Pet sudija Ustavnog suda BiH i to Seada Palavrić, predsjednica, Valerija Galić potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica, te sutkinje Helen Keller, Ledi Bianku i sudija Marin Vukoja podržali u cjelosti odluku po apelacijama Fikreta Hodžića i njegove firme „FH Srebrena malina“, bivšeg federalnog premijera Fadila Novalića i bivšeg direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka
Sudija Mirsad Ćeman imao je izdvojeno mišljenje u ovom predmetu. Podsjećamo, sudije Ustavnog suda BiH jedine su sudije u državi koje mogu objaviti svoje izdvojeno mišljenje javno,dok je sudijama drugih sudova u zemlji to zabranjeno. Takvu zabranu podsjećamo, prekršio je sudija Branko Perić, na čije se izdvojeno mišljenje, iako ono nije smjelo biti javno objavlljeno pozvao i Ćeman.
Sudija Ćeman je naveo da da iako se on s određenim dijelovima oduke i obrazloženja slaže , s obzirom na to da se u postupku pred Ustavnim sudom raspravljalo i glasalo o prijedlogu odluke u cjelini, on je zbog svojih, drugih razloga nije podržao.
Zašto Ćeman nameće neistinitu tezu da su i drugi privrednici znali za nabavku respiratora?
Ostao je sudija Ćeman usamljen u svom mišljenju i argumentaciji iz koje proizilazi da su osuđenima kao olakšavajuće okolnosti za sve što su poduzimali u obzir trebali biti uzete vanredne okolnosti pandemije .
Sudija Ćeman iznio je i jednu konstrukciju u svom izdvojenom mišljenju koja nema nikakve veze s nabavkom respiratora ACM812 A,a Ćeman to pokušava prikazati kao dokaz koji ide u prilog Fadilu Novaliću.
Naime, u svom izdvojenom mišljenju Ćeman se pita:
„Zatim, nejasno je zašto ni redovni sud u oba sudeća vijeća niti većina u Ustavnom sudu (u kontekstu prava na pravično suđenje) nisu uopće obratili pažnju (?!) na tvrdnju koju je u izdvojenom mišljenju (razumno je zaključiti i tokom suđenja) iznio predsjednik prvostepenog sudećeg vijeća Suda BiH da je četvrtoapelant F. N. kao premijer Vlade Federacije BiH tražio da se u postupak nabavke respiratora uključe „velike, za to registrirane firme“, te da se, kako to tvrdi predsjednik prvostepenog vijeća, odazvao samo vlasnik kompanije „Violeta“ Grude, koji je na kraju odustao zbog kompliciranih „administrativnih procedura“ i sl. „
Začuđujuće je da sudija Ćeman s ovim pitanjem dezavuiše javnost, jer kada je dogovarana konkretna, tajna, nabavka 100 respiratora ACM812 A nijednom drugom privredniku nije ponuđeno 10,5 miliona KM i to avansno, bez ikakve garancije da ih nabavi. Bilo je uopštenih poziva privrednicima da se uključe u nabavku opreme, ali Novalić i Solak su jedino s Hodžićem imali tajne dogovore i s njim „završili posao“ za pet dana i uplatili mu 10,5 miliona KM, ali d atek krene u potragu za respiratorima.
Nije tačno da su za konkretnu nabavku za koju su znali samo Novalić, njegovi bliski saradnici u njegovom kabinetu, te Solak i njegova saradnica Sanita Alagić znali drugi registrirani prometnici medicinskom opremom, a takvih je tada bilo više od 270, no nijedan nije pitan želi li 10,5 miliona KM iz budžeta , pa neka traži bilo kakve respiratore, na što se u konačnici svela sporna nabavka.
Zanimljivo je da sudija Ćeman i to bez navođenja konkretnih argumenata pokušava osporiti ono što je dva puta utvrdio Sud BiH, a potvrdio i Ustavni sud BiH, odnosno petero njegovih kolega.
Ne bi bilo ništa sporno u izdvojenom mišljenju sudije Ćemana na koje on ima pravo, ali da su njegovi navodi potkrijepljeni bilo kakvim legitimnim kontrargumentima koji bi osporili dokaze u koje i on imao uvid.
Također, sudija Ćeman se slaže s oslobađajućom presudom Jelki Milićević, bivšoj ministrici finansija u Vladi FBiH. Međutim, istovremeno je proglašava uključenom u nabavku respiratora i sudija Ćeman se pita je li se u ovom predmetu ipak radilo o nejednakom postupanju.
