Aleksej Navaljni preminuo je 16. februara u zatvoru koji se nalazi u Jamalskonenečkom autonomnom okrugu. Posljednjih se godina profilirao kao najveća i najpoznatija figura oporbe režimu u Ruskoj Federaciji.
Aleksej Navaljni postao je poznat kada je u avgustu 2020. godine pao u komu prilikom leta u Omsk. Prema izjavama poznatih opozicionih političara, ruske su vlasti otrovale Navaljnog vojnim otrovom - novičokom. Kremlj je tada dozvolio da se Navaljni liječi u Njemačkoj, odakle se vratio u 2021. godini u Rusiju. Čim je došao u Rusiju, priveden je i odveden u zatvor, gdje je ostao do smrti.
Iako je za svijet postao poznat spomenute 2020. godine, Navaljni je u Rusiji politički aktivan od 2011. godine. Ono što je zanimljivo, političku je karijeru započeo ne kao liberal nego kao ruski nacionalist. Bio je vrlo oštar prema manjinama, Ukrajince i Ruse je smatrao jednim narodom itd.
U 2014. godini se prvo usprotivio aneksiji Krima, ali je kasnije više puta dao do znanja da, ako postane predsjednik, nema namjeru vratiti Krim Ukrajini. Ipak, invaziju na Ukrajinu je oštro osudio te je bio prilično kritičan prema Kremlju posljednjih godina.
S vremenom se Navaljni okrenuo od nacionalizma te se prije svega okrenuo ogoljavanju koruptivne sheme u ruskom vrhu. Autor je mnogih istraga o korupciji u najvišim ešalonima vlasti, iznosio je u javnost razne afere, u kojima je spominjao gotovo sve bitne vladajuće političke figure, kao i oligarhe. Tako je time "stao na žulj" praktički svima bitnima na pozicijama moći u Ruskoj Federaciji. Jedno od najpoznatijih otkrića je objavljeno u filmu o palači predsjednika Rusije, koji je prvog dana objave imao preko 20 miliona pregleda.
Upalio se alarm u Kremlju
Povratkom u Rusiju Navaljni je bio svjestan da će biti uhapšen i, kada se to hapšenje dogodilo, krenuli su protesti diljem Rusije. Iako su se protesti doista dogodili, bili su malobrojni i brzo su ugašeni. Ipak, i takvi su bili Kremlju dovoljan alarm da krenu u obračun s njim.
Prema poluslužbenoj verziji, uzrok smrti 47-godišnjeg političara je bio krvni ugrušak, zbog kojeg je Navaljni izgubio svijest te na kraju i preminuo. Iz ruskih medija bliskih režimu se moglo pročitati kako je Navaljnom pozlilo nakon šetnje te da je pozvana hitna medicinska pomoć. Navodno su provedene sve potrebne reanimacijske mjere koje nisu dale rezultat.
Prema dostupnim informacijama Navaljni nije imao nikakvih zdravstvenih problema, što je uz netransparentnu i prilično šturu službenu verziju postao glavni argument suradnicima i ljudima bliskima Navaljnom pri postavljanju teze da je političar mučen i ubijen u zatvoru uz naredbu nekog iz političkog vrha.
Saradnici i ljudi bliski Navaljnom te mnogi djelatnici medija koji kritički pišu o sadašnjem režimu su uvjereni kako su Navaljnog ubile ruske vlasti. Ukorak s takvim mišljenjem idu i vođe na Zapadu, kao i politički vrh Ukrajine.
Prema ruskim medijima i telegram kanalima koji su poznati po kritici prema političkom vrhu Ruske Federacije, izašle su razne verzije o smrti, odnosno ubistvu. Najčešće se piše o tome kako je Navaljni bio smješten u samicu te da se zbog uvjeta u ćeliji razbolio i umro. Naime, prema pisanjima, uglavnom je sjedio u ćeliji, šetati je mogao jedino u šest ujutro pola sata po dvorištu na prosječnoj temperaturi od -30°C.
Nehumani zatvorski uslovi
Isto tako, smatra se da je bio izgladnjivan, u prostoriji bez prozora, hladnoj i bez prirodnog svjetla. To je sve, smatra se, utjecalo na njegovo zdravlje. Također, spominje se da nije mogao normalno spavati, jer su ga, uz neprirodno svjetlo u njegovoj ćeliji, usred noći provjeravali zatvorski čuvari.
Prema drugim informacijama, uskraćena mu je medicinska pomoć. Drugog januara je Navaljni zatražio premještaj zbog naglog pogoršanja zdravstvenog stanja. Navodno je sedmicu imao temperaturu i kašalj. Ipak, uprava zatvora je odbila njegov zahtjev, što je dovelo do pogoršanja njegovog stanja.
