Nauka

Ni Bog ni demon: Razjašnjena misterija “prstiju tame” koji sežu do Sunca

Naučnici su se u početku borili da objasne misteriozne “pokrete prema dole” koji se mogu uočiti u sunčevim bakljama, a koje su opisali kao “tamne praznine”, prije više od 20 godina, kada su prvi put snimljene ekstremne ultraljubičaste slike Sunca.

“Prsti” tame koji sežu prema našem izvoru svjetlosti – Suncu – zbunjuju astronome više od 20 godina. Za laika, daleko od astronomije, slike tajanstvenih kretanja unutar solarne baklje prvi put otkrivene 1999. mogle bi izazvati neugodne asocijacije na neke mitske demone – ili čak na Božju ruku. Iako su se pojavile neke teorije o tome šta bi to zapravo moglo biti, sada je ponuđeno novo objašnjenje, piše Sputnik.

U studiji objavljenoj u Nature Astronomy, astronomi Centra za astrofiziku | Harvard & Smithsonian (CfA) sugerira se da se ti pokreti formiraju neovisno kada tekućine različite gustoće međusobno djeluju. Baklje se sastoje od svijetle energije koja izbija iz Sunca. Ali silazni tokovi kretanja, kao da materijal pada natrag prema Suncu, je ono što astronomi nisu mogli objasniti. Otkriveni su 1999. godine nakon što su postale dostupne ekstremne ultraljubičaste i meke rendgenske slike Sunca.

PROČITAJTE  Naučnici pronašli planetu koja bi potencijalno mogla podržavati život

Opisani kao “tamne praznine koje se kreću prema dole”, koje nalikuju ruci ili prstima tame koji se savijaju prema Suncu, astronomi su u nekom trenutku sugerirali da ih pokreće proces koji se naziva magnetska rekonekcija, a koja se događa kada se magnetska polja lome, oslobađaju energetsko zračenje, a zatim opet reformiraju.

“Željeli smo znati kako se te strukture pojavljuju… Šta ih pokreće i jesu li uistinu povezane s magnetskom rekonekcijom?” rekao je glavni autor i CfA astronom Chengcai Shen.

Postoji mnogo magnetskih polja usmjerenih u različitim smjerovima na Suncu, rekla je koautorica studije i CfA astronomka Kathy Reeves. Objasnila je da se magnetna polja na kraju guraju zajedno, rekonfiguriraju i oslobađaju puno energije kao solarne baklje.

“To je kao da rastegnete gumenu traku i zarežete je po sredini. Napregnuta je i tanko rastegnuta, pa će se vratiti”, dodala je.

Međutim, postojao je nedostatak u teoriji magnetske rekonekcije, budući da je većina silaznih tokova koje su primijetili naučnici bila “zagonetno spora”, dodala je koautorka Bin Chen, astronom s Tehnološkog instituta New Jerseya. Objasnila je da su tipični modeli ponovnog povezivanja pokazali da bi silazni tokovi trebali biti mnogo brži.

Za svoje istraživanje, tim je analizirao slike nizvodnog toka koje je snimio Atmospheric Imaging Assembly (AIA) na NASA-inom Solar Dynamics Observatory. Snima Sunce svakih dvanaest sekundi u sedam različitih valnih dužina svjetlosti kako bi izmjerio varijacije u Sunčevoj atmosferi. Nakon što su naučnici napravili 3D simulacije solarnih baklji i usporedili ih s promatranjima, rezultati su pokazali da većina SAD-ova nije generirana magnetskom rekonekcijom.

Umjesto toga, činilo se da nastaju kao rezultat interakcije dviju tekućina različite gustoće.

“Te tamne šupljine nalik prstima zapravo su odsutnost plazme. Gustoća je tamo puno niža od okolne plazme”, rekao je Reeves.

S budućim istraživanjima SAD-a planiranim korištenjem 3D simulacija, istraživači vjeruju da bi to moglo pomoći u predviđanju sunčevog vremena, šta pokreće baklje i erupcije. To bi, pak, u konačnici moglo pomoći u razvoju alata za ublažavanje njegovih potencijalno razornih učinaka.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare