Profesor rođen u Labinu u Istri izumio je princip brzinomjera.
Dogodilo se to 1887. godine, kada je Josip Belušić, profesor fizike i matematike, zainteresiranima predstavio velocimetar. Uređaj je precizno mjerio kada se kočija na putu zaustavljala, koliko je stajala, a potom i koliko je vremena provela bez putnika. Kako je u to vrijeme živio i radio u Trstu, naziv velocimetar zamijenjen je nazivom "controlare automatico per vettura da nolo", što u prijevodu znači uređaj za nadzor vozila u najmu.
Uređaj, koji je mjerio puno više od brzine, Belušić je 1888. godine Državnom uredu za patente u Beču prijavio kao patent. Bio je poput pravog putnog računara, radio je na struju, a, uz brzinu, je mjerio i trajanje vožnje i stajanja, broj prevezenih osoba te vrijeme njihova ulaska i silaska. Svojim mogućnostima pokrivao je svojstva tahografa i taksimetra.
U Državnom arhivu u Beču se čuva original patenta, a preslike originalnog patenta nalaze se i na mrežnim stranicama Patentnog ureda SAD-a.
Zanimljivo je da je sudjelovao i na Svjetskoj izložbi u Parizu te je njegov izum pobijedio i osvojio zlatnu medalju, a Belušić postao počasni član francuske akademije izumitelja. Belušićev je velocimetar čak bio i ugrađen u stotinu pariških kočija, ali se nakon toga nije više komercijalizirao.
Josip Belušić preminuo je u Trstu 8. januara 1905. godine.
