Nedostatak pažnje (ADHD) je neurološki poremećaj koji utječe kako na djecu tako i na odrasle.
Međutim, po riječima doktora Amera Smajkića, iako je to hronično stanje, moguće je da osobe s ADHD-om dožive značajno poboljšanje simptoma uz odgovarajući tretman.
Smajkić je psihijatar za djecu, adolescente i odrasle u Chicagu, u američkoj državi Illinois.
Specijaliziran je za liječenje anksioznosti, ADHD-a, depresije, bipolarnih poremećaja, razvojnih problema i mnogih drugih.
Poteškoće u zadržavanju fokusa
U intervjuu za Fenu, on govori o ADHD-u, simptomima, tretmanu liječenja.
"ADHD - poremećaj pažnje je neurološki razvojni poremećaj koji utječe kako na djecu tako i na odrasle i može utjecati na različite aspekte svakodnevnog života, uključujući trajanje pažnje, kontrolu impulsa i hiperaktivnost.
Osobe s ADHD-om mogu imati poteškoća u zadržavanju fokusa na zadacima, organizaciji aktivnosti, upravljanju vremenom i kontroliranju impulse", pojašnjava Smajkić.
ADHD se može manifestirati na različite načine kod pojedinaca, ali postoje neki uobičajeni načini na koje se očituje u općoj populaciji, kao što je nepažnja, jer osobe s ADHD-om mogu imati poteškoća u održavanju pažnje na zadacima ili aktivnostima, što im otežava praćenje uputa ili završavanje zadataka.
Mogu djelovati zaboravno, često gubeći potrebne stvari za zadatke ili aktivnosti, te često prelazeći s jedne nezavršene aktivnosti na drugu.
I hiperaktivnost kod ADHD-a može se očitovati kao nemir, vrpoljenje ili nemogućnost mirnog sjedenja u dužem vremenskom razdoblju.
To se može primijetiti kod djece i odraslih. Mogu imati poteškoća u sudjelovanju u slobodnim aktivnostima tiho i često osjećaju prisilu da budu u pokretu.
Osobe s ADHD-om mogu imati poteškoća s kontrolom impulsa, djelujući bez potpunog razmatranja posljedica svojih postupaka.
To može dovesti do prekidanja drugih, izricanja odgovora u razgovorima ili sudjelovanja u rizičnim ponašanjima bez promišljanja o mogućim ishodima.
Društvene vješitne
Isto tako osobe s ADHD-om mogu imati problema s organizacijom zadataka i aktivnosti, što dovodi do osjećaja preplavljenosti ili razbacanosti.
Mogu imati poteškoća s upravljanjem vremenom, često kasneći ili potcjenjujući koliko će vremena trebati za završetak zadataka.
"ADHD može utjecati na društvene vještine, što otežava pojedincima održavanje odnosa ili snalaženje u društvenim situacijama.
Često prekidaju druge, imaju poteškoća s preuzimanjem reda u razgovorima ili s razumijevanjem društvenih signala", kaže Smajkić.
Napomenuo je da simptomi ADHD-a mogu značajno varirati među pojedincima i mogu se mijenjati tokom vremena.
Također, simptomi mogu biti pod utjecajem faktora poput dobi, okoline, koegzistirajućih stanja i individualnih mehanizama suočavanja.
Smajkić kaže da tačan uzrok ADHD-a nije u potpunosti razumljiv, ali istraživanja sugeriraju na kombinaciju genetskih, neuroloških, okolišnih i razvojnih faktora.
Tako na primjer, faktori koji utječu na trudnoću i rane dječije dobi, poput izlaganja nikotinu majke i pušenja tokom trudnoće, konzumacije alkohola, izloženosti toksinima, prijevremenog porođaja, niske porođajne težine i rane izloženosti okolišnim toksinima poput olova, povezani su s povećanim rizikom od razvoja ADHD-a.
Utječe i na odraslu populaciju
ADHD je godinama smatrana stanjem koje utječe samo na djecu i adolescente.
Međutim, po riječima Smajkića, ADHD je također prilično uobičajeno psihičko ili mentalno zdravstveno stanje koje utječe na odraslu populaciju.
Na pitanje šta je ključno znati o ADHD-u kako bismo bolje razumjeli i pomogli osobama koje se s njim suočavaju, Smajkić kaže da je to prepoznavanje simptoma, uticaj na svakodnevni život, smanjenje negativnog socijalnog uticaja ili stigme, saradnja i podrška.
"Razumijevanjem ovih ključnih aspekata i usvajanjem suosjećajnog i podržavajućeg pristupa, možete odigrati vrijednu ulogu u pomoći osobama s ADHD-om u savladavanju njihovih izazova i postizanju njihovih ciljeva", poručuje Smajkić.
Mogući tretmani za osobe s ADHD-om su lijekovi, psihoterapija, modifikacija načina života koja podrazumijeva redovitu tjelesnu aktivnost, zdravu prehranu, adekvatan san.
Iako je ADHD hronično stanje, što znači da obično perzistira tokom vremena, moguće je da osobe s ADHD-om dožive značajno poboljšanje simptoma uz odgovarajući tretman.
Rana identifikacija
Potpuna remisija ADHD-a, gdje svi simptomi potpuno nestanu i više ne ometaju dnevno funkcioniranje, manje je uobičajena, ali može se dogoditi u nekim slučajevima.
"Rana identifikacija i intervencija mogu poboljšati ishode za osobe s ADHD-om. Početak tretmana rano, posebno u djetinjstvu, može pomoći umanjiti utjecaj simptoma ADHD-a na akademski, socijalni i emocionalni razvoj", naglašava Smajkić.
Iako nije upoznat sa epidemiološkim studijama o ADHD u BiH, dr. Smajkić navodi da već duže postoji problem nedostatka stimulanata (Ritalin, Adderall, Concerta i drugi) u BiH, koji do danas nisu stavljeni na listu prioritetnih lijekova, tako da ti lijekovi uopće nisu dostupni niti se mogu prepisati.
"U BiH postoji problem nedostatka stimulanata. Pacijenti u BiH se uglavnom liječe psihološkim interevencijama i lijekovima koji nisu iz grupe prve linije izbora lijeka za ova oboljenja, što je na jedan način razočaranje i za pacijente i one koji ih liječe. Nadam se da će se to promijeniti u budućnosti", rekao je doktor Smajkić.
Najavio je da će na “Danima BHAAAS” u Sarajevu organizirati dva simpozija na kojima će se govoriti upravo o ADHD o temi “Mentalno zdravlja djeteta” i ali i o pedijatriji.
Inače, dr. Smajkić redovni je dopisnik platforme ZDZ osnovane od strane BAHAAAS-a u cilju promocije zdravlja i zdravog načina života.
