Dogovor trojice predsjednika stranaka SDA, SNSD i HDZ o raspodjeli 330 miliona eura kreditnih sredstava MMF-a za borbu protiv korone izazvao je brojne reakcije.
Stranke opozicije uglavnom ističu da je sporno da MMF, Delegacija EU i Ambasada SAD pristaju da takve aranžmane dogovorao s trojicom lidera umjesto da se napravila šira rasprava, ali ono što je još spornije jeste način odnosno procenti raspodjele. Federacije BiH tako je dobila 62 posto, a RS 38 posto ovog novca.
HDZ je autor ove "drame"
Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke, za Raport je komentirao ovaj aranžman ali i cijelu dramu koja se odigrala oko njega. Na direktno pitanje kako to sve komentira, Kojović kaže:
“Kao potpuno nepotrebnu, ali već rutinski uigranu političku predstavu. Jasno je da je HDZ bio autor ove konkretne “drame”, kako ste je nazvali, ali ja govorim o scenariju koji se ponavlja nebrojeno puta i u kojem se uloge etničkih lidera mijenjaju, a suština ostaje ista. U javnosti se kreira politički sukob, onda se uključuje međunarodna zajednica, potom oni koji su krizu kreirali nastupaju kao spasioci situacije. Meni je jasno da je njima u ovom trenutku prihvatljivije zaokupiti javnost tom temom nego odgovarati na pitanja gdje je zapravo novac koji iz plata izdvajamo za prirodne nesreće, gdje je novac od akciza…”, kaže Kojović.
Što se tiče procenata i načina raspodjele, Kojović kaže da se u ovom trenutku ne može procijeniti da li je to dobro ili loše.
„Ni ja, kao ni vi, niti građani BiH, ne znaju po kojim kriterijima je dogovorena ovakva podjela novca tako da je nemoguće ocjeniti da li je pravedno ili nije“.
A, da li je HDZ dobio ono što je tražio?
„Mi smo nedavno imali situaciju da je odluka o podjeli prihoda sa federalnog nivoa poništena zbog pritiska opozicije i javnosti. Dio ovog MMF kredita koji pripada FBiH je načelno podjeljen pola-pola između FBiH i kantona ali po kojoj će formuli biti podijeljen među kantonima još uvijek ne znamo. Za nadati se da će formula na osnovu koje je podjela vršena prošli put biti promjenjena. Teško je ozbiljno i razgovarati sa ljudima koji misle da se neki entitet ili neki kanton mogu brže i bolje ekonomski oporaviti na račun drugog. BiH je jedinstven ekonomski prostor i ekonomska šteta u jednom dijelu BiH se odmah reflektuje na ostatak zemlje. Mislim da pogotovo u ovoj situaciji moramo tako razmišljati. Što je ekonomija veća, i u smislu geografije i u smislu radne snage i poslovnih subjekata, bolje, lakše, podnosi i ciklične i vanredne krize poput ove. To je lekcija i iz 1929. i iz 2008. Državna pomoć realnom sektoru bi morala biti napravljena po jasnim, preciznim kriterijima, bez diskrecionog prava vlasti da odlučuje o primacioma i potpuno transparentna kako ne bi nestala u raljama političke korupcije. Jedino ako je tako zakonski uređena će imati željeni efekat odnosno, djelovaće kao što to radi plima koja podjednako podiže sve brodove“, kaže predsjednik Naše stranke.
O tome da li u cijelojh priči ima gubitnika i pobjednika, Kojović kaže da je poražavajuće da i u ovakvim okolnostima mnogi razmišljaju na taj način.
Mi smo faktički već u recesiji
„Nema sumnje da je u ekonomskom smislu cijela BiH uzdrmana i da je za ublažavanje posljedica ekonomske krize koja slijedi potrebno daleko više od novca koji možemo izdvojiti iz budžeta i novca koji smo ovom prilikom dobili od MMF-a. Teško je u ovom trenutku, dok se prevashodno borimo za zdravlje i živote ljudi, procjenjivati ekonomsku i drugu štetu, posebno jer ne znamo do kada će pandemija trajati i koja je ukupna ekonomska šteta. EU svoje ekonomske pakete bazira na pretpostavci da će najgori dio pandemije završiti do jula. Njihova je procjena da bi u tom slučaju EU zbog pandemije koronavirusa izgubila oko 8 posto BDP, odnosno ekvivalent od trilion Eura. Iskustva iz 2008. su još svježa. Brza, direktna, državna intervencija u Americi i spora, indirektna, kakva je primjenjena u EU su jasno pokazale prednosti i nedostatke. Vjerujem da će se i EU ovaj put odlučiti za USA model“, ističe Kojović.
Govoreći i stanju u našoj ekonomiji, on ističe da je ona potpuno ovisna o uspješnosti ekonomija u okruženju te da će se i EU i njihova recesija još jače odraziti na našu zemlju.
„Već sada MMF procjenjuje da će naš rast BDP-a pasti za skoro dva posto, što je u odnosu na planirani rast od 3,6 ogroman pad. Kada tome dodate redovnu godišnju inflaciju od 2-3 posto to znači da smo zapravo u recesiji. Kada tome još pridodate činjenice da BiH nema na raspolaganju alatku kvantitativnog olakšanja, odnosno štampanja novca i korekcije valutnog kursa, onda vam je jasno da su nam jedini izvori novog, svježeg, novca krediti i eventualno grantovi. Sasvim pojednostavljeno, ukoliko procjenjujemo, a to je sasvim realno, da ćemo zbog pandemije izgubiti oko 10 posto BDP to znači da gubimo oko 2 milijarde KM“, zaključuje Kojović.
U svemu ovome kao otežavajući faktor vidi u lošoj komunikaciji naših vlada sa realnim sektorom i javnošću.
„Za poslodavce, koji brzo i odlučno moraju reagovati u ovakvim vremenima krucijalno je da znaju na koji način i kojim iznosima će država intervenisati, a upravo to je ono što. čini mi se, nedostaje. Povrh svega, ako kriteriji i raspodjela ne budu maksimalno transparentni i racionalni, korupcija će obesmisliti i poništiti ekonomski efekat subvencija. Pristup mora biti dobro promišljen jer prostora za greške nemamo mnogo. Očuvanje procesa proizvodnje i agregatne potražnje je cilj koji moramo pokušati dostići. Prilika je ovo i da razmislimo, a nadam se, i promjenimo dosadašnji način razmišljanja o našoj zemlji, o ekonomiji i društvu. Jesmo li danas više nego juče svjesni da smo svi zajedno u istom brodu, je li nas pandemija uvjerila u stratešku važnost ulaganja u poljoprivredu i razvoja domaće proizvodnje? Jesmo li imali priliku uvidjeti vitalnu važnost zdravstvenog i obrazovnog sistema i hoćemo li ovo iskustvo pretvoriti u plan za budućnost koji je bolji i pravedniji od ovoga što sada živimo. Siguran sam da mnogi građani hoće ali da li će i njihovi politički predstavnici, ostaje da se vidi. Ako je suditi po “drami” oko MMF kredita čini se da još nisu“.
