Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Višegrad Hasan-ef. Skorupan poručio je da je naša obaveza da se vraćamo, dolazimo, obilazimo naše gradove, radi svih naših šehida, a prije svega radi Allahovog zadovoljstva.
Efendija Skorupan je govorio za Agenciju MINA povodom Dana oslobođenja Mekke, koji se obilježava danas. Kako je podsjetio, poslanik Muhammed je naljepši primjer, uzor, učitelj, iz čijeg života „učimo kako čvrsto vjerovati u Allaha, kako se pouzdati i oslanjati na Allaha, kako se lijepo vladati i ponašati, kako vojsku napraviti, kako državu osnovati, odbraniti i učvrstiti“.
Pokazati put
„Muhammed, a.s., i njegovi ashabi svojim djelima i životima pokazuju put kojim treba ići i kako ići tim putem. Samo zato što su muslimani, ta prva grupa mumina, žena, djece, omladine, staraca, zajedno sa svojim porodicama i poslanikom Muhammedom, bili su izolovani u jednoj dolini blizu Mekke pune tri godine.
Od sedme do desete godine od početka poslanstva, ta grupa prvih vjernika jela je lišće i korijenje, da bi nekako preživjeli. Djeca su plakala od gladi koja ih je morila. Sličnu opsadu doživjeli su i naši gradovi Sarajevo, Goražde, Bihać…
Cijela Bosna i Hercegovina bila je izolovana i pod embargom tri i po godine, kao što danas gledamo izolaciju, opsadu i patnje naše braće Palestinaca u Gazi“, izjavio je on.
Poslanik i ashabi protjerani su iz svog grada i kao muhadžiri - izbjeglice našli su utočište u Medini.
„Odbili su vojne pohode i napade daleko nadmoćnijeg, brojnijeg i bolje naoružanog neprijatelja na Bedru, na Uhudu i na Hendeku, a onda po Allahovom emeru Muhammed, a.s., i ashabi preuzimaju inicijativu, pokazujući time i nama danas na koji način se treba boriti i oslobađati okupiranu teritoriju.
Oni se odlučuju i kreću u pohod na Mekku. Goloruki, bez ikakvog oružja s najavom da su krenuli da obave hodočašće - hadž.
Napušteni domovi
Namjera je očita, da pored izvršavanja obreda hadža muhadžiri obiđu svoje napuštene domove. Kao da time i nama poručuju - dođite u mjesta, gradove i krajeve iz kojih ste protjerani, da vidite i obiđete svoj toprak i svoj vatan, jer se kaže 'Hubbul vattani minel imani' - ljubav prema vattanu (rodnoj grudi, domovini) je od imana“, naglasio je efendija Skorupan.
Podsjetio je da su u neposrednoj blizini Mekke Muhammed, a.s., i 1.500 ashaba koji su s njim krenuli, zaustavljeni te da je došlo do potpisivanja, u tom momentu nepravednog i nepovoljnog, ugovora za muslimane.
„Muhammed, a.s., je prihvatio taj ugovor, iako su ashabi osjećali da imaju snagu i čvrstinu imana da mogu savladati mušrike i zauzeti Mekku, ali svetost Mekke je ipak bila preča i Muhammed, a.s., nije želio da dođe do bilo kakvog sukoba u Mekki ili u blizini Mekke, i da dođe do bilo kakvog prolijevanja krvi.
Ali je rekao svojim drugovima - ovaj mirovni sporazum, to je naša pobjeda. Taj mirovni sporazum otvorio je vrata Mekke i Hajbera i čitavog arapskog poluotoka, koje će muslimani osloboditi u naredne dvije godine.
Poslije potpisivanja tog ugovora Muhammedu, a.s., melek Džibril je došao s objavom i spustio mu suru 'Feth', što znači pobjeda.
Boriti se za svoju zemlju
Ebu Bekir es-Sidik, r.a., je rekao: 'Najveći feth je bila Hudejbija. Međutim, ljudi su kratkovidni da bi vidjeli hakikat koji je bio između Allaha i Njegovog Poslanika, a.s. To je stoga što robovi požuruju. A Allah ne žuri, On ne daje da se ostvari ono što želi sve dok ne sazrije i ne dođe u potrebno stanje'“, naveo je efendija.
Naredne godine muslimani dolaze u velikom broju i bez incidenata, sukoba ili prolijevanja krvi, ulaze u Mekku, oslobađaju je od mušrika i kipova, a stanovnici Mekke prihvataju islam, dodao je on.
„Na ulasku u Mekku Poslanik se, jašući na svojoj devi i učeći suru Feth, prisjetio riječi koje je rekao suznih očiju kada je, kao izbjeglica, morao napustiti Mekku, bez igdje ičega: 'Hej grade moj, da me nisu istjerali iz tebe Allaha mi ja te nikada ne bih napustio'“, podsjetio je efendija.
Poručio je da bismo se „možda i mi trebali, kao pripadnici ummeta, ugledati na ovaj primjer i češće i u većem broju dolaziti i obilaziti mjesta i krajeve iz kojih smo morali otići spašavajući živu glavu“.
„Mnogi su ostali pa i da im se za mezar ne zna, ali su ostali ovdje. Obaveza nam je da se vraćamo, dolazimo, obilazimo naše gradove i radi svih naših šehida, a prije svega radi Allahovog zadovoljstva.
Obaveza nam je boriti se za svoju zemlju, za svoju domovinu, za svoju državu, za našu Bosnu i Hercegovinu“, zaključio je u razgovoru za Agenciju MINA Hasan-ef. Skorupan.
