Politika

Sumorna analiza CNN-a o BiH: Hoće li Zapad učiniti nešto da spriječi novi rat? Moglo bi biti prekasno

CNN-ov Luke McGee napisao je upozoravajuću analizu koju je ovaj svjetski medij objavio pod nazivom "Opazna kriza se sprema na Balkanu. Hoće li Zapad učiniti da zustavi novi rat?".

Analizu CNN-a smo preveli i objavljujemo je u cijelosti:

Balkanska država Bosna i Hercegovina je na ivici, kako upozoravaju analitičari, njene najozbiljnije krize od završetka rata 1995. godine, u kojem je hiljade ljudi ubijeno, a počinjena stravična djela etničkog čišćenja.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Christian Schmidt, upozorio je ranije ove sedmice da je mirovni sporazum potpisan na kraju rata uz posredovanje SAD u opasnosti od kolapsa ukoliko se ne preduzmu mjere koje bi srpske separatiste zaustavile u nastojanju da se odvoje.

Milorad Dodik, sprski predstavnik u tročlanom Predsjedništvu BiH, s vremenom je više puta prijetio da će se otcijepiti od ostatka zemlje, koja je nakon rata podijeljena na dvije autonomne regije povezane centralnom vladom. Ovaj put, međutim, pokazuje veću ozbiljnost uvođenjem zakona koji bi razdvojili Republiku Srpsku od državnih institucija tako što će se povući iz oružanih snaga i pravosudnih organa.

"Ovo je jednako secesiji bez njenog proglašenja", pisalo je izvještu Schmidta koji je predočen Vijeću sigurnosti UN-a, koje se sastalo ove sedmice kako bi produžilo mandat dugogodišnjoj misiji mirovnih snaga EUFOR-a u BiH.

U zemlji u kojoj su etničke podjele između Srba, Bošnjaka i Hrvata dovele do užasnih ratnih zločina, ovaj nivo napetosti čini posmatrače veoma nervoznim.

"Nema sumnje da je ovo daleko najopasnija kriza od 1995. godine i da bi mogla dovesti do novog rata", rekao je Ismail
Ćidić, predsjednik Bosanskog advokatskog centra, nezavisne nevladine organizacije koja se zalaže za slobodnu, suverenu, demokratsku i sekularnu Bosne i Hercegovine.

Zašto se to dešava sada?

Tenzije između zajednica traju još od kraja rata i potpisivanja Daytonskog sporazuma uz posredovanje SAD.

Ugovorom je okončan troipogodišnji rat podjelom države po etničkoj liniji, na Republiku Srpsku i Federaciju BiH, koju dijele i Bošnjaci i Hrvati. Dvije regije povezuju tročlano Predsjedništvo, međunarodni izaslanici i centralna vlada.

Nijedan mirovni sporazum ne može izbrisati ubistva, sistemska silovanja i druge strahote koje su ljudi proživjeli tokom rata, ali jedan incident ostaje u sjećanju više od drugih: genocid u Srebrenici koji se dogodio između 11. i 22. jula 1995. godine.

Snage bosanskih Srba ubile su hiljade muslimanskih muškaraca i dječaka. Njihovi lideri su kasnije osuđeni za ratne zločine, a međunarodna zajednica je masakr priznala kao genocid. Međutim, nisu svi Srbi to spremni da prihvate.
Jedna takva osoba je Dodik -- koga je posebno iznerviralo nedavno uvođenje zakona od strane Ureda visokog predstavnika koji bi mogao izreći zatvorske kazne svakome ko negira da je počinjen genocid.

Ranije ove godine je o zakonu rekao: "Ovo je ekser u kovčegu Bosne… Republika Srpska nema drugu opciju osim da započne osamostaljenje."

Koliko loše stvari mogu postati?

Posmatrači strahuju da bi, čak i ako Dodik ne krene ka secesiji, njegovi postupci mogli ozbiljno destabilizirati i izazvati nasilje, prisilne migracije i groznu bijedu običnih ljudi.

"Građani širom Bosne i Hercegovine -- uključujući i entitet Republika Srpska -- strahuju od nasilja", rekla je Arminka Helić, političarka porijeklom iz BiH koja je sada članica britanskog Doma lordova i bivša specijalna savjetnica britanskog ministra vanjskih poslova.

"Daljnji korak ka secesiji vjerovatno bi doveo do reakcije. Nema šanse da se razbijanje Bosne i Hercegovine obavi mirnim putem."

Heather Staff, savjetnica u RAMP Project, organizaciji specijalizovanoj za migracionu politiku, upozorava da će "nasilni sukobi dovesti do izbjegličke krize i raseljenih ljudi -- 90-ih i 2000-ih godina vidjeli smo ljude kako bježe iz Bosne u susjedne zemlje kao što je Crna Gora."

Ona kaže da je ovo regija "u kojoj je retorika povremeno bila oštra u vezi sa tretmanom tražilaca azila… kako bi oni koji bježe bili tretirani u susjednim zemljama?"

Uticaj bi se naravno osjetio i van granica Bosne i Hercegovine.

