Postoje svađe, nasilje, pa čak i ubojstva… u cijelom svijetu. To mi je žao. Ali, ja sam miran. Zabrinut i tužan, ali miran
Oliver Mlakar. To bi bilo dovoljno… Ipak, dodat ćemo još nekoliko epiteta tom vrijednom čovjeku. Stabilan, umjeren, marljiv, obrazovan, talentiran, šarmantan, odgojen, elegantan, zgodan. Još uvijek je personifikacija Hrvatske televizije. Ima dosta godina, dobro se drži. Nikada nije pogriješio, osim kad je odbio biti ravnatelj HTV-a. Spiker, voditelj, profesionalac. Iznimno pristojan.
U skladnom braku je više od pola stoljeća s Dunjom, majkom njihovih kćeri Ive i Maše. Jedna živi u Zagrebu, druga u Cambridgeu. Dunja, Oliver i njihovi šest rasnih patuljastih šnaucera žive u Molvicama pokraj Samobora. Jedan psić postao je svjetski prvak svoje pasmine. Cijeli život je uspješno kontrolirao sebe i svoj zatajeni ego. Sretan je, boji se covida, vakcinisan je. Nada se da će živjeti sto godina. Zdrav je i pametan. Dva stoljeća je bio u našim domovima, na ekranu. Danas ga niko ne zove da podučava mlade vrhunskom voditeljskom umijeću, piše Jutarnji list.
85?
Ne. 86. Prvog srpnja navršavam punih 86. I, ulazim 2. srpnja u 87. godinu života.Da. Hobi, sreća i natjecanje.
Osjećate li godine?
Pomalo osjećam, sada. Ta nesretna pandemija, nas je "izbacila iz sedla". I mene. Dunja i ja smo bili jako aktivni. S tim psićima smo putovali na natjecanja po cijeloj Europi. Proputovao sam autom milijune kilometara. Onda nas je korona zakucala u kuću. To osjećam kao veliki nedostatak. Fale mi putovanja i natjecanja.
Povod da vas zovem na razgovor bio je jedan članak koji se pojavio u Jutarnjem listu početkom ožujka ove, 2021. godine. Naslov je bio "Sad su bolnice manje pune, ali na kraju će biti pune ludnice".
To sam ja rekao?
Tako piše.
Nisam to vidio, a nisam to ni rekao. Haahaaa… nisam zaista. No, neka. Dobro upozorenje. Postoji takva opasnost.
Cijepili ste se?
Naravno. Prvi put. Sad čekam drugu rundu cjepiva.
Imate li jak ego?
Nije nikad bio jako izražen. Moj ego je krotak. Nisam nikada imao osjećaj da sam nešto posebno.
Predsjednik Tuđman vam je ponudio da vi budete direktor Hrvatske javne televizije…
Zahvalio sam mu se i odbio taj položaj. Nije mu se to sviđalo. No, da sam to prihvatio, već davno bih bio na Mirogoju. Bio sam svjestan da to nije za mene. Inače, bio sam u dobrim odnosima s predsjednikom Tuđmanom. A, dobro sam se snalazio i u "Vegetinoj" kuhinji. I kvizovima. To je dovoljno. Moja "Kviskoteka" postala je pojam televizije.
Zove li vas danas koja televizija pa da podučavate mlade spikere i voditelje?
Ne. Svi sve znaju… Ne žele učiti. Doduše, zvala nas je Sarajevska televizija. Pa smo Saša Zalepugin, Mića Orlović i ja dvije godine radili kod njih Nedjeljno poslijepodne. Onda su naučili pa nas poslali doma…
Sljedećih 15 godina? Imate plan?
Nemam. Ja sam star čovjek. Tako mi je "pao grah"… Znate, "svaka osoba je - jedan svijet". Razotkrili ste me… Živim, volim Dunju, Ivu i Mašu. To mi je najveća nagrada. Obitelj je temelj.
