijazam i beskrajna odanost šefu partije.
Neke pukotine i pojedine političke ambicije ipak nije bilo moguće sakriti, jer se Stefanović vidio kao neko ko se sprema da zamjeni Vučića. Ipak, kako za DW ocenjuje advokat Božo Prelević, iz opozicione Skupštine slobodne Srbije, „sve će se to završiti u medijima i bez nekog sudskog epiloga“.
„Vučić je nakon svake afere Srbiju zadužio za još jednu milijardu dolara, privatizovao banje ili dodijelio nove poslove svojim saradnicima, i to je zapravo suština svih ovih medijskih hipnoza – prikriti da je zapravo u pozadini svega borba oko novca, tendera, pranja novca i unosnih poslova“, tvrdi Prelević.
(Ne)očekivana eskalacija sukoba
Politički analitičar Đorđe Vukadinović smatra da obračun Vučića i Stefanovića nije bio neočekivan, ali da „iznenađenje jeste intenzitet tog sukoba“.
"Nisam očekivao da će doći do povampirenja te gotovo zaboravljene prakse glasanja po opštinskim odborima i tih staljinističkih metoda za koje smo mislili da su ostale u prošlom vijeku“, kaže Vukadinović.
Politička sudbina Nebojše Stefanovića nije poznata i sada se samo procjenjuje da li će on biti uklonjen po principu Tomislava Nikolića ili će možda biti i izbačen iz stranke. Bivši predsjednik Srbije i SNS Tomislav Nikolić je, nakon prijetnje da će se i on ponovo kandidovati na izborima za predsjednika Srbije, postigao dogovor sa Aleksandrom Vučićem da od toga odustane. Zatim je postavljen za predsjednika Nacionalnog savjeta za saradnju s Rusijom i Kinom – i bukvalno nestao iz javnosti. U skladu s tim su i aktivnosti Savjeta, te praktično fantomske organizacije. One se, sudeći prema zvaničnom sajtu, svode na razmjenu protokolarnih pisama i čestitki.
Božo Prelević procjenjuje da su se Vučić i Stefanović „finansijski već dogovorili, kao što je to bio slučaj i sa Slavišom Kokezom“.
„Mislim da u tom dogovoru niko nije finansijski loše prošao. A da li će Stefanović biti na političkoj sceni ili će iz prodavnice plastičnih političara uzeti nekog drugog političara i staviti ga u izlog, to je potpuno nebitno“, kaže Prelević.
Većina procjena ide u pravcu nekakve nagodbe, primećuje Đorđe Vukadinović, ali ipak napominje kako misli „da su stvari ipak otišle previše daleko za još jedan u nizu trulih dogovora“.
„Razmjera i ubrzanje kojima prisustvujemo kao da ukazuju na to da neće biti te vrste kompromisa i da će se ići ili do izbacivanja iz stranke ili eventualno do podnošenja ostavki, pa da to bude neka vrsta međusobnog dogovora“, kaže Vukadinović.
Opomena za ostale
Kako bi se čitava operacija probuđene svijesti lokalnih odbora ipak predstavila kao nešto šira akcija pročišćavanja stranke, a ne organizovani progon samo jednog funkcionera, pojedini odbori ukazuju nepoverenje i drugim članovima SNS. Direktiva je otprilike sljedeća: svaki odbor mora da glasa protiv Stefanovića, ali pojedini odbori mogu tu da dodaju još poneko ime, pa se tako ponegde zahtjeva i smjena ministra zdravlja Zlatibora Lončara i ministarke za državnu upravu i lokalnu samoupravu Marije Obradović. Zlatibor Lončar se već godinama optužuje za veze sa nekadašnjim „zemunskim klanom“, dok se Marija Obradović sumnjiči za veze s ljudima bliskim klanu Veljka Belivuka.
Najvjerovatnije ima i toga da se pokaže „kako čitav sistem nije podignut samo zbog jednog čovjeka“, ocjenjuje Đorđe Vukadinović i dodaje da „ta kampanja ipak služi više kao žuti karton još nekim članovima SNS. To je upozorenje svima koji nisu na tom radikalnom kursu najužeg okruženja Aleksandra Vučića i poruka svima da, ako može da se ukloni jedan ipak tako važan član SNS, da to može i njima da se desi.“
Kompromitujući materijal – slabo oružje
Spekulisalo se da Vučić izbjegava otvoreni sukob sa Stefanovićem, jer se pretpostavlja da bivši ministar policije posjeduje, prije svega, transkripte prisluškivanih razgovora ili već nešto drugo što bi moglo da kompromituje predsjednika Srbije. Međutim, nakon toliko afera koje nisu ni okrznule rejting Aleksandra Vučića, postavlja se pitanje da li bilo kakav materijal te vrste može da izazove nešto više od slijeganja ramenima birača Srpske napredne stranke.
Božo Prelević navodi da „u sadašnjoj situaciji i pri ovoj zatvorenosti medija ne postoji apsolutno ništa što bi politički moglo skupo da košta predsjednika Vučića, a da može biti objavljeno“.
Đorđe Vukadinović ističe da „ne misli da Stefanović nema takve materijale, ali da je problem našeg društva što ništa od toga ne bi moglo da ustalasa javnost i uzdrma Aleksandra Vučića. Toga je svjestan Stefanović, ali i Vučić, koji zato i jeste ušao u ovu fazu eskalacije sukoba. Taj tabloidno-političko-institucionalni oklop koji je Vučić uspostavio ga štiti od bilo čega što neko može ili smije da objavi“, zaključuje Vukadinović.
