Vijesti

Žrtve trgovaca ljudima iz BiH tjerani na krađe i prosjačenje u Parizu

"Ukopaću ti djecu. Bog me ubio, doć'u tamo i ubiću te". Ovako je prijetio telefonom Toni Hamidović iz Bosne i Hercegovine nevjenčanoj supruzi Magdaleni Čizmić, koja se tada nalazila u Francuskoj. Prijetnje je 2014. godine snimila policija, prisluškujući devetočlanu kriminalnu grupu trgovaca ljudima, koju je predvodio Elvis Salčinović iz Zenice.

Ova grupa je prijetnjama i nasiljem prisiljavala žene i djecu iz Bosne i Hercegovine da za njih kradu i prose u Parizu.

Transkript prijetnji je pročitan 26. decembra ove godine na Sudu BiH, tokom objave presude Salčinoviću i još četvorici članova njegove grupe.

Salčinović i Hamidović su osuđeni na po 12 godina zatvora. Što su najviše kazne za trgovinu ljudima izrečene u Bosni i Hercegovini.

Žrtve su prisiljavane da dnevno ukradu i isprose više stotina eura. Pa su članovi grupe od 2012. do 2015. godine nezakonito stekli najmanje 1,6 miliona eura.

Luksuzan stil života

Novcem su finansirali svoj luksuzni stil života.

Svake godine u Bosni i Hercegovini se registruje između 50 i 70 osoba koje su potencijalne žrtve trgovine ljudima, kaže za RSE pomoćnik ministra sigurnosti i Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima, Samir Rizvo.

Djeca su žrtve u oko 90 posto slučajeva, a trgovci ljudima ih najčešće prisiljavaju na prosjačenje, krađe i prisilne brakove, pokazuju podaci Ministarstva sigurnosti BiH.

Rizvo dodaje i da je od otvaranja istrage do pravosnažne presude Salčinovićevoj grupi prošlo deset godina. Jer je Tužilaštvo BiH teško nalazilo prevodioce za romski jezik, kojim govore osuđeni.

"Dosta ljudi koji poznaju romski jezik nisu smjeli da se upuste u to. Zato je trajalo dugo. A bila je i međunarodna istraga. Mi smo 18 mjeseci imali naše policajce u Parizu, koji su radili sa Francuzima. Tako da nije čudo što to tako dugo teče", kaže Rizvo.

Dug put do pravde za žrtve

Žrtve Salčinovićeve grupe su zbrinute u sigurnu kuću izvan Zenice, u centralnom dijelu BiH.

Zbrinula ih je Javna ustanova Centar za socijalni rad u Zenici, u dogovoru sa Tužilaštvom BiH i Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA), navodi se u odgovoru ovog centra za RSE.

Četvero djece, uzrasta od jedne do 11 godina je u sigurnoj kući boravilo devet mjeseci. Za dvoje djece je vođen postupak utvrđivanja majčinstva i upisa u matične knjige rođenih.

Djeca su nakon devet mjeseci vraćena u porodicu, uz saglasnost tužitelja. Centar za socijalni rad je izrekao mjeru nadzora nad roditeljskim staranjem u trajanju od šest mjeseci. Ta mjera je "primjenjivana u osnovnim segmentima", navodi se u odgovoru Centra za socijalni rad.

Vraćanje djece u porodice u kojima su bili žrtve trgovine ljudima, se u zvaničnim izvještajima ističe kao jedna od slabosti vlasti Bosne i Hercegovine u borbi protiv trgovine ljudima.

Zbog toga BiH još ne spada među zemlje koje ispunjavaju minimalne standarde za eliminisanje trgovine ljudima.

Otpor prema procesuiranju trgovine ljudima

Lana Jajčević je pravna savjetnica banjalučke Fondacije Udružene žene. Fondacija je jedna od dvanaest nevladinih organizacija mreže RING, koja od 2000. godine pruža pomoć i podršku žrtvama trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini.

Ona kaže da postoji otpor tužilačke i sudske zajednice prema procesuiranju krivičnog djela trgovine ljudima. Pa se krivično djelo često pogrešno kvalifikuje kao navođenje na prostituciju.

"Činjenični osnov, koji je načelno isti, u nekim slučajevima kvalificira se kao trgovina ljudima. Dok se drugi put kvalificira u skladu s entitetskim zakonima, prvenstveno kao navođenje na prostituciju."

To dovodi do blažeg kažnjavanja počinioca, kaže Jajčević.

Ona dodaje i da se Fondacija "Udružene žene" zalaže da entitet Republika Srpska izmijeni porodični zakon i zabrani maloljetničke brakove.

"Iza takozvanih maloljetničkih brakova se, naime, često krije trgovina ljudima. Pa se mlade Romkinje prodaju u cilju sklapanja braka, a sve pod krinkom romskog običajnog prava", kaže ona.

Online mreža trgovine ljudima

Ranije je dominirala seksualna eksploatacija stranih državljanki, dok su danas žrtve uglavnom maloljetnici zatečeni u prosjačenju i djevojčice trgovane za rani brak, upozorava Ljilja Lukić, projektna koordinatorica Fondacije "Lara" iz Bijeljine, koja se bori protiv nasilja u porodici i trgovine ljudima.

Kaže da je saradnja sa institucijama dobra, ali da svi akteri moraju mnogo više raditi, jer je trgovina ljudima vrlo specifična.

"Jer se tu obrće mnogo novca. I nekako su trgovci ljudima uvijek korak ispred. Uvijek nalaze nove načine. Sad je digitalni prostor novi način kako oni djeluju", kaže ona.

Objašnjava da je suština u ranom otkrivanju potencijalnih žrtava i rizičnih grupa, kao što su Romi. Dodaje da škole često ne prijave na vrijeme da dijete duže vrijeme ne dolazi u školu, što je alarm da su potencijalne žrtve trgovine.

Da je prevencija od ključne važnosti i da je internet alat koji često koriste trgovci ljudima, kaže i Abida Pehlić, iz udruženja "Novi put" iz Mostara.

Dodaje da su u tom gradu na jugu BiH sve češći slučajevi iskorištavanja djece i punoljetnih osoba u svrhu proizvodnje pornografskog materijala, što se prvenstveno dešava na društvenim mrežama.

Kaže da su kapaciteti policije i socijalne službe u Mostaru nedovoljni, što svojim radom donekle kompenzuju nevladine organizacije.

Zbrinjavanje žrtava trgovine ljudima

"Vlasti Bosne i Hercegovine se ne pridržavaju u potpunosti minimalnih standarda za eliminiranje trgovine ljudima, ali ulažu značajna nastojanja u tom pravcu u odnosu na raniji period."

Ovo se navodi u izvještaju o trgovini ljudima u Bosni i Hercegovini za 2022. godinu (Trafficking in Persons Report – TIP), koji svake godine objavljuje Vlada Sjedinjenih Američkih Država (SAD).

U TIP izvještaju piše da bh. vlasti često ne istražuju slučajeve potencijalnog prisilnog prosjačenja i rada Roma, pravdajući to romskom tradicijom i običajima. Romsku djecu vraćaju porodicama, čak i kada su roditelji učestvovali u njihovoj eksploataciji.