Vijesti

Vakufska direkcija traži rješavanje pitanje restitucije: Izvorni vlasnici više nisu među živima

Vakufska direkcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od predstavnika vlasti u Bosni i Hercegovini traži da u najkraćem roku pokrenu potrebne aktivnosti na usvajanju i provođenju zakona o restituciji.
Oduzeta vakufska imovina, kako navode, mora biti vraćena Islamskoj zajednici, a uništena imovina nadoknađena pravičnom naturalnom kompenzacijom kako bi se tako, barem donekle, ispravila stoljetna nepravda nanesena Islamskoj zajednici.

Ovaj zakon je, podsjećaju iz IZ, inače jedan od uslova za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Slovenija, Srbija, Hrvatska, Crna Gora i Sjeverna Makedonija su zakon o restituciji već usvojile.

„Postavlja se pitanje, kojim se pravnim i političkim sredstvima vakufska imovina danas može vratiti Islamskoj zajednici? Prije svega, donošenjem zakona o restituciji! Aktivnosti na usvajanju ovog zakona u Bosni i Hercegovine se skoro nikako ne provode. Vlast još uvijek nije riješila povrat vakufske imovine, a dok se čeka na rješenje, vakufska imovina sve više propada, zbog čega Islamska zajednica trpi ogromnu materijalnu štetu“, saopćila je Vakufska direkcija.

Islamska zajednica je još 1993. godine pokrenula aktivnosti vezane za donošenje zakona o restituciji.

Vakufska direkcija koja je prestala s radom 1959. godine, odlukom Sabora IZ, ponovo je počela s radom 1996. godine nastavljajući se zalagati za povrat vakufske imovine. Kada je o restituciji riječ, u Islamskoj zajednici, a što je i stav svih vjerskih zajednica, najglasniji su stavovi da je 1945. godina najprihvatljivija godina od koje bi se trebao izvršiti povrat imovine, iako je pljačkanje, uništavanje i oduzimanje vakufske imovine počelo još 1878. godine.

„Međutim, nije više sporno pitanje i godina početka restitucije već je sporno što o tome nema apsolutno rasprave unutar političkih struktura. Smatramo da u narednom periodu treba uraditi jednu snažnu kampanju svih fizičkih i pravnih lica koja imaju pravo na restituciju. Skoro da i nema više glasa fizičkih lica koja imaju pravo na restituciju. Jedan od razloga za to jeste što su u najvećoj mjeri izvorni vlasnici fizička lica koja nisu među živima i već druga generacija čeka na ispravku historijskih grešaka i nepravde.

Odlaskom i druge generacije postavlja se pitanje hoće li i ko će uopće i postavljati ovo pitanje. Možda je to i intencija određenih političkih struktura!? Međutim, vjerske zajednice su tu i bit će uvijek i trebaju postavljati i tražiti rješavanje ovog pitanja dok god isto ne bude riješeno“, naveli su iz Vakufske direkcije.

Dok čeka na restituciju, Vakufska direkcija je uspostavila kontakte s nadležnim organima državnih struktura iz zemalja koje su donijele zakonske propise po pitanju restitucije i koji su u odmakloj fazi njenog provođenja.

„Iz primjera susjednih zemalja jasno se vidi da je restitucija moguća i da je moguće donijeti zakonski okvir. Mi ne tražimo da se restitucija riješi za nekoliko godina. Implementacija restitucije je drugo pitanje. Osnov jeste donošenje zakonskog okvira i pravnog osnova, a o samim postupcima i dužini trajanja se može razgovarati. Međutim, mi dok čekamo zakon o restituciji susrećemo se s problemom koji je svakodnevan, a to je devastacija i prometovanje nacionaliziranih vakufa. Iako postoji zabrana prometovanja nacionalizirane imovine, ona se dešava, zbog čega moramo pokretati niz postupaka kako bi se spriječila njena prodaja. Ako uzmemo u obzir najavu donošenja zakona koji tretira državnu imovinu te činjenicu da unutar te državne imovine veliki udio ima nacionalizirana imovina, onda nije teško zaključiti da se pitanje restitucije svakim danom sve više usložnjava“, istakli su iz Vakufske direkcije.

Napominju kako danas ne postoji niti jedan zakonski propis na osnovu kojeg se može vratiti nacionalizirana vakufska imovina.

„Zakon o stvarnim pravima tretira pitanje brisanja društvene svojine u slučaju imovine gdje je izvorni vlasnik upisan s pravom korištenja ili raspolaganja. U tom dijelu su postignuti određeni rezultati međutim taj dio imovine je zanemarljiv u ukupnom broju nacionalizirane imovine. Nakon završetka agresije neke lokalne zajednice su se odvažile pa izvršile privremeni povrat vakufske imovine. Ovdje prije svega mislimo na Mostar, Tuzlu, Tešanj, Travnik i sporadične slučajeve s nekoliko prostora u nekim drugim sredinama kao što je Općina Stari Grad i Centar. Međutim, i ovo je bilo privremeno rješenje koje je otežano s donošenjem Zakona o stvarnim pravima Federacije BiH. U RS situacija je još teža, jer na području RS su ukinute zemljišne knjige te se radi jedinstvena evidencija i skoro da se brišu tragovi o nacionaliziranoj imovini“, dodaju iz Vakufske direkcije.

Kako nadležnost za izradu ovog zakona ima Vijeće ministara BiH, odnosno njegova dva ministarstva, Ministarstvo pravde i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Vakufska direkcija poziva novoizabrane predstavnike u vlasti da što prije podvuku crtu i riješe pitanje oduzete imovine vjerskih zajednica.
Poručili su, također, kako se nedonošenjem Zakona o restituciji konstantno krše osnovna ljudska prava na imovinu i povrat imovine.