Mehran Karimi Nasseri, iranska izbjeglica koja je 18 godina živila u zračnoj luci Charles de Gaulle u Parizu i čija je intrigantna priča inspirirala film Stevena Spielberga "The Terminal" iz 2004., preminuo je u subotu u istom aerodromu.
Uzrok smrti, na terminalu 2F oko podneva, bio je srčani udar, rekao je predstavnik aerodroma u izjavi. Njegove tačne godine nisu bile odmah poznate, ali bio je u kasnim 70-ima.
Njegova priča je inspiracija za film Terminal
Vezanost gospodina Nasserija za aerodrom trajala je do njegovih posljednjih dana. Ove je godine boravio u staračkom domu, ali se vratio na aerodrom sredinom septembra "živjeti kao beskućnik u javnom prostoru zračne luke", rekao je predstavnik.
Sa svojim podrezanim brkovima i blagim glasom, g. Nasseri postao je neobična pojava na terminalu 1 zračne luke. Dok je vukao hrpe svojih stvari, uredno naslaganih na kolicima za prtljagu. U zračnoj luci boravio je od 1988. do 2006., isprva zbog pravnih prepreka da dokaže status izbjeglice, a kasnije svojom voljom.
Živio je između picerije i trgovine elektronikom, smjestivši se na crvenu plastičnu klupu od koje je napravio svoj dom. Na stoliću za kavu imao je ručno ogledalo; električni brijač, koji je koristio svako jutro. Te zbirku novinskih isječaka koji su govorili o njegovom statusu neobične osobe u Francuskoj.
Dani su mu bili isprekidani ritmom letova i prisutnošću putnika, čiji se broj ujutro povećavao, a noću smanjivao. Ostavljajući ga uglavnom samog da spava na svojoj omiljenoj zakrivljenoj klupi. Zaposlenici aerodroma rutinski bi mu davali svoje kupone za obrok. A stjuardese bi mu davale toaletne potrepštine koje su ostale od putnika prve klase.
Magazin New York Times primijetio je u profilu g. Nasserija iz 2003. da se činio "i smiren - i spreman za polazak".
"Shvatam da sam slavan", rekao je gospodin Nasseri u tom članku. “Nisam bio zanimljiv dok nisam došao ovdje.”
Bizarna priča u historiji imigracije
Njegova priča postala je bizarna priča u historiji imigracije. A neke pojedinosti o njegovom porijeklu pokazalo se teško utvrditi zbog njegovih promjenjivih tvrdnji o svom porijeklu. (U istom je članku negirao da je Iranac i odbacio pitanja o svom djetinjstvu u Teheranu.)
Službenici aerodroma rekli su da su potvrdili da je gospodin Nasseri rođen u Iranu, u gradu Masjid-i-Sulaiman, 1945. godine.
Na početku je rekao da je protjeran iz domovine zbog antivladinih aktivnosti 1977. Jer je kao student u Engleskoj protestovao protiv vlade šaha Mohammeda Reze Pahlavija. Kada se vratio u Iran, našao se u zatvoru i ubrzo je bio prognan, rekao je.
Nekoliko je godina skakutao po Evropi s privremenim izbjegličkim papirima prije nego što je stigao u Belgiju. Tamo je dobio službeni status izbjeglice 1981. G. Nasseri je putovao u Britaniju i Francusku bez poteškoća do 1988. Kada je stigao u zračnu luku Charles de Gaulle s jednosmjerna karta za London, nešto odjeće, oko 500 dolara i bez pasoša.
Rekao je vlastima aerodroma da su mu papiri ukradeni na pariškom kolodvoru. Odustajući od uobičajenih pravila, vlasti su ga pustile da odleti do londonskog aerodroma Heathrow. No tamo su ga britanski imigracijski službenici odbili pustiti u zemlju i vraćen je Charlesu de Gaulleu.
G. Nasseri nije mogao dokazati ko je ili ponuditi dokaz svog izbjegličkog statusa, pa se preselio u prostor za čekanje u zračnoj luci za putnike bez dokumenata.
Bio je tamo danima, a zatim sedmicama i mjesecima. Kako su se mjeseci pretvarali u godine, g. Nasseri je ostao zarobljen u legalnoj zoni sumraka. Devedesetih su francuske vlasti tvrdile da je ilegalno na tlu Francuske. No, nisu ga mogle deportirati jer ga nijedna zemlja nije htjela prihvatiti.
Nije želio napustiti aerodrom
Godine 1999. dobio je dopuštenje da napusti aerodrom i ode kamo god poželi u Evropi. Ali on nije želio ići nigdje, rekao je medicinski direktor zračne luke za The Times te godine, jer se "bojao napustiti ovaj svijet mjehurića" u kojem je živio.
"Konačno dobivanje papira za njega je bio veliki šok, kao da je upravo zbačen s konja", rekao je dr. Philippe Bargain, medicinski direktor aerodroma. "Kada čekate 11 godina na nešto i odjednom za nekoliko minuta potpišete neke papire i to je gotovo - zamislite kakav je to šok."
Udomio se u Charles de Gaulleu. Zaposlenici aerodroma zvali bi ga Alfred ili gospodine, Alfred — nadimak koji potječe iz pogreške koja se pojavila u pismu britanskih imigracijskih službenika. Oprao bi se u putničkim kupaonicama i odnio svoju odjeću na čistač u zračnoj luci.
Dok se njegova priča širila francuskim medijima, a potom i kućama širom svijeta, novinari su primijetili entuzijazam s kojim je gospodin Nasseri govorio o aerodromu.
Činilo se da njegov boravak tamo ovisi o ljubaznosti stranaca. Ljudi koji su čuli njegovu priču poslali su mu novac poštom. Putnik mu je jednom dao vreću za spavanje i madrac za kampiranje.
U Spielbergovom filmu "The Terminal" Tom Hanks glumi izbjeglicu koji je ostao bez državljanstva i zaglavi u New Yorku u zračnoj luci Kennedy nakon vojnog udara u njegovoj izmišljenoj domovini.
Zračna luka Charles de Gaulle rekla je u svom saopštenju u nedjelju da su se cijelo njeno osoblje i zajednica brinuli za gospodina Nasserija "što je više moguće godinama".
No, aerodrom je napomenuo da bi "više voljeli da je pronašao pravo sklonište, jer je patio od psihičkih problema."
Ipak, činilo se da je g. Nasseri bio zadovoljan svojim okruženjem. Živeći unutar mjesta povezanog sa slobodom i frustracijom.
“Aerodrom nije loš,” rekao je za The Times 1999. “Vrlo je aktivan i radi svaki dan. Svake sedmice vidim različite putnike iz cijelog svijeta.”