S obzirom na to da sudija Ćeman nalazi niz olakšavajućih okolnosti, naročito za Novalića i Solaka, a izbjegava spomenuti sve ono što ne ide njima u korist,a što je ustvrdilo pet drugih sudija Ustavnog suda BiH , a kako se vidi pokušava Novalićeve postupke odbraniti i nepostojećim dokazom, postavlja se pitanje, šta je to tačno rukovodilo Ćemana za izdvajanje mišljenja u ovom predmetu i mogu li se njegovi motivi dovesti u vezu s tim što je on prije imenovanja u Ustavni sud BiH godinama obnašao visoke funkcije u SDA čiji su članovi i dvojica prvooptuženih u predmetu „Respiratori“?
U nastavku donosimo u cijelosti izdvojeno mišljenje sudije Mirsada Ćemana, po apelacijama Hodžića, Novalića i Solaka.
Izdvojeno mišljenje sudije Mirsada Ćemana
„Ustavni sud Bosne i Hercegovine je Odlukom broj AP-667/24 od 14. novembra 2024. godine (spojena četiri predmeta) usvojio apelaciju F. H. i „F. H. Srebrena malina“ d.o.o. te utvrdio povredu prava F. H. i „F. H. Srebrena malina“ d.o.o. u dijelu Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 039029 23 Kž 3 od 2. novembra 2023. godine kojim je odlučeno o prigovoru apelanata da „nisu znali za šta se terete“ , čime im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 3. tačka a) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, i u tom dijelu „u kinuo navedenu presudu u odnosu na F. H. i 'F. H. Srebrena malina' d.o.o.“. Ustavni sud je odlučio da u odnosu na njih predmet vrati Sudu Bosne i Hercegovine, koji je dužan da po hitnom postupku
donese novu odluku u skladu s „pravom na pravično suđenje“ utvrđeno Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, te naložio Sudu Bosne i Hercegovine da, u skladu s Pravilima Ustavnog suda, obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja te odluke. Istom odlukom djelimično su usvojene apelacije F. S. i F. N. i utvrđena povreda člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 2. Evropske konvencije u postupku utvrđivanja „krivične optužbe“ protiv apelanata u vezi s izjavama nekih javnih zvaničnika (prije i tokom trajanja postupka pred redovnim sudovima) kojima je F. S. i F. N., dakle drugoapelantu i četvrtoapelantu, povrijeđeno „pravo na pretpostavku (presumpciju) nevinosti“. Istovremeno su odbijene kao neosnovane njihove apelacije u odnosu na ostale navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava BiH i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije. Za razliku od odluke koja se odnosi na F. H. i „F. H. Srebrena malina“ d.o.o., dakle na prvoapelanta i trećeapelanta, kojom je Ustavni sud odlučio da u jednom dijelu predmet vrati Sudu Bosne i Hercegovine na ponovno odlučivanje, Ustavni sud je u odnosu na apelante F. S. i F. N., tj. na drugoapelanta i četvrtoapelanta, odlučio da im je samo „deklaratorna odluka“ dovoljna satisfakcija. S obzirom na to da se u postupku pred Ustavnim sudom raspravljalo i glasalo o prijedlogu odluke u cjelini, iako se s određenim dijelovima dispozitiva/odlučenja i obrazloženja slažem (npr. o utvrđenoj povredi prava prvoapelanta i trećeapelanta, o zasnivanju nadležnosti Suda BiH u tom slučaju, o objavljivanju presude i pismenom otpravku presude itd.), ipak, zbog razloga koje ću ukratko obrazložiti, nisam mogao podržati odluku. Prije svega, a to i jest razlog moga neslaganja s odlukom većine, želim naglasiti da sam ja uglavnom bliže pristupu, pravnoj logici i argumentaciji koju su u apelacijama i tokom postupka pred redovnim sudom (prvostepenim i drugostepenim vijećem) izložili i obrazložili apelanti te predsjednik prvostepenog sudećeg vijeća u svom izdvojenom mišljenju o prvostepenoj odluci. Pri tome, između ostalog, mislim na (kao ključne razloge i okolnosti koje je trebalo uzeti u obzir) ukupne vanredne okolnosti, odnosno „stanje nesreće“, kako ih je nazvala Vlada Federacije BiH (panika, strah, kolektivna i pojedinačna psihoza i sl. ne samo u Federaciji BiH nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i planetarno), izazvane pandemijom koronavirusa (COVID-19), u kojima su se, prema optužnici i presudama, desile radnje izvršenja koje su apelantima stavljene na teret, a koje okolnosti su u odlučujućoj mjeri utjecale