Nedaleko od mjesta jednog od najstrašnijih zločina počinjenih tokom proteklog rata, kada je 25. maja 1995. od granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS) stradao 71 i ranjeno 200 građana Tuzle, već godinu dana djeluje Memorijalni centar “Kapija”, koji je za roditelje ubijene djece mjesto opomena da se zločini više nikada ne ponove i sjećanja na najtužniji dan u njihovim životima.
Najmlađa žrtva zločina na Kapiji bio je dvoipogodišnji dječak Sandro Kalesić. Za njegovu majku Irenu Mujačić postojanje Memorijalnog centra “Kapija” od velikog je značaja kako bi se čuvalo sjećanje na stradale u ovom zločinu.
“Ovaj Memorijalni centar je vječni svjedok svega onog što se dogodilo 25. maja 1995. godine na Kapiji. Na najbolji mogući način svi zainteresovani prilikom posjete ovom mjestu mogu vidjeti istinu o onome što se dogodilo tog tragičnog dana”, kaže Mujačić, dodajući da ujedno saznavanjem istine odbacujemo špekulacije, minimiziranje i priče o podmetanju eksploziva na Kapiji.
Dino Kalesić, Sandrov otac, za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) govori da je centar najbolji način da se čuva istina i iskaže poštovanje prema žrtvama, ali da bi bilo odlično da se poveže sa školama širom države, da učenici posjećuju muzej i da o ovom događaju, kako se ne bi nikome ponovio, nauče i mlade generacije.
“Memorijalni centar ‘Kapija’ je odlična priča koja čuva od zaborava sve ono što se dogodilo kobne noći 25. maja 1995. godine u Tuzli. Kada već sam datum nije ušao u školske udžbenike, ovo je fantastična prilika da se novi naraštaji podsjećaju na zlo počinjeno od strane VRS-a”, govori Kalesić za BIRN BiH.
Za zločin na tuzlanskoj Kapiji do sada je osuđen Novak Đukić, general Vojske Republike Srpske. On je pred Sudom BiH proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” VRS-a, 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba.
U februaru 2014. pušten je iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primjene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je Đukiću u junu 2014. smanjio kaznu na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji.
Potjernica za Đukićem raspisana je u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude.
Đukić nije sposoban da se pojavi pred Višim sudom u Beogradu prije septembra 2021. godine zbog svojih psihičkih problema, zaključak je ljekarskih pregleda, koji će ponovo biti rađeni kako bi se ocijenila njegova sposobnost za suđenje. Roditelji ubijene djece smatraju da se radi o produženju farse, koja na najbolji način pokazuje želju Srbije da se suoči sa zločinima, ali i domaćeg pravosuđa koje je dozvolilo ovakav scenario u vezi sa Đukićem.
“Za mene je on osuđen. Da li to bilo 20 ili 25 godina, potpuno je nebitno. Ružna je spoznaja da ni dana nije odležao za 71 ubijeno dijete, a i ne mislim da će ikada doći do tog suđenja, jer je to sve jedna velika farsa. Istina se zna, ona je dokazana, i dobro bi bilo da odleži zasluženu kaznu. A to što je pobjegao u Srbiju, neka ide na čast našem Tužilaštvu i Sudu BiH, kao i samoj Srbiji, koja na ovaj način vrijeđa sve žrtve i njihove porodice”, kaže Dino Kalesić.
U novo suđenje Đukiću ne vjeruje ni Arif Ahmetašević, otac ubijene dvadesetogodišnje Edine, smatrajući da vještačenje Đukićevog zdravstvenog stanja ne mogu raditi ljekari u Srbiji.“Ja sam tog čovjeka u Sudu BiH tokom suđenja gledao najmanje deset puta sa udaljenosti od tri metra. Zdraviji je on od svakog roditelja čije je dijete ubio na Kapiji. Da vještačenje rade strani ljekari, možda bismo se i imali čemu nadati, ovako će to biti produženje naše agonije i ne vjerujem u početak njegovog suđenja”, kaže Ahmetašević.
Govoreći o Memorijalnom centru “Kapija”, Ahmetašević napominje da je to mjesto najbolji dokaz koliko grad i njegovi građani čuvaju sjećanje na jedan od najvećih zločina u BiH proteklog rata.
“ Mi roditelji smo prezadovoljni, ako tako mogu reći, jer sada je ozbiljnost podignuta na jedan mnogo veći nivo kada je u pitanju sjećanje na ubijenu mladost. Svi oni koje zanima istina o 25. maju, sada mogu doći i vidjeti dokumentarni film, materijale sa suđenja, predmete ubijene djece i sve ono što podsjeća na najtužniji dan u istoriji Tuzle”, kaže Ahmetašević.
Centar za kulturu Tuzla, u čijem se sastavu nalazi i Memorijalni centar “Kapija”, prema Senadu Begoviću, autoru postavke, u proteklih godinu dana upotpunio je muzej dokumentima i ličnim predmetima stradalih, a puštene su u rad i dvije web stranice – jedna koja pruža virtualni prikaz postavke i druga posvećena samom centru.
“Članovi porodica ubijenih su nam ustupili i lične predmete koji su sastavni dio postavke. Nedavno smo, osim virtuelne postavke koju je moguće pogledati na internetu, napravili i web stranicu posvećenu Memorijalnom centru. Ona sadrži novinske članke štampe koja je pisala o 25. maju od samog masakra pa nadalje. Tu su još i originalni sudski dokumenti sa Đukićevog suđenja, kao i izvještaji stranih medija na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku”, govori za BIRN BiH Senad Begović, autor postavke u Memorijalnom centru “Kapija”.
U proteklom periodu, zbog uslova nametnutih pandemijom koronavirusa, smanjen je fizički broj posjeta, ali je omogućen virtuelni prikaz postavke, koji broji veliki broj posjeta.
U Memorijalnom centru “Kapija”, koji je otvoren svakog radnog dana, a i vikendom po potrebi, predstavljeni su izvorni dokumenti i građa koja je nastajala neposredno nakon masakra na Kapiji, paneli s isječcima iz dnevne štampe, izvještaji komisija osoba koje su radile na dan tragedije i poslije, portreti stradalih osoba i drugi dokumenti.
BIRN BiH je Memorijalnom centru “Kapija” uručio dokumentarni film i arhivu tekstova o stradanjima civila 25. maja 1995. godine, kao i izvještaje sa suđenja Novaku Đukiću, bivšem komandantu VRS-a, koji danas čine postavku Memorijalnog centra.
