Istraživači su otkrili potpuno novu vrstu pilana iz nevjerovatno očuvanog fosila pronađenog u Australiji. Ovo je veliko otkriće - ali moramo zapamtiti da pilane uopće nisu muhe.
Nova vrsta je odavno izumrla, ali bi letjela oko današnje Australije u miocenskom razdoblju. Smatra se da je pilana stara između 11 i 16 miliona godina i da je prva takve vrste otkrivena u Australiji. Prvi put ga je pronašao tim 2018. na McGraths Flatu, naslagama mrtvica u Novom Južnom Walesu.
Pilare su zapravo vrsta osa, međutim, izgledaju pomalo neobično i nemaju "osinji struk" kakav se vidi kod drugih češćih članova porodice osa. Umjesto toga, pilare imaju jajopositore poput pile koji se koriste za polaganje jaja.
Nova vrsta je nazvana Baladi warru. "Baladi" znači "pila", a "warru" znači "osa" na jeziku Wiradjurija – najveće aboridžinske skupine u Novom Južnom Walesu. Ime je odabrano uz odobrenje lokalnog aboridžinskog zemljišnog vijeća Mudgeeja u čast tradicionalnih vlasnika zemlje na kojoj je fosil otkriven.
Pomno promatrajući vene koje prolaze kroz krila fosila, kao i dio glave koji se zove clypeus, tim je uspio utvrditi da se radi o novoj vrsti koja pripada potporodici Perginae i blisko je povezana s Australski rodovi Cerealces i Xyloperga, koji sadrže danas žive vrste.
Uspoređujući novu vrstu s drugim živućim svojtama i obavljajući DNK analizu, tim je utvrdio koliko je novi fosil blisko povezan s današnjom vrstom pilara.
"Promatrali smo fosil i njegovu morfologiju, a zatim ove informacije spojili s molekularnim i morfološkim podacima iz velikog uzorka trenutnih vrsta pilara. To nam je pomoglo da dešifriramo položaj fosila u drvetu života pilana", izjavila je istraživačica CSIRO-a dr. Juanita Rodriguez u izjavi.
Starost fosila čak je pomogla znanstvenicima da utvrde kada je uspostavljena cijela loza pilara.
"Koristili smo starost fosila i njegov položaj kako bismo utvrdili da su mušice potjecale iz razdoblja krede, prije oko 100 miliona godina, što znači da su njihovi drevni preci živjeli u Gondwani. Kada se ovaj superkontinent razdvojio, pilane su završile rasprostranjene u Australiji i Južnoj Americi", dodao je Rodriguez.
Bilo je čak i peludnih zrnaca na vrhu glave i usnog dijela pilara, što je nevjerovatno neobično jer je očuvanost fosila toliko dobra da istraživači mogu reći čime se odrasla pilara hranila. Pelud pripada biljci koja se zove Quintiniapollis psilatospora. Tim smatra da bi se ličinke hranile otrovnim biljkama zvanim Myrtaceae, ali su imale specijalizirane usne dijelove ili druge probavne procese koji su ih štitili od otrovnih ulja unutar biljnih struktura.
"Oni jedu lišće Myrtaceae - obitelji drvenastih biljaka koja uključuje eukaliptuse - jer imaju usne dijelove pomoću kojih mogu odvojiti otrovna ulja ili sustav kemijske detoksikacije unutar crijeva kada se hrane lišćem mirte. To omogućuje ličinkama, koje se ponekad nazivaju spitfires, da koriste ulja kao odbrambeno oružje," rekao je paleontolog Sveučilišta u Canberri i gostujući znanstvenik CSIRO-a, dr. Michael Frese.
Iako ova vrsta pilara ne postoji, informacije koje daje fosil mogu pomoći današnjim vrstama pilara, pa čak i drugim kukcima oprašivačima.
"Iako je ova posebna vrsta, Baladi warru, izumrla milionima godina, ona pruža informacije o domaćim oprašivačima kako bismo mogli razumjeti njihovu evoluciju i utjecaj u sadašnjosti", dodao je Frese.
Rad je objavljen u časopisu Systematic Entomology.
