Ako želite iskustva o tome kako ratovati na hladnoći, obratite se - Indiji. Da, jer (zamrznuto) bojno polje između Pakistana i Indije na najvišoj je nadmorskoj tačci na svijetu: između pet i šest hiljada metara iznad mora. A nalazi se na glečeru Siachen.
No, osim Pakistana s kojim se spori oko Kašmira, Indija ima i granične problem s drugim velikim susjedom na Himalajima - Kinom. Ne treba stoga čuditi što je Kina za jedan od svojih najskupljih dijelova strateškog projekta "Jedan pojas, jedan put" izabrala upravo Pakistan. Za koridor koji se ondje gradi, a koji završava u luci Gwadar, Peking je spreman potrošiti 62 milijarde dolara. Dijelom i zbog toga je Indija blokirala Kašmir kroz koji bi trebao prolaziti dio tog koridora.
Nosivost mosta je 40 tona
Stoga je od strateške važnosti za ovu regiju vijest da je New Delhi pustio u promet most u spornom graničnom području, koje svojataju obje strane, Arunachal Pradesh, na zapadu Indije. Riječ je o indijskoj saveznoj državi čija je prosječna nadmorska visina oko 5 kilometara. Most će biti otvoren cijelu godinu, bez obzira na vremenske uvjete i tako je indijska vojska dobila važnu logističku točku preko koje može prebacivati trupe, oružje i svu potrebnu opremu u sporno područje: nosivost mosta je 40 tona.
Indija ondje drži stalno raspoređenih 3.000 vojnika. Ovaj most mijenja stratešku ravnotežu na tom prostoru gdje je dosad Kina imala inicijativu. Indikativno je da kineski mediji o tome nisu objavili niti vijest. A vlasti odbile komentirati taj događaj. Prema indijskim izvorima, prošle je godine broj graničnih incidenata (dvije strane se na slažu oko toga što je incident) porastao za 50%.
Tenzije su na tom prostoru trajne od formiranja moderne Indije i sadašnje Kine jer niti jedna strana nije priznavala graničnu liniju koju je povukao britanski diplomat i kolonijalni upravitelj Henry McMahon 1914. godine. Zbog toga je na tom područuju (za Indiju strateški važnom jer je to dio zemlje koji je odvojen uskim prolazom - Siliguri koridor - između Nepala, Bangladeša i Butana) izbio jednomjesečni rat Kine i Indije u oktobru 1962. godine. Indija je izgubila. Poginulo je više od dvije hiljade ljudi i ništa nije riješeno. Tada niti jedna strana još nije imala nuklearno oružje (Kina ga je uspjela izgraditi 1964. godine).
Ozbiljan je sukob na istom prostoru prijetio 2017. godine, a izbjegnut je doslovno u posljednji trenutak: na platou Doklam, s kojeg se kontrolira koridor Siliguri, a na koji pravo posjedovanja polaže još i Butan, Kina je tada gradila cestu i ubrzo su se suočile indijska i kineska vojska. No, sve je završilo mirno jer se sastanak grupe BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika) održavao u Kini i predsjednik Xi Jinping nije želio da indijski premijer Narendra Modi ne dođe. Pa je postignut kompromis i obje strane su se povukle.
No, tenzije nisu prestale. Preciznije, one su trajne od dolaska na vlast Xi Jinpgina koji je promijenio operacijsku strukturu Kineske narodnooslobodilačke vojske i dao joj novi zamah na spornim točkama s Indijom. Kriza iz 2017. godine samo je posljedica te politike.
Himalajski plato ima krucijalnu ulogu za Aziju
Premijer Modi u svojih je šest godina premijerskog mandata na tom području obnovio 74 strateške ceste, a još 20 ih se rekonstruira. Ukratko, i jedna i druga strana se priprema za vojni sukob.
Odnosi Kine i Indije trenutno su dodatno zategnuti jer je New Delhi, zbog pandemijske krize, zakonom onemogućio preuzimanje svojih kompanija. Što je razljutilo Peking jer se ponadao jeftinoj kupovini u velikom azijskom rivalu koji je od njega bitno siromašniji.
Kina i Indija imaju 36 posto svjetske populacije i na njih otpada nešto više od 18% globalnog bruto domaćeg proizvoda.
Himalajski plato ima krucijalnu ulogu za Aziju: ondje nastaju monsunske kiše, a sezonsko otapanje leda osigurava vodu za rijeke koje su od vitalne važnosti za zemlje na prostoru od Pakistana pa sve do Jugoistočne i Istočne Azije.
