Sarajevski skejter

Sulejman Hrgić o izgradnji skate parka na Vilsu: Mogli bismo praviti takmičenja kao nekad

Skate park je mjesto za vježbu prije ulice, a s ulice postoji mogućnost da vas otjeraju i nazivaju pogrdnim imenima. Sarajevu itekako treba prostor u vidu skate parka, smatra ovaj skejter

Kako smo i najavili ranije, omiljena oaza u centru grada se transformiše, a projektima koje je iznijela Općina Novo Sarajevo, Vilsonovo šetalište bi moglo dobiti brojne sadržaje za mlade. Između ostalog, predviđen je i skate park.

O nepostojanju jednog takvog parka u glavnom gradu naše zemlje i koliko bi to značilo i skejterima i mladima koji se žele baviti ovom vrstom sporta, razgovarali smo sa Sulejmanom Hrgićem, skejterom koji se time bavi, kako to on sam kaže, iz duše i srca.

Skateboardingom se počeo baviti nakon što je, priča nam, uvidio da se ne pronalazi u timskim sportovima u kojima je također bio dobar, ali su ga, kaže, fudbalski i košarkaški teren ograničavali.

"Skateboarding sam zavolio gledajući filmove, privukao me taj način odijevanja, muzika, pronašao sam se u tome. Prvi skejt sam kupio u granapu. To nije obični sport nego način života. U početku je bilo i padova i lomova, ali ja nisam neko ko odustaje od bilo čega tako da me ti lomovi nisu sputavali - a bilo ih je dosta", priča nam Hrgić.

Ističe da mu je trebalo mnogo vremena da nauči osnovni skate trik 'Ollie' - skok sa daskom.

"Počeo sam nekad '98/'99 kad nisam imao veze ni da to postoji. Jedan prijtelj iz naselja je vozio skejt prije rata i on mi je i poklonio prvi profesioanlni skejt i pokazao skok. Ostao sam bez teksta. Vidjevši to tada pomislio sam da čovjek može i da leti", priča nam kroz smijeh Hrgić.

Skateboardingom se bavi poluprofesionalno, kaže, a otkako je postao otac to mu je više hobi jer "čovjek sad mora malo drugačije razmišljati".

On i njegovi prijatelji skejteri voze po sarajevskim ulicama, s obzirom da poseban prostor u vidu skate parka ne postoji.

Predrasude u vidu komentara: 'Klošari, narkomani...'

Skateboarding je, ističe, u posljednje vrijeme mnogo više prihvaćen, ali kaže da još uvijek postoje predrasude vezano za ovaj ekstremni sport.

"Odrastao sam kao ulični,'street-skater'. Ovom sportu nije potreban samo skate park, taj prostor je za mene, i većinu mojih prijatelja, ograničen. To je mjesto za vježbu prije ulice.

Mi najviše skejtamo kod Likovne akademije, na Skenderiji… ima dosta tih mjesta gdje mi vozimo, ali isto tako je velika mogućnost da vas otjeraju i nazivaju pogrdnim imenima - jer smo mi još uvijek za ovaj naš narod ovdje ili narkomani, ili klošari, nema treće", govori.

Ipak, ističe, posljednjih godina skateboarding postaje više prihvaćen kako kod ljudi, tako i kod djece koja se sve više zanimaju za ovu vrstu sporta.

Kaže da je skateboarding individualni sport kojem te niko ne može naučiti.

"Čovjek u skateboardingu sve sam mora naučiti, i 'Ollie' i sve te trikove koje svi radimo drugačije. Za to samo treba da djeca pažljivo posmatraju i upijaju kad voze stariji, kao što sam i ja to radio i mnogi drugi", stava je.

Od povreda, najteža mu je, kaže, bila kada je desnu nogu slomio na tri mjesta, odjednom.

"Srećom, nije bilo operacija, ali nosio sam gips sljedećih šest mjeseci. To je rizik koji se u ovom sportu mora prihvatiti. Skate me je i naučio mnogo toga u životu, kao npr. i to da je poraz najveći učitelj."

Skate park na Vilsu

Otvaranje skate parka na Vilsonovom šetalištu, kaže, puno bi značilo zbog mladih naraštaja. "Da se ta djeca koja vole i žele se baviti skateboardingom okupljaju na jednom finom mjestu, gdje ih neće niko maltretirati. Da nemamo probleme sa nekim ljudima koji su negativni po pitanju ovog svega."

Na pitanje da li bi skate park, koji za sada ne postoji u glavnom gradu naše zemlje, privukao i ljude iz drugih država da dolaze kod nas, skejtaju i organizuju takmičenja, naveo je primjer grada Osijeka koji svake godine organizuje takmičenje "Pannonian Challenge".

"Ljudi time privuku turiste, Osijek koji je jedan mali gradić, na ovom takmičenju koje traje pet dana živi k'o Sarajevo u junu na Baščaršiji. Tako da je skate park itekako potreban, a uz pomoć nas koji imamo kontakte sa skejterima vani, pro-skejterima, mogla bi se praviti i takmičenja kao nekad.

Obišao sam mnogo zemalja, i u svakoj postoji skate park, to je normalna kultura svugdje u svijetu. Kod nas su prazni tereni i za fudbal i za košarku, a da imamo skejt park 0-24h bi bio iskorišten. To je nešto što našem gradu itekako treba", zaključuje sarajevski skejter Sulejman Hrgić u razgovoru za Raport.

Prijedlog uređenja Vilsa sa više sadržaja za mlade