na djelovanje odnosno ponašanje optuženih, posebno drugooptuženog i četvrtooptuženog kao javnih zvaničnika; zatim na subjektivni i objektivni identitet optužnice; voljni element, tj. postojanje ili nepostojanje namjere optuženih da počine krivično djelo/krivična djela; činjenicu da optužba i izvedeni dokazi nisu, posebno prema nekim od apelanata, ispunjavali „van razumne sumnje“ (što su apelanti detaljno obrazložili); široko korištenje indicija kao osnova za zaključak o navodnoj krivici nekih apelanata i dokaza kojima se to potkrepljuje; primjenu načela in dubio pro reo itd. Zatim, nejasno je zašto ni redovni sud u oba sudeća vijeća niti većina u Ustavnom sudu (u kontekstu prava na pravično suđenje) nisu uopće obratili pažnju (?!) na tvrdnju koju je u izdvojenom mišljenju (razumno je zaključiti i tokom suđenja) iznio predsjednik prvostepenog sudećeg vijeća Suda BiH da je četvrtoapelant F. N. kao premijer Vlade Federacije BiH tražio da se u postupak nabavke respiratora uključe „velike, za to registrirane firme“, te da se, kako to tvrdi predsjednik prvostepenog vijeća, odazvao samo vlasnik kompanije „Violeta“ Grude, koji je na kraju odustao zbog kompliciranih „administrativnih procedura“ i sl. Dakle, ni većini u Ustavnom sudu se to nije učinilo relevantnim, mada je, prema mome mišljenju, od pravilnog utvrđivanja činjenica i u vezi s tim zavisila ne samo kvalifikacija djela nego se tek zavisno od odgovora na to pitanje može dati pouzdan sud o tome jesu li F. H. odnosno njegova firma „Srebrena malina“ bili navodno nezakonito privilegirani i, konsekventno, da li je eventualno bilo mjesta primjeni člana 10. Zakona o javnim nabavkama prilikom nabavke spornih respiratora ili ne.
Ne smatram stoga potrebnim detaljnije navoditi niti obrazlagati, zapravo ponavljati argumentaciju koja je opširno izložena i obrazložena u apelaciji i drugim podnescima apelanata odnosno u izdvojenom mišljenju predsjednika prvostepenog sudećeg vijeća.
Uostalom, činjenični supstrat, pravna logika i argumentacija, kako za usvajajući tako i za odbijajući dio apelacija, korektno su navedeni i obrazloženi u odluci Ustavnog suda (vidi npr. poglavlja III, IV i V). Međutim, nije moguće ne primijetiti da početna, gotovo ključna inkriminacija na kojoj je Tužilaštvo zasnovalo i dalje razvijalo koncept optuženja svih apelanata, a to je „udruživanje s ciljem počinjenja krivičnih djela“ propisanih krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (organiziranjem ili pristajanjem da se bude član grupe), nije dokazana ni za jednog od apelanata. Upravo je ta i takva početna inkriminacija značajno, ako ne i odlučujuće, utjecala na konstrukciju optužnice i dalje je, bez obzira na to što je na kraju odbačena kao nedokazana, ipak se može zaključiti, sasvim izvjesno kreirala atmosferu tokom suđenja i opredijelila sudsku odluku na obje instance redovnog suda, pa i odluku Ustavnog suda.
Također, iako je petooptužena J. M. kao ministrica finansija u Vladi Federacije BiH te šefica Federalnog štaba Civilne zaštite bila uključena i potpisala naloge za isplatu kojima su angažirana budžetska sredstva za nabavku spornih respiratora i druge opreme i sredstava, imenovana je u potpunosti oslobođena optužbe (optužba ju je teretila da je počinila krivično djelo nesavjesnog rada u službi). Slažem se s oslobađajućom presudom. Međutim, kada se sve uzme u obzir, tj. ukupan kontekst, a posebno nadležnosti i odgovornosti, te radnje i postupci četvrtoapelanta, drugoapelanta i petooptužene, nameće se ozbiljno pitanje da li se ovdje ipak radi o nejednakom postupanju prema četvrtoapelantu i drugoapelantu u odnosu na petooptuženu ili obratno. Zbog navedenog, presudu je zbog povrede prava na pravično suđenje trebalo ukinuti i vratiti na ponovno suđenje ne samo u odnosu na prvoapelanta i trećeapelanta, kako je Ustavni sud odlučio, nego i u odnosu na drugoapelanta i četvrtoapelanta i u tom smislu preispitati da li, s obzirom na sveukupne okolnosti, posebno u početnoj fazi pandemije koronavirusa, ima elemenata za krivičnu odgovornost bilo koga od optuženih odnosno apelanata“-navodi se u izdvojenom mišljenju sudije Ustavnog suda Mirsada Ćemana.
