Vijesti

Kafedžić: Neće nas osloboditi Eric Larson, već naši tužioci

Erduan Kafedžić, šef Ureda za borbu protiv korupcije i upravljanje kvalitetom vlade kantona sarajevo, optimista koji očekuje više suđenja za korupciju u Kantonu Sarajevo ipak nije optimista i da će u BiH brzo biti suđenja za visoku korupciju. U razgovoru za "Dane", kaže, “kada istraga počne da vodi do ozbiljnih likova u BiH, tada stvari postaju drugačije i mislim da se tad uključuju kompletni aparati, mehanizmi da dođe do gašenja tog požara".

Korupcije su nam puna usta i glave. A znamo li mi uopšte šta je korupcija?

Ja sam čovjek koji ne voli da citira definicije korupcije, to je teorija, a Bosna i Hercegovina i narod su umorni od teorije. Korupcija je nešto što označava svaku zloupotrebu javne funkcije koja može dovesti do privatne koristi. Ona se ne smatra samo moralnom štetom već jednim od uzroka neučinkovite države. U pravnom smislu korupcija se definiše na razne načine i kao različita krivična djela. Posebno treba naglasiti da korupcija uništava sve segmente društva. Ušla je u sve pore i u potpunosti destabilizira državu i čini je neefikasnom.

Nama su definicije nekad stvarno potrebne. Evo, jedna od doskora aktuelnih priča je da niko neće u BiH da uveze vakcine jer se boji da će ga poslije toga hapsiti…

To zaista jeste problem. Prvo što imamo Zakon o javnim nabavkama koji je jako loš. S druge strane, napravi se politička i medijska hajka na sve one koji pokušavaju da realiziraju pozitivne procese i onda postoji taj objektivan, opravdan strah da uđete u proces. I ja kao šef Ureda, kad treba da provedem neku javnu nabavku, imam jako puno straha jer su procedure veoma komplikovane, nisu digitalizirane i zaista su javne nabavke mračna strana procesa u BiH. To pokazuju sva relevantna istraživanja. Korupcija jeste veliki problem u BiH, jako visoko kotiramo na toj koruptivnoj listi, to su pokazali i domaća te strana relevantna istraživanja i institucije.

Početkom marta Njemačka je imala problem muljanja političara sa nabavkom medicinske opreme, sličan našim respiratorima i maskama. Tamo su ljudi sami podnijeli ostavke, naš premijer, ministrica finansija i direktor Civilne zaštite na to i ne pomišljaju.

To je nešto što mene jako frustrira iz nekoliko razloga. To je pitanje koje sadrži odgovornosti - formalnopravnu i moralno-političku. I jedna i druga odgovornost kao da ne postoje u BiH. Ured je u mnogo slučajeva inicirao smjene pojedinih direktora. Oni ne samo da nisu bili smijenjeni nego su u sljedećem mandatu unaprijeđeni ili postavljeni na neku drugu poziciju bez obzira na to što im je dokazano da su prekršili neke procedure. Ne mora to biti krivične prirode, ali su napravili prekršaj u javnim nabavkama, zapošljavanju, kod imenovanja, općenito kod upravljanja nekim procesima. S druge strane, ovdje imate i hronični izostanak moralne odgovornosti. Rijetko koji političar je u BiH podnio ostavku iz moralnih razloga zato što je napravio neku grešku. Ne mora ona biti namjerna, ali je greška napravljena, podignete ruku kao u sportu i napustite teren.

Može li se to mijenjati?

Moramo ako hoćemo da sačuvamo državu BiH.

Spomenuli ste sistem javnih nabavki. Je li on stvarno toliko podložan korupciji ili imamo onaj samoupravni socijalistički mentalitet da donesemo zakon, pa onda prvo tražimo rupe u njemu?

