Kolumne

Hoće li NSBiH zadati posljednji ekser u kovčeg bh. fudbala

Nakon što je s radom počela čuvena autopijaca u Sarajevu, u "promet pušteno" to čuveno mjesto hodočašća brojnih ljubitelja drangulija po nižim cijenama, valjda je svima jasno da otaljavajuća promišljanja i detaljno analiziranje može li se igrati fudbal u BiH nisu pitanje realne bojazni za zdravlje sportista (jer publike na stadionima ne bi bilo), već još jedan u nizu marifetluka dobro ušuškane vrhuške Nogometnog saveza BiH.

S tim da se ovdje radi o poklapanju više interesa.

Ipak, jedna je olakšavajuća okolnost - više nego ikad neprijatelj planu koji je neko iza kulisa osmislio za sitni šićar, a ustvari krupnu propast, jeste elementarna glupost koja je još odvratnija kada se udruži s bezobrazlukom.

U koliziji sa smislom postojanja

Zašto je ovaj neprijatelj jači nego obično, kao recimo kad neko šampion postane golom u hiljaditoj minuti utakmice bezočnom penal-lakrdijom ili kada se dosuđuju brutalno nepostojeći ofsajdi ili ne dosuđuje sve što je jasno i nedvosmisleno?

Zato jer predstavlja direktnu suprotnost, u koliziji je sa smislom postojanja institucije NSBiH, čiji je temelj igranje fudbala.

Snažniji je protivnik i iz razloga što bi se transparentnim dokazom da su obrazi, razvučeni hinjskim osmjesima, ustvari satkani od kaubojke, stvorio ambijent za buduće strmoglavljenje koje bi nepobitno uslijedilo kad-tad.

Ako već dosad ljudi ne samo u NSBiH već i u ostalim interesnim sferama nisu uvidjeli da svaki nelogičan potez kasnije dovodi do sunovrata i mnogo goreg epiloga od priželjkivanog, onda se tu radi o likovima veoma skromne pameti i pozamašne (auto)destruktivnosti.

NSBiH uručio je premijerligaškim klubovima upitnik kako namjeravaju ispoštovati sve mjere zaštite od koronavirusa. On se doima prilično nebuloznim ako se referiramo na otvorene pijace, tržne centre, još malo i javni gradski saobraćaj, ugostiteljske objekte...

Definitivan stav epidemioloških stručnjaka u RS koji su nakon Vaskrsa van sebe, jer ima čak i umrlih od posljedica koronavirusa, je da se ne igra do 1. jula.

Međutim, i za to je ponuđeno rješenje od onih koji žele da igraju fudbal makar ne otišli u Evropu jer im to niko ne garantuje. One koji zagovaraju nastavak ne odlikuje samo zdrav razum, jer će se igrati širom Evrope, čak i u Srbiji čija je epidemiološka situacija triput gora, već i istinska spoznaja da je za dobrobit fudbala, pa i Saveza, neophodno da se on igra. Makar uzeo tamo neki probisvijet i 100-200 hiljada eura, ne konta on jadan koliko pišljivih.

Ko drugom jamu kopa...

A budite uvjereni, kad sami sebi nepravdu učinite, čineći je nikome posebno koliko općenito, urušavajući temelje normalnog, očiglednog, zdravorazumskog, praveći od sebe budalu, stići će vas to kadli-tadli.

Ne odigra li se recimo ovo prvenstvo do kraja, možda im se osveti to gdje najmanje budu željeli. Možda u baražu za Evropsko prvenstvo koje će se morati odigrati nekada. Matematika i koliko bi ko eura mogao klepiti jeste bitna, ali je i metafizika nezaobilazna i zna ponekad biti vrlo arogantna. I nesumnjivo poštena.

Nije još mnogo vremena preostalo dok ne saznamo da će li vladajući zakucati posljednji ekser u kovčeg bh. fudbala ili možda pokazati da nisu baš toliki glupani.

Ovo sve iznad nije kritika, sugestija je za njihovo (vaše) dobro.