kao kod kuće

Kako njemačka provincija privlači radnu snagu iz inozemstva? Ne moraju znati ni jezik

Ko odavde baci pogled na okolne livade, teško će pretpostaviti da je Heubach centar za proizvodnju velikih strojeva

Ruševine dvorca Rosenstein caruju na stijeni iznad gradića Heubacha.

Ko odavde baci pogled na okolne livade, teško će pretpostaviti da je Heubach centar za proizvodnju velikih strojeva.

Ali Kunjan Patel (30) priča da inženjeri poput njega mogu napraviti finu karijeru ovdje, sat vožnje istočno od Stuttgarta.

Svaka ima svoj stil

"Ovdje ima puno zanimljivih firmi, a svaka ima svoj stil", kaže ovaj Indijac za DW.

U regiji istočnog Wurttemberga živi 450.000 ljudi na površini dvostruko većoj od Berlina. Više od 300 preduzeća bavi se proizvodnjom alata, strojeva i postrojenja.

Taj kraj je jedan od mnogih u Njemačkoj koji djeluje ruralno, ali je industrijski div.

Oko 50% njemačkog BDP-a od blizu četiri biliona eura ostvaruje se upravo u ruralnim krajevima.

Međutim, mnogi ljudi odlaze u gradove, stanovništvo je sve starije.

Regije dalje od metropola se zato trude na sve načine privući radnu snagu iz gradova, ali i iz inozemstva.

Migranti pak često oklijevaju. Ne potječu odatle, boje se da u selima i gradićima mogu naići na konzervativniju sredinu sa siromašnijim društvenim životom.

Patel se pak toga nije bojao. Sada radi kod Richter lighting technologies, proizvođača luksuznih sistema osvjetljenja sa sjedištem u Heubachu, mjestu s 10.000 stanovnika.

Radnici iz 34 države

U toj firmi ima 110 zaposlenih iz čak 34 zemlje.

Firma je pronašla i vrbovala Patela kada je ovaj s međunarodnom grupom studenata obližnje Visoke škole u Aalenu obilazio firmu.

To pomaže – pronaći strane studente i obećati im posao čim diplomiraju, kaže Markus Schmid iz Industrijske i trgovinske komore Istočnog Württemberga.

Inače je malim firmama teško dovesti „gotove" stručnjake iz inozemstva, kaže on za DW.

Drukčije je s "velikim igračima" koji sebi mogu priuštiti usluge regrutera i reklame.

"Trenutno pokrivamo potrebu za stručnom radnom snagom, između ostalog jer smo aktivni na međunarodnom tržištu rada", kaže Georg von Erffa, šef odjela za ljudske resurse u Zeissu.

Zeiss se bavi optikom, gigant je na polju mikročipova. Zapošljava 40.000 ljudi. Centrala je u Oberkochenu – gradiću sa svega osam tisuća duša.

Teže je Berndu Richteru, vlasniku firme Richter lighting.

On se ne štedi – nove zaposlenike prima i u svojoj kući kako bi se oni osjećali kao kod kuće.

Richter priča da za njega nema apsolutnih kriterija. Recimo, zaposlenici ne mora govoriti njemački. S vremenom je uveo engleski kao službeni radni jezik.

To, naravno, odgovara inženjeru Kunjanu Patelu. Kaže, učenje njemačkog mu je trenutno najveći izazov u životu. Richter nudi zaposlenima i besplatne kurseve.

Kao kod kuće

Gradonačelnik malenog Heubacha Joy Alemazung kaže da se došljaci trebaju osjećati prihvaćeno u mjestu.

"Kad neko sa mnom priča, i ne ostavlja mi dojam da sam drugačiji, onda osjećam da sam kod kuće“, dodaje on.

Alemazung zna o čemu govori. Iz svoje domovine Kameruna doselio se u Njemačku na studij, prije tridesetak godina.

Kaže, prednost malog mjesta u Njemačkoj je bliskost ljudi koji tu žive, kroz sportska, lovačka, kulturna i druga udruženja.

„Društveni život je dobar ovdje“, kaže inženjer Patel, koji često ide na lokalne priredbe.

Obožava šetati okolnim visoravnima.

Njegov šef Richter zadovoljan je što to čuje. Jer, kaže, radnik će doći i ostati u ovom kraju "ako stvarno bude ispunjen“.