Region

Nenad Periš: “Vjerujem da je živ, ali što vrijeme više prolazi… Taksist? Našli su ga, znamo šta je rekao Mateju”

"Ja još uvijek vjerujem da je Matej živ i sve dok me neko ne uvjeri u suprotno tako ću se i ponašati. Iako, što vrijeme više prolazi umanjuje mi taj osjećaj da je još uvijek živ i da je tu negdje. Stalno provjeravam je li njegov mobitel uključen ili ne. Moj sin je bio samostalan, nije bio pušač, imao je isprogramiran život. Došao je u Beograd proslaviti s društvom Novu godinu i sad smo tu di smo. Bio je dobar momak. Oprostite, govorim u prošlosti.", priča Nenad Periš, otac nestalog Mateja za Jutarnji.

Nenad Periš u tom je trenutku zastao, grlo mu se steglo, oči zasuzile. Pribrao se i nastavio. Razgovarati smo počeli u utorak koju minutu poslije 19 sati, pola sata nakon što je došao iz policije, pa su posljednje informacije koje je dobio od specijalnog istražiteljskog tima koje čini 10-ak inspektora Uprave kriminalističke policije ono što pokušavamo doznati od njega. O tome govori sa zadrškom. Zanima nas jesu li mu iz policije potvrdili da možda traže Matejevo tijelo s obzirom na to da su angažirani ronioci.

- Ne, to mogu biti i neki drugi predmeti koji su vezani uz njegov nestanak i koji su bitni za daljnje usmjeravanje potrage - kaže mi.

- Radi li se možda o mobitelu? - pitam ga izravno.

- Nisu mi rekli da su našli mobitel, ali kad je riječ o komunikaciji, iako mobitel nije nađen, sve su ustanovili vezano za njegovu komunikaciju, od poruka, poziva, s kim je i kada komunicirao, kuda se kretao. Zadnje gdje je lociran mobitel je prostor ispred kluba, ostalo mi nisu rekli. Matejevo kretanje ustanovljeno je i po nadzornim kamerama. Pokazali su mi put kojim se kretao. Neke snimke su kvalitetne i u boji i na njima sam sa sigurnošću prepoznao svog sina. To su one snimke gdje trči i gdje pokušava ući u taksi. Tokom svih ovih razgovora u policiji lično sam se uvjerio da je MUP Srbije angažirao sve snage da pronađe mog sina i ako ga ko pronađe to će biti MUP Srbije. Ono što je i meni i njima pitanje bez odgovora je šta se dogodilo i kako - sliježe ramenima i pokušava naći odgovor 58-godišnji Nenad Periš s kojim smo u sat i po razgovarali o Mateju, putu u Beograd, noći u kojoj je nestao, istrazi, porodici, piše Jutarnji.

U jednom trenutku pred sam kraj razgovora reći će mi: - Vi meni postavljate pitanja kao da razgovaram s inspektorom? Takvih je pitanja doista bilo dosta, a jedna od dilema koju smo razjasnili na samom početku razgovora je Matejeva konverzacija s taksistom, vidljiva na snimkama nadzornih kamera.

- Policija je obavila razgovor s njim i tu nema ništa sporno. - Je li slobodno? - pitao je taksistu. Prethodno je primio za kvaku zadnjih vrata, ali kako su stakla bila zatamnjena nije vidio da ima putnike. Potom se nagnuo i kad se uvjerio da su otraga putnici taksist mu je odgovorio: Zauzet sam, imam vožnju! - odgovorio mu je taksist, prepričava nam Nenad Periš.

I on je otišao, a to potkrjepljuju i snimke. Nenad Periš komentira i snimke Matejevog trčanja i kaže kako ono nije bilo besciljno i da iz njih stječe dojam da nije tačno da bi Matej od nekoga bježao i skrivao se. Naprotiv.

- To područje gdje se kreće, a što se poklapa i sa signalom mobitela je područje između Tramvajskog i Brankovog mosta, nekoliko stotina metara, te možda stotinjak metara ili nešto više paralelnim ulicama od obale. On je otišao bez jakne, vjerojatno se žurio vratiti. On ide usmjereno, žuri se, ne hoda sredinom ceste, sve mi to govori da se htio vratiti natrag društvu. Policija je posebno obratila pozornost da li se na tim snimkama vidi da neko trči za njim, ali to nije utvrđeno. Što se tu dogodilo ja ne znam - sam sebe pita otac.

Pokazuje mi mobitel i datum od 30. decembra u 23.00 kad je zadnji puta Matej bio spojen na WhatsApp.

