Region

Crna Gora vrije i ponovo hoda po rubu provalije: Haos i neizvjesnost je pokrenula sporna izjava o Srebrenici

Vlado Varušić, autor hrvatskoj Jutarnjeg lista, objavio je vrlo preciznu i aktuelni analizi u dešavanjima u Crnoj Gori.

Naime, politička situacija u ovoj državi ponovo je napeta, politički odnosi su se zakomplicirali, poziva se na smjenu tek nedavno formirane vlade…

Tekst s Jutarnjeg prenosimo u cijelosti:

Crna Gora nastavlja svoj hod po rubu pameti i provalije. Sve miriše na novu političku krizu koja može izazvati dugoročnu nestabilnost zemlje, krizu vlasti, odnosno pad sadašnja vlade i moguće, još napetije prijevremene izbore. Vrije na svim stranama i u svim opcijama, i prosrpskim i procrnogorskim, a ova nova kriza kalemi se na permanentnu političku krizu koja traje od izbora u augustu 2020. godine kada je izvršena smjena vlasti.

Naime, vlada Zdravka Krivokapića mogla bi pasti zbog sukoba u vladajućoj prosrpskoj koaliciji oko smjene ministra pravosuđa, manjinskih i ljudskih prava Vladimira Leposavića. On je u svom nedavnom istupu negirao genocid u Srebrenici – rekao je da će to priznati tek ako se to nedvosmisleno utvrdi – te doveo u pitanje legitimnost Haškog suda, zbog čega se dodatno užarila ionako napeta atmosfera.

Buknuli su protesti u mnogim gradovima Crne Gore na kojima prosrpski radikali podržavaju Leposavića te ističu kako genocida u Srebrenici nije bilo, a i u Beogradu su pred veleposlanstvom Crne Gore održane demonstracije u znak podrške Leposaviću. S druge strane pokrenuta je peticija za Leposavićevom smjenom koju su podržale procrnogorske političke i građanske opcije. Premijer Krivokapić je zbog te Leposavićeve izjave zatražio njegovu ostavku, ali on je odbio to učiniti, govoreći da ga može razriješiti samo Skupština.

No, s obzirom da su se u, vladajućoj koaliciji oko toga raskolili i radikalna prosrpska strana Demokratski front kazala je da neće glasati za ostavku, pa čak i poručila Krivokapiću da je on taj koji “treba otiči” a razlog je, kako kaže njihov lider četnički vojvoda Andrija Mandić da “stavove Leposavića dijeli svaki Srbin u Crnoj Gori” te stoga stvari treba obrnuti – Leposavić ostaje, a Krivokapić – pada.

Iz procrnogorskih krugova dolaze pozivi za ostavkom vlade, ali da stvar bude potpuno apsurdna i pokaže svu sumornost današnje crnogorske političke stvarnosti, Krivokapić će za potporu smjene Leposavića morati pokucati na vrata svojih zakletih neprijatelja iz DPS-a i ostalih procrnogorskih opcija. Dakle, smjenu mogu ostvariti samo ako za nju budu glasali i zastupnici opozicije, poglavito najjače stranke u Skupštini – Đukanovićeva DPS-a. Zasad su se stranke albanske i bošnjačke manjine te manje procrnogorske stranke izjasnile da će glasati za smjenu Leposavića. Iz DF i Demokrata, najtvrđih radikalnih prorusko-prosrpskih struja, poručuju Krivokapiću da on uz pomoć tih stranaka može smijeniti Leposavića, ali ga pitaju uz čiju će pomoć onda izabrati novog ministra pravosuđa jer oni, osim Leposavića, neće nikoga drugog. Time ova politička farsa postaje još bizarnija, a Krivokapićeva vlada je blizu svog pada.