Zaista jeste, pokazuju sva istraživanja koja je radila EU i pritisak EU i drugih međunarodnih faktora jeste da se on mora mijenjati. Zakon o javnim nabavkama je vrlo podložan korupciji i pun je rizika od korupcije. Međutim, izostanak političke volje za donošenje zakona o zviždačima i drugih zakona definitivno pokazuje da nema političke volje da se promijeni to stanje. Evo, pogledajte kod javnih nabavki koje su aktuelne u vrijeme pandemije. Sasvim je jasno da je Zakon disfunkcionalan i da ljudi ne smiju da uđu u procese zbog njegove nedorečenosti, zbog rupa, nonsensa. To su ozbiljni problemi kojima, nažalost, sama politička elita u BiH ne želi da se suprotstavi.

Možemo li povući razliku između korupcije i dobrog posla? Svi smo čuli priču da bi Fikret Hodžić bio heroj da je, bez obzira na cijenu, nabavio 100 pravih respiratora.

Malo je teško komentarisati slučaj koji je u toku, pogotovo s pozicije na kojoj se nalazim. S druge strane, puno je toga rečeno i od onih koji nisu trebali o tome da govore i zloupotrebljava se i s jedne i druge strane cijela ta priča. Ne bi bilo korektno…

Dobro, hajde da pokušamo s primjerom nabavke 50 auta za, recimo, inspekcije… Gdje je tu ta razlika između dobrog posla i korupcije?

Često je ta linija tanka. Međutim, ako poštujete procedure, ako je postupak javne nabavke transparentan, ako formirate komisiju koja nije u sukobu interesa, ako nabavljate vozila od kompanije i lica sa kojima niste povezani, ako ta kompanija nije politički naslonjena, ako dobro posluje, dala je najbolju ponudu, onda imate argumente da se možete braniti ako vas politički napadnu ili ukoliko budete izloženi nekom javnom pritisku. Potpuno transparentan, dosljedan postupak javnih nabavki anulira mogućnost da krene neka sumnja. Međutim, baze podataka javnih nabavki koje se objavljuju su šture. Javnost teško dolazi do informacija koje osvjetljavaju kontekst te teoretske nabavke vozila. Često su kompanije od kojih se nabavlja i formirane da bi se od njih nabavljalo, jer se i na taj način finansiraju političke stranke, bogate pojedinci.

Dakle, kad krenete od temelja, vidite da u stablu i gore na krovu imate objektivne pokazatelje da je nešto bilo sumnjivo. Kad je temelj dobar, kad krenete od transparentnih procedura, onda to zaista ne može postati predmet nekakvih špekulacija ili malverzacija.

Kakav je odnos građana? Vrlo često čujemo nosim ja papire Larsonu, pa će on to riješiti…

Neće gospodin Eric Larson riješiti niti jedan pojedinačni slučaj. To je jako važno reći. Ako želite da upropastite dobru priliku, onda ćete mu dati pojedinačni slučaj, pa će se po čitav dan baviti pojedinačnim slučajevima i pitanje je da li će ih riješiti zbog toga što imamo neefikasne institucije koje dalje trebaju to da procesuiraju. On se bavi strateškim, sistemskim stvarima, sistemskim unapređenjem odgovora institucija, odnosno Ureda na korupciju. Ured ima operativne nadležnosti da se bavi tim, gospodin Larson ne. On stvara sistem onakav kakav je u Kantonu Sarajevo i pokušava da ga multiplicira i u drugim kantonima. To je njegova stvarna misija. Zamislite da jedan Bosanac ode da rješava operativne probleme u drugoj državi. Zaista bi bilo besmisleno. Kada bi Larson radio pojedinačne slučajeve, na taj način bismo pokazali da smo država sa posebnim potrebama koja ne može da samostalno odgovori na problem. To bi degradiralo bosanskohercegovačku državu i društvo. Imamo mi kapacitete, resurse, ljude, treba nam sistemska, strateška podrška u različitim oblicima, a mi moramo konačno da se suprotstavimo korupciji, rekao je Kafedžić za Dane, a nastavak teksta možete pročitati na ovom LINKU.