Na sjednici Predsjedništva SDA odlučeno je da Kongres ove stranke bude održan polovinom oktobra.
Na sjednici Kongresa trebao bi se birati predsjednik stranke, a prema trenutnom stanju dva su kandidata - Bakir Izetbegović i Šemsudin Mehmedović. Međutim, prema saznanjima Raporta, kandidatura Mehmedovića nije definitivna.
No, uprkos tome, na sjednici Predsjedništva SDA postalo je jasno da se Izetbegović plaši za svoju poziciju pa je preko sebi bliskih kolega, koje je instalirao u Predsjedništvo, pokušao progurati prijedlog da se umjesto Kongresa održi Konvencija SDA.
Međutim, većina članova Predsjedništva bila je protiv takvog prijedloga ističući da nisu ispunjeni uslovi za Konvenciju i da za to nema nikakve potrebe.
Izetbegović, koji je očito svjestan da je stranku doveo u nezavidan položaj, i da je u potpunosti uništio koalicioni kapacitet, nije bez razloga insistirao na Konvenciji.
Prema pravilima stranke, Konvencija se održava u trenucima kada nije moguće održati Kongres te se eksplicitno navodi da se Konvencija održava u vanrednom i ratnom stanju. Razlika između Konvencije i Kongresa jeste u tome što Konvenciju čini samo uži partijski krug, kao i izabrani zvaničnici SDA na pozicijama.
Tako je Izetbegović htio skratiti svoj put da ostane na čelu stranke svjestan da nezadovoljstvo buja iako ono još uvijek nije kanalisano i precizno organizirano.
Uprkos tome, unutar stranke sve su glasniji zahtjevi da se stranka mora dubinski reformisati bio Izetbeogvić na njenom čelu ili ne.
Ipak, sama činjenica da Izetbegović nije uspio na mala vrata progurati Konvenciju pokazuje da unutar stranke postoji ozbiljna kritična masa koja je svjesna u kakav sunovrat je Izetbegović doveo SDA samim tim što su ostali bez vlasti skoro na svim nivoima.