Reagirali su i Bruxelles i Washington, koji traže od crnogorske vlade da prizna rezoluciju o genocidu u Srebrenici, ali i Srbiju, koja se prema onome što se događa u Crnoj Gori ponaša kao da se radi o nekom njihovu unutarnjem problemu. Predsjednik Aleksandar Vučić ironično kaže kako se “vlada Crne Gore više brine da oduševi State Department i Bruxelles nego Beograd”, dok njegovi glavni medijski trabanti rigaju vatru na Krivokapića optužujući ga da je “gori izdajnik i srbomrzac od Đukanovića” te da je u “raljama zapadnih ambasada”. Ministar unutarnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin kaže da je traženjem ostavke Leposavića “dokazano kako Krivokapiću nije stalo do Srba”. “Ne bi me čudilo da u antisrpskoj politici potraži podršku Mila Đukanovića. Oni koji mrze Srbe uvijek se prepoznaju i na kraju nađu zajednički jezik”, tvrdi Vulin.

Vlada na udaru sa svih strana

Zdravko Krivokapić, kojeg smatraju tek lutkom na koncu Crnogorsko-primorske mitropolije, odnosno nedavno preminulog vladike Amfilohija, čiji nasljednik još nije izabran, kaže kako je ovo najneželjenija vlada koju niko ne podržava i ne doživljava kao svoju te da je “ruše i pozicija i opozicija i oni izvana i oni iznutra”. Krivokapić, koji je sada na udaru i iz “svojih” redova, smatra da se stvaraju dva bloka: ultrasrpski i ultra komitsko-patriotski, kako on naziva procrnogorske snage. Prosrpskim prosvjednicima na meti je i “njihov” predsjednik Skupštine Aleksa Bečić koji je nedavno čestitao svom kosovskom kolegi Glauku Konjufci na izboru.

Iz Crnogorsko-primorske mitropolije SPC-a, koja je “majka i otac” sadašnje anticrnogorske vladajuće koalicije, preko svog predstavnika Velibora Džomića poručuju da “ni premijer, ni vlada ne mogu smijeniti ministra jer to po Ustavu može samo Skupština”, čime su i oni stali na stranu Leposavića. A on je bio član njihovog advokatskog tima i protivio se Zakonu o slobodi vjeroispovijesti koji je donijela DPS-ova vlada te je i izabran za ministra pravosuđa kako bi se taj zakon poništio. Uz to, poništio je i presudu u slučaju pokušaja državnog udara iz oktobra 2016 godine.

Iz stranke URA potpredsjednika Dritana Abazovića, koji se nije izjašnjavao o Leposaviću, ipak su preko njegova savjetnika Filipa Adžića kratko poručili da “niti jedan pojedinac nije i neće biti iznad nacionalnih interesa i države”.

Nije tajna da vlast u Crnoj Gori zapravo želi DF koji je zapravo ekspozitura Aleksandra Vučića (ali je na vezi i s Moskvom) i njegovih “širiteljskih” političkih ambicija u regiji i tzv. “srpskog sveta”, koji žele “odmetnutog bludnog sina” Crnu Goru vratiti u krilo majci Srbiji. Milan Knežević i Andrija Mandić, osuđeni u procesu za sudjelovanje u pokušaju državnog udara, pristali su na Krivokapića tek iz nužde jer u Skupštini je na prosrpskoj strani samo jedan glas (41-40). Oni, iako imaju najviše zastupnika (21) te uz Demokrate (10) ipak ne mogu samostalno obnašati vlast, ipak kalkuliraju s mogućim novim izborima jer procrnogorske snage, pogotovo DPS, samo s distance čekaju ovakav rasplet događaja i nastavak sukoba unutar vladajućih da se pokušaju vratiti na vlast. S druge strane, i DF nabrijava atmosferu jer im je jasno da samo ako oni uzmu punu vlast, mogu ostvariti “drugu srpsku državu”, odnosno potpuno promijeniti geostratešku paradigmu Crne Gore – izlazak iz NATO-a i poništenje priznanja Kosova.

Situacija je uzavrela, a čini se da se radikalno konzervativnim prosrpskim opcijama itekako žuri.



Povezani postovi: