Uranov mjesec Miranda možda sadrži tekući okean, tvrde naučnici koji su mapirali površinu ovog udaljenog objekta.
Tim je ranije ovog mjeseca objavio studiju u The Planetary Science Journal, sugerirajući da je pod ledenom korom Mirande tokom prošlih 100 do 500 miliona godina možda postojao okean dubok najmanje 100 kilometara. Iako istraživači ne vjeruju da je tako duboko vodeno tijelo i dalje tamo, ispod mjeseca možda još uvijek postoji tekuća voda. Da se Miranda potpuno zamrznula, tim vjeruje da bi postojale pukotine na površini mjeseca - dokaz širenja zamrznutog okeana iznutra. Takve pukotine nisu pronađene, prema analizi dostupnih slika.
'Pronaći dokaze o okeanu unutar malog objekta poput Mirande nevjerojatno je iznenađujuće,' izjavio je Tom Nordheim, planetarni naučnik i koautor rada. 'To proširuje priču da neki od tih Uranovih mjeseca možda kriju mnogo više - da možda postoji nekoliko okeanskih svjetova oko jednog od najudaljenijih planeta u Sunčevom sistemu, što je uzbudljivo i neobično.'
Sedmi planet od Sunca, uprkos izoliranosti i velikoj udaljenosti od Zemlje ostaje uzbudljivo područje za planetarne naučnike. Godine 2022. Nacionalne akademije znanosti, inženjerstva i medicine postavile su istraživanje Urana kao prioritet za ovo desetljeće. Lako je razumijeti zašto: Uran je neobičan planet s neobičnim nagibom, velikom bijelom mrljom, ekstremnim godišnjim dobima i infracrvenom aurom u plinovitoj atmosferi, piše Gizmodo.
Iako Saturn često asociramo s pojmom planetarnih prstenova, slike svemirskog teleskopa James Webb prošle su godine pokazale blistave Uranove prstenove u dosad neviđenim detaljima.
To nas dovodi i do Uranovih mjeseca kojih je gotovo 30. Ranije ove godine, astronomi su otkrili novi mjesec u orbiti planeta, prvi u više od 20 godina. Ovaj mjesec širok je svega osam kilometara i ima orbitu oko planeta od gotovo dvije godine. Još uvijek nije imenovan, ali će vjerojatno dobiti ime iz Shakespearea kao i njegovi satelitski 'sudruzi' (osim Mirande, tu su Rosalind, Puck, Belinda, Desdemona, Cressida, Julija…).
No, ova priča je o Mirandi. Na naslovnoj slici možete vidjeti jednu od rijetkih snimki ovog ledenog mjeseca snimljenih izbliza, koju je 1986. snimio NASA-in Voyager 2 tokom svojeg puta izvan našeg Sunčevog sustava. Slika prikazuje grubu površinu Mirande prekrivenu utorima i kraterima za koje naučnici vjeruju da su posljedica plimskih sila i unutrašnjeg zagrijavanja.
U novom istraživanju tim je modelirao unutrašnjost mjeseca na temelju vanjskih značajki, analizirajući dokaze stresa i smicanja na površini kako bi donijeli zaključke o unutarnjim silama koje su oblikovale izgled mjeseca. U radu tim navodi da su promjene u orbiti, zbog gravitacijskih interakcija između Mirande i drugih Uranovih satelita, mogle izazvati nalet topline unutar mjeseca, što je nekad davno stvorilo duboki ocean.
Prema procjenama, oko 30 kilometara debela kora Mirande 'također bi mogla implicirati' postojanje 100 kilometara dubokog podzemnog oceana. Za usporedbu, Marijanski rov, najdublja točka u oceanima Zemlje, dubok je svega 11 kilometara. Iako je malo vjerojatno da takav dubok okean još uvijek postoji, ideja da je jednom postojao, kao i mogućnost da tamo još uvijek postoji tanji okean, znanstveno je zanimljiva.
'Takav dubok okean možda Mirandu čini vrlo sličnom Enceladu,' objašnjava tim, 'te potencijalno pogodnom za život u geološki nedavnoj prošlosti.'
Astrobiologija, potraga za životom izvan našeg planeta, jedno je od najuzbudljivijih područja svemirskih istraživanja. Neki astrobiolozi vjeruju da su naši najbolji izgledi za pronalazak života relativno blizu - u podzemnim okeanima ledenih mjeseca poput Europe, Ganimeda, Encelada i Mirande.
Iako će proći godine prije nego što neka svemirska agencija pošalje sondu prema Mirandi, neka ledeni otkrića mogla bi biti iza ugla. Misije JUpiter ICy moons Explorer (JUICE) i Europa Clipper već su na putu prema sustavu Jupitera i gdje će otkrivati detalje njegovih ledenih satelita.