Ono što je jasno je da su, bez obzira na uzrok, ruske vlasti direktno odgovorne (ne nužno i krive) za smrt opozicionara. Jer i da sam Navaljni nije direktno ubijen, otrovan ili nešto treće, ono što se gotovo sa sigurnošću može reći jeste da je imao u najmanju ruku neadekvatne uvjete u zatvoru i da po tom pitanju vlast nije poduzela ništa da to promijeni, odnosno svjesno ih je pogoršavala i otežavala mu život.
Šta god da je posrijedi, smrt Alekseja Navaljnog je težak udarac za liberalnu oporbu u Rusiji. Iako je on imao složene odnose s drugim predstavnicima ove skupine, prije svega s Javlinskim i Hodorkovskim, bio je najpoznatiji opozicioni političar u Ruskoj Federaciji. Stoga, bilo tko na toj sceni ne bi se mogao politički angažirati ili pretendirati na bilo kakvu borbu s ruskim vlastima a da ga se uvaži.
Sada kada ga nema, uz činjenicu da je dobar dio lidera liberalne političke scene u inozemstvu, liberalna politička klasa u Rusiji je praktički likvidirana. Boris Nadeždin, kojem je zabranjeno sudjelovanje na ovogodišnjim izborima, a kojeg je podržala gotovo cijela liberalna opozicija (uključujući preminulog Navaljnog), nema toliko povjerenje u tom krugu.
Iako je Rusija godinama unazad opravdano bila na glasu kao neslobodna i nedemokratska država, činjenica je da je Kremlj pokušavao barem održavati privid demokratije. Nakon pokretanja rata u Ukrajini, može se reći da je došlo do radikalnog zaokreta u tom smislu i da je Kremlj odlučio utišati svaki mogući glas koji bi eventualno preispitivao motive i poteze vezane za rat u Ukrajini.
Iako je, dakle, pozicija ruske liberalne opozicije i cijele opozicije u Rusiji znatno oslabila, to i dalje ne znači da je vlast u Rusiji sigurnija. Struktura i kontekst ruske političke i poslovne elite jesu takvi da se praktički sve vrijeme odvijaju borbe za prevlast jedne od tih struktura. Najbolji primjer toga se mogao vidjeti kada je sad već pokojni šef privatne vojske Wagner Jevgenij Prigožin pokrenuo pobunu i krenuo sa svojim snagama na Moskvu. Tada se osim Rosgvardije, koja je pod direktnom komandom predsjednika Rusije, na terenu niko nije (ili rijetko ko) usudio suprotstaviti Wagneru.
Svako ko izazove Kremlj bit će uništen
No, bez obzira na to, ruske vlasti ovime šalju još jednu poruku ruskom društvu i elitama da će svako ko izazove Kremlj biti uništen. Pritom nije važno radi li se o „pravoj“ opoziciji, nekome iz vlastitih redova ili nekome trećem.
Ukrajina i zapadni čelnici smrt Navalnog vide kao potvrdu onog narativa koji se ustalio otkako je Rusija započela rat u Ukrajini. Vide Rusiju, odnosno vlast u Kremlju, kao izrazito neslobodni, nedemokratski režim protiv kojeg se treba boriti. Smrt će Zapadu poslužiti kao dodatni argument za daljnju podršku Ukrajini u vidu slanja oružja. Isto tako, ukrajinski predsjednik je to iskoristio da skrene pozornost s problema s kojima se ukrajinska vojska trenutno suočava na frontu, a što je rezultiralo gubitkom Avdijevke.
Također, smrt Navaljnog je na Zapadu potvrdila da jamstva opozicijskim političarima i pritisak Zapada na Rusiju ne djeluju onako kako se zamislilo. Iako je Navalni uživao podršku Zapada i bio netko koga je Zapad podržao u borbi protiv režima u Kremlju, to ne da mu nije pomoglo u političkoj borbi, već mu nije pomoglo ni da se održi na životu.
Isto tako, u kontekstu eventualnih pregovora o zaustavljanju rata u Ukrajini upitno je bi li smrt ruskog opozicionara dodatno zakomplicirala bilo kakav dijalog. Iako je, dakle, Navalni imao podršku Zapada, jasno je da mu to u suštini nije donijelo mnogo, niti je dijelu ruskog društva koje ga je podržavalo donijelo mnogo. Štaviše, ovo je pokazatelj i eventualnim budućim opozicionarima što mogu očekivati ako se suprotstave Kremlju, naročito dok traje rat u Ukrajini.