- Mobitel je navodno ugašen u 23.30 sati. Moguće da nije htio trošiti jer je imao hrvatsku karticu, a u klubu nije bilo bežične mreže. Kako su mi rekli, on je izišao negdje između 1.30 i 1.40. Prije toga su bili na večeri. Matej je razmijenio 200 eura u dinare. Kad su došli u klub zabavljali su se, je, popilo se. On je bio naručio bocu viskija i platio, a jedan dečko iz društva je također naručio bocu viskija. Htio ju je vratiti, ali to se više nije moglo jer je konobarica blokirala račun. Ponudili su društvo iz Zadra. Sve je bilo u redu. U jednom trenutku primijetili su da Mateja nema, ali su mislili da je otišao s nekim razgovarati. S pozicije na kojoj su bili nisu mogli vidjeti je li izišao van. Da ga definitivno nema, shvatili su tek kad su došli na garderobu gdje je bila njegova jakna. Izašli su i van, ali nije ga bilo i vratili su se u apartman.

Na izravno pitanje zna li kako je policija reagirala na prijavu mladića da im je nestao prijatelj prema onome što su mu rekli prepričava:

- Kažu mi da su bili vrlo profesionalni, zaprimili su prijavu. Ne, nisu njih zadržali u stanici, oni su se vratili u apartman. Kasnije su s njima razgovarali odvojeno, svi su bili na poligrafu. Tim momcima je jako teško, oni su prijatelji od osnovne škole - kaže Nenad Periš.

Prepričava mi kako je tekao razgovor kad su on, Matej i sestra bili na utakmici Hajduk - Osijek i sreli društvo s kojim je išao na doček Nove godine u Beograd.

- Kao što sam vam rekao, ja nisam bio za tu opciju. On je govorio: "Tata, Beograd je super, dobar je provod". Rekao sam da je velik put, ali su mi rekli: "Barba Neno, ići ćemo, pazit ćemo se, budite bez brige..." Otišao je i sad smo tu gdje jesmo. Kao da sam imao neki predosjećaj, kaže.

I dolazimo do onog trenutka koji ne sluti na dobro. To je bilo 18 sati nakon što je zadnji put 30. decembra prošle godine u 23.00 vidio da je Matej primio jednu od njegovih devet poruka koji su razmijenili tokom puta i njegova boravka u Beogradu. Jedna od njih je i da mu je PCR test negativan.

- Da sam mu bar javio da je pozitivan, da se vrati - kaže mi otac, koji govori kako bi se Matej uvijek javio roditeljima s puta, pa je i taj dan komunicirao i s majkom i sestrama i ništa nije slutilo na ovakav rasplet.

- Znam da Vam je možda čudno to što je išao s društvom iako je imao djevojku, ali nije on jedini iz tog društva. Ne, nije bilo nekih problema zbog toga. On je i inače imao planove, pričali smo dosta o tome. Mislio je prodati motor, auto, vozio je Audi A4 star oko osam godina kojeg je ostavio u garaži u Zagrebu. Odlučili su ići kombijem jer su smatrali da im je tako komotnije - kaže mi neutješni Matejev otac.

I pojašnjava ove riječi: "Bože, samo da je živ!". - To sam rekao naglas kad me prijatelj preko kćerke Laure tražio njegov broj. Kroz glavu mi je prošla pomisao na najgore, da mu se nešto dogodilo... Jer, 18 sati mobitel mu je bio isključen. Možda je pao, izgubio ga, je li u bolnici... - naglas razmišlja Nenad Periš.

Policija je provjerila, bolnice, granične prelaze...

- S bivšom suprugom i Matejevom majkom stalno sam u kontaktu i zajedno smo u ovoj boli i svakodnevnom iščekivanju kao i cijela porodica. Ona je također izvan sebe. Sve ovo je teško za nas, za Matejeve sestre. Imam osjećaj da je mlađa sestra u ova četiri dana još odrasla. Primio sam preko 1.000 poruka, pomoć mi nude i nepoznati ljudi i u vezi smještaja, svima se zahvaljujem. Ja sam vaterpolski sudac, navikao sam na stresne situacije, ali ovo… - kaže zabrinuti otac.

Nenad Periš ostaje u Beogradu. U srijedu će ga primiti i hrvatski ambasador, zamjenik gradonačelnika Beograda kontaktirao ga je i ponudio pomoć.

- Ako se već nešto i dogodilo, ne daj Bože, moram dalje. Ali, sad, bez razmišljanja bih dao svoj život za njega. Ja još uvijek vjerujem da je živ i da ćemo ga pronaći - kaže na kraju razgovora otac Mateja Periša.