Nuklearna renesansa

Kako je omraženi energent postao tražena roba

Cijene nuklearnog goriva skočile su početkom 2024. na najviši nivo u 16 godina jer su ključni proizvođači i dalje nespremni za brz rast potražnje više od decenije nakon Fukušime.

Potražnja za uranom, koji se koristi kao gorivo u nuklearnim reaktorima, ponovo je porasla. Od katastrofe u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukušima 2011. interes za ovaj energent bio je u padu, što je dovelo do zatvaranja rudnika i snižavanja cijena.

Obnovljeni interes za nuklearnu energiju u svjetlu zelene tranzicije stvorio je jaz između ponude i potražnje, što je više nego udvostručilo cijenu urana u posljednjih godinu, prenosi Forbes.

Krajem januara spot cijena za funtu (0,45 kilograma) uranovog oksida (U3O8), poznatog kao žuti kolač, premašila je 100 dolara. Proteklih dana energent je blago pojeftinio, na 91 dolar po funti.

Još prošlog ljeta cijena se kretala oko 50 dolara.

Cijene urana na globalnom tržištu rastu od sredine 2021. godine, kada je snabdijevanje bilo smanjeno zbog poremećenih lanaca snabdijevanja prouzrokovanih obustavom rada zbog pandemije koronavirusa.

U to je vrijeme cijena funte uranovog oksida bila oko 30 dolara.

Taj nivo predstavlja granični trošak proizvodnje. Cijena urana je od tada porasla 250 posto, dostigavši ​​vrhunac od 106 dolara po funti u januaru.

Prije toga, cijene urana bile su pod pritiskom otprilike jednu deceniju jer je katastrofa u Fukušimi 2011. poljuljala javnu podršku nuklearnoj energiji.

Među velikim ekonomijama, Japan i Njemačka najavili su zatvaranje aktivnih reaktora i završetak izgradnje novih. Prošle godine Njemačka je zatvorila posljednju aktivnu nuklearnu elektranu u zemlji.

Sada se odvija nuklearna renesansa, jer je pouzdana i isplativa nuklearna energija bez ugljenika postala jedan od ključeva ambicioznih planova društva za dekarbonizaciju.

Evropska unija je nuklearnu energiju – zajedno s prirodnim plinom – klasificikovala kao zeleni izvor energije. Na posljednjem klimatskom samitu COP28 22 zemlje obavezale su se utrostručiti nuklearnu proizvodnju do 2050. godine, što je također dobar pokazatelj povećane potražnje.

Dodatnu podršku potražnji daje nova tehnologija, posebno reaktori manjih dimenzija, poput malih modularnih reaktora (SMR).