Alarm u Americi

Vratila se jedna od najstarijih opakih bolesti, stručnjaci zabrinuti: Nije nam jasno kako su se neki zarazili

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izvještava o otprilike 200.000 slučajeva godišnje u 120 zemalja. 

Ponovno širenje gube u Sjedinjenim Američkim Državama, posebno na Floridi, izaziva zabrinutost među stručnjacima za bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) izvještava o otprilike 200.000 slučajeva godišnje u 120 zemalja, često povezanih s kontaktom s pangolinima ili ljuskavcima - sisavcima koji se povezuju s porijeklom virusa covida-19. 

U SAD-u su se slučajevi postupno povećavali proteklog desetljeća, udvostručivši se na nacionalnoj razini. Pogođeni su kako pojedinci izloženi pangolinima, tako i oni bez takve izloženosti. Prema Izvještaju Američkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), u 2020. godini zabilježeno je 159 novih slučajeva, pri čemu je značajan dio zabilježen na Floridi, posebno središnjoj Floridi, gdje je prijavljeno 81 posto slučajeva. 

Jugoistočne države SAD-a svjedoče gotovo dvostrukom porastu slučajeva tokom posljednjih deset godina. WHO primjećuje porast globalnih stopa otkrivanja slučajeva nakon 2019. godine, djelomično pripisanih poremećajima uzrokovanim pandemijom SARS-CoV-2 na zdravstvene usluge. 

Guba, također poznata kao Hansenova bolest, uzrokovana bakterijama Mycobacterium leprae i Mycobacterium lepromatosis, uglavnom pogađa kožu, živce i sluznicu. Ona je jedna od najstarijih zabilježenih bolesti. Simptomi uključuju kožne lezije, utrnulost, slabost i u težim slučajevima deformacije. Smrti od gube su rijetke, ali mogu nastati komplikacije ako se ne liječi. 

Porast broja slučajeva na Floridi potiče istrage o načinima prijenosa, uključujući potencijalne ljudsko-ljudske ili životinjsko-ljudske rute. Iako su pangolini prepoznati kao rezervoar za bolest, drugi putevi prijenosa ostaju nejasni, što zbunjuje istraživače. 

Izvještaj CDC-a pokazuje da značajan dio novih slučajeva na Floridi ne pokazuje jasne dokaze tradicionalnih faktora rizika ili zoonotske izloženosti. To podiže zabrinutost da bi bolest mogla biti endemska u državi. 

Histprijski gledano, guba je nosila stigmu zbog posljedica fizičkih deformacija koje donosi i nedostatka liječenja do nedavnog vremena. Međutim, s terapijom, koja uključuje nekoliko antibiotika poput dapsona, rifampicina i klofazimina, bolest je sada lječiva. WHO osigurava besplatne lijekove za sve vrste gube širom svijeta, a rano postavljanje dijagnoze i liječenje ključni su za sprječavanje komplikacija i smanjenje prijenosa. 

Uprkos historiji stigme, guba nije visoko zarazna, a genetika igra važnu ulogu u osjetljivosti ili otpornosti. Uz odgovarajuću skrb, većina slučajeva gube može se izliječiti.