Jasmin Mujanović, autor knjige 'Glad i bijes: kriza demokratije na Balkanu', rekao je da bi to bila "katastrofa za Evropsku uniju i atlantsku zajednicu i šire, jer bi to bila još jedna sigurnosna kriza u već izuzetno nestabilnoj jugoistočnoj Evropi."

Istakao je da je sa sigurnosnim krizama koje već postoje u Ukrajini, Bjelorusiji, Siriji i Afganistanu "značajno pogoršanje sigurnosti i stabilnosti Bosne nešto što i EU i SAD teško mogu sebi priuštiti".

Kao što je to često slučaj u geopolitici, ubod u oko Zapadu pruža priliku za rivale poput Rusije i Kine. Visoki zvaničnik EU rekao je za CNN da su zabrinuti kako bi se situacija mogla razvijati.

"Zaglavljeni smo između kamena i nakovnja. Ne možemo 'žrtvovati' Srbe i tako ih gurati dalje u zagrljaj Rusije. Ali Balkan je na pragu EU. Povećan ruski uticaj u regionu daje im još jedno uporište i platformu za rad, ako žele dalje destabilizirati stvari."

Ko je kriv?

Mnogi na Zapadu, u razgovoru u četiri oka, prihvataju da se do sada nije uspjelo i da bi sada moglo biti kasno.

Više izvora u EU, NATO-u i široj evropskoj diplomatskoj zajednici izrazilo je žaljenje zbog historijskog neuspjeha Zapada da uvede sankcije ili drugačije postupi protiv onih koji raspiruju vatru u Bosni i Hercegovini.

"Dodika i njegovu kliku secesionista i negatora genocida međunarodna zajednica dosljedno umiruje već 15 godina. On je govorio o -- i krenuo ka secesiji od 2006. godine," rekla je Helić.

Mujanović je rekao da, iako su susjedna Srbija i Rusija "primarni arhitekti ove krize", on vjeruje da je "odbijanje međunarodne zajednice - posebno država NATO-a - da odlučno djeluju na suzbijanju ove krize prije nekoliko godina “ ohrabrilo Dodika i njegove pristalice.

Mujanović je posebno ukazao na EU, za koju je rekao da je bila "izuzetno nezainteresirana" zbog sopstvenog unutrašnjeg neslaganja, čime je blok "u ovom trenutku na mnogo načina bio non-faktor".

Šta se može učiniti?

“Međunarodna zajednica ima jasan mandat da zaštiti mir u Bosni”, rekao je Čidić. "Svaka eskalacija nasilja u Bosni mogla bi im strašno naškoditi jer ne mogu sebi priuštiti sukob koji podržava Rusija, upleten u kineski i druge interese, na granicama NATO-a."

Ali hoće li Zapad nešto učiniti?

Zvaničnik NATO-a rekao je za CNN:

"Pozivamo Rusiju da igra konstruktivnu ulogu na zapadnom Balkanu. Redovno vidimo da Rusija radi suprotno. NATO radi na promicanju stabilnosti, sigurnosti i saradnje u regionu. Svako vanjsko uplitanje u domaće demokratske procese je neprihvatljivo ."

Očigledno je da je NATO mogao djelovati samo po naredbi svojih država članica i nema naznaka da će se uskoro dogoditi nešto osim teških riječi.

Visoki zvaničnik EU rekao je da postoji politička volja da se učini nešto značajnije među nekim državama članicama EU, ali priznaje da će biti veoma teško uključiti svih 27 bez nekih velikih ustupaka zemljama unutar bloka po drugim pitanjima.

Vijeće sigurnosti UN-a ne može djelovati bez Rusije, koja je ranije ove sedmice glasala za zadržavanje mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini samo nakon što je ime visokog predstavnika uklonjeno iz teksta rezolucije, čime je narušen kredibilitet te kancelarije.

Međutim, postoji razlog za nadu. Mujanović kaže da bi države članice EU mogle "donijeti jednostrane sankcije" Dodiku i njegovim privrženicima, za koje vjeruje da bi to imalo uticaja. Ali diplomatija nije funkcionirala 1990-ih, a Ćidić ne vjeruje da će i sada.

"Ovaj neuspjeli diplomatski pristup rezultirao je preko 100.000 poginulih i preko 1,1 milion izbjeglica", rekao je on.

Taj teži pristup bi mogogle biti sankcije, u kombinaciji sa tretiranjem secesionističkih poteza kao evropskog "sigurnosnog izazova", rekla je Helić.

"Moramo ovo vratiti. Što prije to uradimo, to je bolje i lakše. Ne želimo da čekamo godinama kao što smo to činili 1990-ih."

Teško je vidjeti da će situacija u Bosni i Hercegovini biti bolja u bliskoj budućnosti. Međutim, uz dovoljno političke volje, moćni akteri mogli bi spriječiti da ponovo sklizne u nasilje. Pitanje je jesu li moćne zapadne nacije previše rastrojene da bi posvetile dovoljno pažnje državi koja trenutno nije na vrhu njihove liste prioriteta - pa čak i ako su spremne djelovati, da li će možda otkriti da je previše kasno.