Atlas

Bez žurbe: Spori voz koji nikome ne treba, ali svi se žele njime provozati

Koja vam je asocijacija na nevjerojatno spori voz? Ne, ovo nije domaća priča – riječ je najsporijem vozu u Indiji. No, niko u toj zemlji ne koristi planinski voz Nilgiri da bi stigao od tačke A do tačke B, nego iz čistog užitka vožnje. Teško je odlijepiti pogled kroz prozor "plave planine", što u prijevodu znači njegov naziv, prema plavičastoj nijansi koju sunce baca na brežuljke. No lokalci mu tepaju da je "voz igračka".

Užitak putovanja

Vjerojatno ne postoji željeznica koja tako vjerno slijedi dobru staru izreku da nije poanta u stizanju na odredište – nego užitku putovanja.

Porodice koje gužvaju glave na prozorima kako im ništa ne bi promaknulo, uzbuđeno pljeskanje i vika kada voz uđe u mračne tunele te poneki "oooo" i "aaaa" nakon što se se priroda otkrije u punoj ljepoti iskustvo je za pamćenje. I doista, Nilgiri je poput vožnje zabavnim parkom. Vožnja kroz 16 tunela, 250 mostova i 208 serpentina planinama Sahyādrim, odnosno "Dobronamjernim planinama". To indijsko gorje koje se proteže od sjevera prema jugu duž zapadnog ruba visoravni Dekan u zapadnom dijelu zemlje zbog iznimnih ljepota i vrijednosti zaštitio je UNESCO.

Foto: Printscreen

Jedinstven spori voz

Sahyādri planine nastale su prije 150 miliona godina. I imaju jedinstvene geomorfološke karakteristike, a jednako je jedinstven i voz koji njima prolazi jer putuje brzinom od oko 10 kilometara na sat. Rutu Mettupalayam-Ooty od 46 kilometara prolazi za otprilike pet sati. Vožnja prvom klasom košta oko 6,5 eura. Međutim, odlučite li se za manje luksuznu varijantu, bez jastučića na sjedalima, platit ćete upola manje.

Na putu ćete vidjeti Ooty, jednu od najstarijih planinskih željezničkih stanica u Indiji. Ona potječe još iz doba kada su se bogati Britanci ljeti skrivali od nesnosnih vrućina i zagušljivih ulica. I tada su odlazili na više nadmorske visine. Danas je Ooty prenapučen gradić s ostacima kolonijalizma koji se gubi u urbanom kaosu. Osim gradova, putnici vide i plantaže čaja s radnicima nagnutima nad lišćem. Kao i vodopade koje stvaraju monsuni, te ako imaju sreće i pokojeg bizona ili slona u šikari.

Na stanicama koje se izmjenjuju ljudi silaze kako bi prošetali i protegnuli noge ili fotografirali dolijevanje vode u parnu lokomotivu. Sažvakali pokoji ljuti popečak i utažili žeđ vrućim čajem te nakon toga odspavali u ljuljajućem vozu kojem se nigdje ne žuri.