Pandemija koronavirusa dodatno je naglasila poteškoće i posljedice nepostojanja državnog ministarstva zdravstva ali uspostavljanje državne institucije koja može doprinijeti bržem i jeftinijem zdravstvu onemogućeno je političkim razlikama. Pomaci prema zajedničkim nabavkama su mali a zakoni zastarjeli i neujednačeni, navode sagovornici Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Kada je u julu ove godine Bosna i Hercegovina trebala dostaviti podatke Evropskoj uniji o svojim potrebama lijekova za liječenje oboljelih od koronavirusa, ona to nije uradila zbog sporosti i kompleksnosti sistema sa velikim brojem ministarstava zdravstva, ali ne i onim na državnom nivou.
BIRN-u BiH tada je objašnjeno da zbog složenosti administrativnog sistema BiH nije na vrijeme poslala spiskove lijekova za evropski javni poziv za nabavku lijekova za koje se smatra da pomažu u liječenju infekcije COVID-19.
Državno ministarstvo civilnih poslova, koje radi dio posla kojeg bi trebalo raditi ministarstvo zdravstva, pokušalo je u julu od nižih entitetskih ministarstava zdravstva dobiti potrebne podatke, ali se taj proces pokazao prekomplikovanim i presporim pa je BiH zakasnila na evropski tender.
Ministrica zdravstva Tuzlanskog kantona Dajana Čolić objašnjava kako ovakav sistem utiče i na druge važne dijelove zdravstva u BiH i zajedničke nabavke koje ubrzavaju i pojeftinjuju zdravstvenu opremu.
“Nepostojanje državnog ministarstva zdravstva već sada koči neke procese poput pristupa Eurotransplant programima. Reforma zdravstvenog sistema umnogome zavisi od brzine izmjena i dopuna postojeće relevantne legislative i donošenja novih zakonskih propisa u skladu sa zakonodavstvom Evropske unije”, kaže ona i dodaje kako je vrijeme da politika riješi pitanje državnog ministarstva zdravstva.
Prema Ustavu BiH, zdravstvo je u nadležnosti entiteta, kantona i Brčko distrikta BiH pa BiH ima 13 ministarstava zdravstva: Federalno ministarstvo zdravstva, deset kantonalnih ministarstava, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske i Odjeljenje za zdravstvo i ostale usluge u Vladi Brčko distrikta BiH. Broj nadležnih ministarstava prati jednak broj zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.
Na državnom nivou, u Ministarstvu civilnih poslova BiH djeluje Sektor za zdravstvo čija je uloga isključivo koordinirajuća. Preporuke koje ovaj sektor izdaje nisu obavezujuće.
Victor Olsavszky, šef ureda Svjetske zdravstvene organizacije u BiH, za BIRN BiH objašnjava važnost i potrebu formiranja jedinstvenog ministarstva zdravstva.
“Posljedice su vidne u svakom razjedinjenom zdravstvenom sistemu osim u slučaju kada postoji jak koordinacijski mehanizam između različitih dijelova sistema što nije slučaj u BiH. Ovdje ne postoji jak mehanizam koordinacije. I bez pandemije, teško je raditi u ovakom zdravstvenom sistemu. Ipak, pozitivan sam kada govorimo o formiranju zajedničkog ministarstva zdravstva u BiH u budućnosti”, ističe Olsavszky.
Goran Bjeković, ortoped bolnice u Zvorniku i član Glavnog odbora Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske, i Rifat Rijad Zaid, predsjednik Saveza strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije Federacije BiH, misle drugačije.
“Nisam optimista kada je u pitanju formiranje jedinstvenog ministarstva zdravstva na nivou BiH. Mi, nažalost, ne možemo da nađemo zajednički jezik u BiH u konotaciji sadašnjih političkih vladara”, pesimističan je Bjeković.
“Ovo što sada imamo je surogat zdravstvenog sistema odnosno pokušaj zdravstvenog sistema kroz Ministarstvo civilnih poslova BiH na nivou države. Reforma zdravstvenog sistema se neće desiti dok se ne promijene političke prilike u zemlji”, ocjenjuje Zaid.
Podijeljena mišljenja
Prema podacima Agencije za statistku BiH, javno zdravstvo u našoj zemlji finansira se uglavnom iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, dok je udio budžetskih sredstava u javnom zdravstvu veoma nizak. Tako je u 2018. godini udio zdravstvene potrošnje u bruto domaćem proizvodu BiH bio samo 8,7 posto.
Predstavnici nadležnih ministarstava sa kojima je razgovarao BIRN BiH zajedničkog su stava da bez političke volje promjena u organizaciji zdravstvenih sistema u BiH neće biti uključujući i formiranje zajedničkog ministarstva zdravstva, kao ni češće realizacije zajedničkih nabavki lijekova i druge medicinske opreme.
Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske na čijem čelu je Alen Šeranić, član SNSD-a, potcrtavaju da je zdravstvo prema Ustavu BiH u isključivoj nadležnosti Republike Srpske.
“U skladu s tim ne postoji zdravstveni sistem u BiH već postoje zdravstveni sistemi. Zajedno sa Fondom zdravstvenog osiguranja Republike Srpske uradili smo analizu i pregledom potrošnje i nabavki u proteklih nekoliko godina zaključili gdje postoji opravdanost da se rade centralizovane javne nabavke, a to su nabavke skupih lijekova, terapija za onkološka oboljenja i slično. Reformski procesi se planiraju i sprovode u skladu sa potrebama i nadležnostima Republike Srpske i Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske”, saopštavaju iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.
Zajedničke nabavke odnosno tenderi podrazumijevaju provođenje jedne obimnije nabavke umjesto provođenja manjih nabavki za iste potrebe u različitim ministarstvima. Na ovaj način se nabavke mogu ubrzati i pojeftiniti jer se smanjuju troškovi provedbe tendera, a ponuđači daju veće popuste što je količina nabavki veća.
Alma Čolo, članica Predsjedništva Stranke demokratske akcije (SDA) i zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, posvjedočila je za BIRN BiH neophodnost uspostave jedinstvenog ministarstva zdravstva i zajedničkih nabavki lijekova i druge neophodne medicinske opreme.
“Čim imate disprezirane nabavke imate i više institucija koje nabavljaju skoro istu medicinsku opremu, lijekove, aparate. Takve nabavke su skuplje. Bilo bi bolje da nabavke idu sa državnog nivoa i da to radi Ministarstvo civilnih poslova BiH, ali to svi izbjegavaju jer je riječ o delikatnom i odgovornom poslu. Svi oni koji učestvuju u procesu nabavki moraju se pridržavati Zakona o javnim nabavkama BiH i svaka zloupotreba ili pogrešna nabavka koja nije potrebna ili racionalna može da dovede do odgovarajuće odgovornosti. Probat ćemo da na državnom nivou u saradnji sa koalicionim partnerima barem iskoordiniramo reforme na entiteskim nivoima”, kaže Čolo.
Uprkos prednostima zajedničkih nabavki, političke prilike u BiH ih nerijetko onemogućavaju. Na politiku kao presudnom faktoru u reformi zdravstvenih sistema u BiH pozivaju se i u Federalnom ministarstvu zdravstva.
“Za drugačiju organizaciju zdravstvenog sistema u BiH neophodne su i određene ustavne promjene što je ne samo stručno, nego i političko pitanje”, kratko odgovaraju iz Federalnog ministarstva zdravstva.
U Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo misle da centralizovani zdravstveni sistem ne bi u konačnici olakšao rad u sistemu zdravstva u BiH. Objasnili su da Kantona Sarajevo vrši nabavke za sve zdravstvene ustanove prema njihovom šestomjesečnom planu.
“Ne vidimo da su zemlje sa intergrisanim zdravstvenim sistemom prošle puno bolje u samoj pandemiji koronavirusa u odnosu na nas. Reforma zdravstvenog sistema suštinski nikada nije započela, a kada će, to zavisi od političkih aktera koji o tome odlučuju”, navode u Ministarstvu zdravstva Kantona Sarajevo.
Nermina Ćemalović, ministrica zdravstva i socijalne politike Unsko-sanskog kantona, nezadovoljna je komunikacijom sa Sektorom za zdravstvo pri Ministarstvu civilnih poslova BiH ali i Federalnim ministarstvom zdravstva u trenutku epidemiološke krize u BiH.
“Potrebno nam je zajedničko ministarstvo zdravstva. Nisam optimista kada je u pitanju reforma zdravstvenog sistema u BiH. Nečekat ćemo se. Za svo ovo vrijeme, imali smo samo jedan sastanak na nivou Federacije BiH u organizaciji Federalnog ministarstva zdravstva. Sektor za zdravstvo u Ministarstvu civilnih poslova BiH nikada nam nije uputio niti jedan dopis, pa makar kurtoazni”, razočarana je Ćemalović.
(Ne)odgovorna politika
S obzirom na to da reforma zdravstva nije direktan uslov za ulazak BiH u Evropsku uniju, potrebne promjene morat će biti rezultat unutrašnjih međustranačkih dogovora. Sagovornici BIRN-a BiH, predstavnici različitih političkih opcija, svjesni su da su reforme zdravstvenog sistema neophodne, ali niko nije želio precizirati buduće aktivnosti ovih reformi.
Dragan Stevanović, član Glavnog odbora Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine (SDP BiH) i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH, napominje da ovakav zdravstveni sistem nije želja ni zdravstvenih radnika, a ni pacijenata već isključivo želja aktuelnih vlasti u entitetma i kantonima. SDP BiH u okviru programa svoga rada zalaže se za formiranje zajedničkog ministarstva zdravstva.
“Potreba za zajedničkim ministarstvom zdravstva postoji jer situacije poput pandemije koronavirusa su očekivane i u budućnosti. Apsolutno je smiješno da svako nabavlja medicinsku opremu i lijekove sam za sebe. U Parlamentu Federacije sam početkom oktobra ove godine pokrenuo inicijativu o izmjenama Zakona o liječništvu Federacije po hitnom postupku kao i Zakona o zdravstvenoj zaštiti Federacije. To je naišlo na nerazumijevanje među vodećim strankama u Parlamentu FBiH”, kazuje Stevanović.
