Sport

Baka Slišković, legenda i(li) žrtva sudbine

Legenda je kako god okreneš, ali avaj.

Da je dozvoljeno prisustvo navijača utakmicama Premijer lige danas Blaž Slišković ne bi jednom bio izviždan na stadionu Rođeni, gdje će psihički posurnuli fudbaleri Željezničara pokušati uvezati tri dodavanja prema naprijed u meču protiv kluba čiji je njihov trener nekad simbol bio, Veleža.

Željin trener je pored svih svojih mana – ljudina. Najozbiljnije. Znaju to najbolje oni koji ga lično poznaju, ali i oni neopterećeni historijom svakojakih izjava, nebuloza, ratova i sudbina. Ko je iole neutralan i objektivan lako to može iščitati iz njegovog ponašanja. Iz onoga kako nešto kaže i iz onoga kako o nečemu ćuti.

Baka je preemotivan čovjek, srčan, iskren, pošten i nimalo zloban. Genijalac koji nije njegovao tu svoju genijalnost jer mu je prioritet bio dostići najviše moguće nivoe u sferi življenja života i sve to u jednom ležernom, opuštenom stilu.

Baka kaže da je klasični Hercegovac, ali je on nadnacionalan lik, i lokalac i kosmopolita. Ne zanima njega apsolutno ko je koje vjere i boje, niti ga zanima kako ko izgleda. Nije ga je ponekad zanimalo u životu kako on sam izgleda, ali valjda je to sastavni dio te genijalnosti. Ne samo fudbalske. Životne.

Govori se ovih dana o fudbalskim pljačkama intenzivnije nego inače, jer privodi se prvensto kraju. Kada nekog pokradu u 22. kolu manje je drastično i upečatljivo nego u 30. Baka Slišković bio je trener Zrinjskog kada se desila najveća pljačka nekog kluba u Premijer ligi BiH i kada se desilo nešto što je jedino bilo logično nakon takve pljačke – da neko povuče ekipu s terena. Bio je to Baka.

Sjetimo se samo tog “klanja” u Orašju te 2007. Kompilacija “spornih” detalja s te utakmice između Orašja i Zrinjskog (znači kakav nacionalni ključ, kakvi bakrači) idealan je predložak za kvalitetan, tragikomični dokumentarni film strave i užasa. Da pokaže šta je u 21. vijeku moguće na jednoj utakmici u Evropi.

Tragikomedija iz 2007.

“Hoćeš mi to ti nešto brko”, čuvena je Bakina izjava nakon što je sa Zrinjskim u zadnjem kolu poslije realiziranog penala u 93. minuti osvojio napokon titulu prvaka u svojoj karijeri. Nepravdom prema drugome, s kojom on veze nema, nadoknađena je nepravda koja je učinjena prema njemu. I to više puta.

Ne zaboravimo da je Baka zakinut i 2005. u Hajduku, kad je Igor Štimac pokupio kajmak i osvojio titulu. To je Splićanima svakako bila zadnja titula, pa im veće prokletstvo i ne treba, sad nek i dalje tjeraju “Bosanca” Baku.

Psovali su mu u Splitu, ali nigdje više nije omražen kao kod navijača Veleža. Reći da ti Velež nije dao ništa u životu, neoprostivo je, makar je jedna od glavnih Bakinih karakteristika impulsivnost. Kad ga “prenese” nema šta on neće reći.

Pa, čovjek je rekao da mu u reprezentaciji ne treba Elvir Rahimić koji tek što je osvojio Kup UEFA sa CSKA i da ima takvih igrača na bacanje, ali i to je garant izjavio iz kaprica jer koliko god bisera da ima, Baka dobro poznaje fudbal. Ne može ne znati da danas imati Rahimića u ekipi znači kao nekad imati Sliškovića.

To je onaj čovjek koji je svoje impresije nakon neke evropske utakmice pokušao prenijeti na engleskom iako je znao da nije baš najvičniji s tim jezikom. Ipak nije rekao ne zanima me, možemo pričati na italijanskom ili francuskom. Nije se bahatio, kao što je nepoznato da se ikome ikad bahatio svjesno i iz gordosti. On će ići i protiv sebe, jer je to takav čovjek. Ozren Kebo najbolje je okarakterizirao taj njegov čin koji je u samoj svojoj srži ljudski, dobroćudan.

Baka Slišković danas je trener Željezničara, kluba u kojoj je najpozitivnija vijest sklapanje specijalnih odnosa s nekakvim klubom iz Gane, i valja mu igrati protiv kluba u kojem je postao igrač, ali čiji ga navijači ne mogu smisliti…

Zamjerio im se, ali ipak voli Baka Velež, kakve god jezičke vratolomije plasirao u javnost. Budite uvjereni u to. Samo što se sudbina voli igrati s njim koliko i on sa životom, jer je takav, nimalo običan i prosječan. Ni krivom ni dužnom dadne mu ovdje, pa mu uzme ondje i obrnuto.

E, tako je i sa pljačkama u našoj ligi, kad se već o njima toliko priča kao da je nešto što se dešava od jučer. I 2007. su se dobivale titule ovdje, da bi se poslije gubile ondje. Osvojiš naslov prvaka ili obezbijediš plasman u Evropu ovako, izgubiš onako i sve tako u nedogled. Razlika je samo u tome čiji je Iljo trenutno zauzeo busiju pa vedri i oblači. I veze to nema s nacionalnostima, samo s moći, parama, interesima.

Tako da opustimo se i ne budimo naivni, a što se Bake tiče, voljeli ga ili ne, bila bi ova država i društvo a samim tim i fudbal puno bolji da je više ljudi kao Blaž Slišković.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare