borba za pravdu

Trideset i jednu godinu nakon što je silovana žrtva bi mogla dobiti odštetu od 30.000 KM. Ali ne od zločinca, nego od države BiH

Bit će ovo prva isplaćena odšteta iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine koja će dobiti jedn žrtva silovanja u BiH

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine pripremilo je odluku prema kojoj bi iz tekuće rezerve državnog budžeta trebalo biti isplaćeno 30.000 KM jednoj od žrtava silovanja u BiH, saznaje Raport.

O ovoj odluci uskoro bi se trebalo izjasniti Vijeće ministara BiH. Bit će ovo prva isplaćena odšteta iz budžeta institucija BiH  jednoj od žrtava silovanja u BiH za koje je ranije Amnesty international objavio da ih u našoj zemlji živi oko 20.000.

Odštetu je trebao isplatiti zločinac Savić

„Sredstva za provođenje ove Odluke obezbjeđuju se iz tekuće budžetske rezerve institucija Bosne i Hercegovine za 2024.godinu za potrebe Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, a doznačit će se na ekonomsku šifru 614200 (grantovi pojedincima) u iznosu od 30.000,00 KM.

Visina sredstava iz člana 1. ove Odluke utvrđena je presudama Suda Bosne i Hercegovine broj:S11KO172213 14 Kri od 29.6.2015.godine i broj:S11K017213 15 Krž od 24.11.2015.godine”, stoji, između ostalog, u Odluci MLJPI BiH.

Odluka Komiteta

Da bi se očuvao status zaštićene svjedokinje, ovoj žrtvi silovanja će novac biti doznačen posredstvom jedne od međunarodnih organizacija u BiH koje brinu o žrtvama torture.

Iza ove odluke stoji dugogodišnja borba jedne žrtve koju je, kako je utvrdio Sud BiH 2015. godine, tokom 1993. u Vogošći silovao Slavko Savić, tadašnji pripadnik tzv. Vojske Republike Srpske (RS).

Sud BiH je prije skoro devet godina osudio Savića na osam godina zatvorske kazne i obavezao ga da isplati žrtvi 15.340 eura u roku od 90 dana.

Do isplate u tom roku nije došlo, jer presuđeni zločinac na sebi nije imao nikakvu imovinu.

Nakon što je žrtva iscrpila sve raspoložive domaće pravne lijekove, odlučila se 2017. godine žaliti Komitetu UN-a protiv torture. 

Taj komitet je još 2019. godine donio odluku s kojom je obavezao državu BiH da žrtvi, inače zaštićenoj svjedokinji pred Sudom BiH pod pseudonimom „Gospođa A“, dodijeli brzu, pravičnu i adekvatnu naknadu, besplatnu zdravstvenu i psihološku njegu i da ona dobije javno, službeno izvinjenje.

Danas, skoro pet godina nakon te odluke, BiH je konačno načinila prvi značajniji korak da se suoči s njenim ispunjenjem i to kao dijelom međunarodnih obaveza naše zemlje koje proizilaze iz Evropske konvencije o naknadi štete žrtvama zločina čija je BiH potpisnica, jer BiH nema državni zakon za podršku žrtvama rata, među kojima su i oni koji su preživjeli  seksualno nasilje.

Upozorenje međunarodnih zvaničnika

Do ovog poteza Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice dolazi nekoliko dana nakon što su međunarodni zvaničnici u BiH i to  Bojana Urumova, šefica Ureda Vijeća Evrope u Sarajevu, Johann Sattler, šef Delegacije Evropske unije (EU) u BiH i specijalni predstavnik EU u BiH, Brian Aggeler, šef Misije OSCE-a u BiH i Ingrid MacDonald, rezidentna koordinatorica UN-a u BiH, u zajedničkoj kolumni pozvali vlasti u BiH između ostalog i da osiguraju hitnu i provedbu Odluke UN Komiteta protiv torture iz 2019. godine, koja uključuje naknadu štete i javno izvinjenje te uspostavljanje djelotvornog mehanizma dodjele odštete na državnom nivou za sve žrtve ratnih zločina.

Pokušali smo kontaktirati državnog ministra za ljudska prava i izbjeglice Sevlida Hurtića da prokomentira činjenicu da će iz državnog budžeta biti isplaćena prvo obeštećenje za jednu od žrtava torture u BiH, no on nije odgovarao na naše pozive.

Sredstva iz budžetske rezerve

S obzirom na to da je u svojoj odluci iz 2019. godine UN-ov Komitet protiv torture obavezao BiH da razvije i usvoji okvirni zakon koji jasno definiše kriterije za dobijanje statusa žrtve ratnih zločina, uključujući seksualno nasilje, i odredi posebna prava i beneficije koje će biti zagarantovane žrtvama u cijeloj državi, sigurno je da će prvi slučaj isplate odštete za silovanje iz državnog budžeta otvoriti niz pitanja. 

Počev od onog da li je država BiH, koja se zvanično borila protiv agresije i koja je i sama bila žrtva napada, učinila sve da ne dođe u situaciju da sama mora isplaćivati odštetu koja je prvobitno bila obaveza osuđenih za zločine, ali su je mnogi vješto izbjegli tako što su se, između ostalog, rješavali imovine na način da su je prepisivali na treće osobe.