HDZ BiH i SNSD nisu željeli dati komentar za ovu priču.
Slobodan Stanić, predsjednik Odbora za zdravstvo Srpske demokratske stranke (SDS), navodi da politika ima upliva u nerješavanje sistemskih nedoumica u zdravstvu te da je u prošlosti bilo pruženih ruku koje nisu prihvaćene. Naglašava nelogičnost upućivanja iz Bihaća u Sarajevo ili pacijenta iz Istočnog Sarajeva u Banju Luku naročito kod hitnih intervencija.
“Objedinjavanje ovako neuređenih postojećih zdravstvenih sistema ne bi dalo nikakvu novu vrijednost već bi povećalo haos koji postoji. Na ministarskoj konferenciji zdravstva morali bi se usaglasati stavovi po ovom i sličnim pitanjima i usaglasati plan i mreža zdravstvenih ustanova. Nije mi jasno zašto se više ne koristi mehanizam sazivanja ministarskih konferencija zdravstva. To se moralo uraditi na početku pandemije kako bi se uravnotežile mjere na nivou cijele BiH poput mjera karantina ili ulaska u BiH”, pita se Stanić.
Ministarstvo civilnih poslova BiH je od početka tekuće godine do danas sazvalo samo jednu ministarsku konferenciju, zvanično petu po redu. Na konferenciji održanoj u aprilu ove godine razmatrali su se prioriteti u postojećim potrebama za medicinskom opremom, te delegiranje kontakt osoba koje će biti zadužene za raspodjelu medicinske opreme i medicinskih sredstava i isporuka testova za BiH. U saopštenju Ministarstva civilnih poslova BiH, tom prilikom specificirano je da će se naredna konferencija organizovati nakon završetka postavljenih rokova Pete konferencije zdravstva, te da će javnost o svemu biti obaviještena.
Na upite BIRN-a BiH o realizaciji dogovorenih aktivnosti tokom spomenute konferencije, planu sazivanja naredne i općenito češćoj upotrebi ovog mehanizma, nije odgovoreno.
Alma Kratina, članica Predsjedništva Demokratske fronte (DF) i zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, podsjeća da bh. građani ne uživaju sva prava iz oblasti zdravstvene zaštite koja im garantuje Ustav BiH ali i ratificirane konvencije. Tezu potvrđuje primjerom da djeca od šest do 15 godina koja ne pohađaju nastavu zbog bolesti ili socijalne zapuštenosti u razrušenim porodicama nemaju ni osnovni paket zdravstvene zaštite jer im roditelji ni po kojem osnovu nemaju zdravstveno osiguranje.
“Na pripremljenu izmjenu i dopunu Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije koju sam još 2017. godine uputila u parlamentarnu proceduru, Federalno ministarstvo zdravstva dalo je mišljenje da to jeste diskriminacija, ali da će se ovo pitanje tretirati novim Zakonom o zdravstvenom osiguranju Federacije čije se izmjene već godinama ne dostavljaju u proceduru. Kako na državnoj razini nema političke volje strateške i reformske procese u interesu svih građana Bosne i Hercegovine, teško da ćemo u bližoj perspektivi imati prava rješenja”, analizira Kratina.
ezu da je moguće u sektoru zdravstva ipak raditi zajednički i bez uplitanja politike, Victor Olsavszky, šef ureda Svjetske zdravstvene organizacije, potkrijepljuje posljednjim primjerima moguće zajedničke nabavke redovnih vakcina za BiH i zajedničkim nastupom BiH u nabavci vakcina protiv COVID-19 infekcije prema Globalnoj alijansi za vakcine (GAVI) putem COVAX mehanizma.
“Postoji opcija i formiranja zajedničke cijene redovnih vakcina za BiH, a da onda nabavku istih vrši zasebno svaki nivo zdravstenog sistema. Nabavka vakcina protiv COVID-19 infekcije je zajednička nabavka, a vakcine će se podijeliti entitetima u skladu sa njihovim iskazanim potrebama što je ranije definisano. Dakle, teoretski je moguće nastupati zajednički, a za to nije potrebna izmjena Ustava BiH”, poručuje Olsavszky.
Niska izdvajanja za odgovore na katastrofe
Ukupni izdaci u zdravstvu u BiH u 2018. godini iznosili su 2 milijarde 972 miliona KM od čega su 70 posto bili javni, a 30 posto privatni izdaci, navodi se u statistici Nacionalnih zdravstvenih računa za 2018. godinu koju je u julu objavila Agencija za statistiku BiH. Uprkos mogućnosti pojave sličnih pandemija poput trenutne pandemije koronavirusa, prema zvaničnim podacima, na preventivnu njegu koja podrazumijeva i epidemiološko praćenje i kontrolu rizika od bolesti, te programe pripreme za odgovor na katastrofe, iste godine utrošeno je samo 1,8 posto ukupnih sredstava za zdravstvo.
(Nikoleta Milašević-Dobrača za Detektor.ba)
