"Da li pod pritiskom Zapada raskinuti sa voljenom Rusijom, ili se u samoubilačkom junaštvu držati Putina? Srpski hod po žici između Istoka i Zapada bliži se kraju", piše njemački javni servis MDR, prenosi Deutsche Welle.
U tekstu beogradskog novinara Andreja Ivanjija za javni servis MDR navodi se da je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić dugo zamišljao vanjsku politiku ovako: „Dok iz bratske Rusije teku jeftini nafta i gas i Moskva u UN brani srpsku politiku prema Kosovu, iz Evropske unije stižu finansijska pomoć i investicije.“
"K tome Srbija kupuje jeftinije rusko i kinesko oružje, srpske snage učestvuju u vojnim vježbama sa Rusijom i Bjelorusijom, kao i sa NATO, i svi su sretni. Barem djeluje da tako to želi predsjednik Vučić“, piše u tekstu.
"Ali, u Briselu i Vašingtonu time nikad nisu bili sretni. Tu i tamo je bilo upozorenja, ali mahom je tolerisana igra nesvrstanosti po ugledu na Titovu Jugoslaviju. I to je stvarno funkcionisalo čitavu deceniju. Sve dok Rusija 24. februara nije napala Ukrajinu, izvrnula svijet naglavačke i pomrsila Vučićevu računicu“, dodaje MDR.
Navodi se da se Srbija našla između istočnog čekića i zapadnog nakovnja. „Mora da se Vučić osjećao kao Geteov Faust: dvije duše u jednim grudima, jedna zaljubljena u Putina, druga pragmatično-zapadna, htjele su da se razdvoje“, piše dalje Ivanji.
Njemačka šefica diplomatije Analenna Bearbock je sredinom marta došla u Beograd, i Vučiću djelovala kao „ženski Mefisto“, tražeći „čitavu dušu srbijanskog predsjednika“, piše MDR.
„Kratko i jasno: Krajnje je vrijeme da zemlja koja teži članstvu u EU bez pardona osudi Vladimira Putina zajedno sa evropskim partnerima. Sigurno su Vučić i Bearbock vodili neprijatan razgovor. Srbijanski predsjednik je izvjesno čeznuo za Angelom Merkel, koja je upadljivo pokazivala razumjevanje za prijateljstvo sa Putinom i Vučićevu autokratsku vladavinu“, navodi se u tekstu.
Podsjeća se da je Srbija glasala za tri rezolucije UN kojima se osuđuje ruski napad, ali da je „Vučić hitno poslao izvinjavajuće signale u pravcu Moskve: Srbija je mala, a pritisak je bio preveliki. Da, Srbija osuđuje povredu teritorijalnog integriteta Ukrajine, ali ne, Srbija se ni pod kojim okolnostima neće priključiti zapadnim sankcijama protiv Rusije“. I to je isprva zadovoljilo Putina.
Ivanji u svom tekstu navodi da su izbori u Srbiji potom održani u sjenci rata u Ukrajini, te su tri proruske opozicione liste ušle u parlament, a Socijalisti su prošli bolje nego što su se nadali.
„Srpska napredna stranka je postala žrtva sopstvene propagande koju su glajhšaltovani mediji godinama širili: ton je vazda bio proruski i antizapadni, jer Zapad i NATO su, kako se govorilo, bombardovali Srbiju i otcijepili Kosovo. Iza tog narativa stajalo je nešto drugo: Zapad je kritikovao Vučića zbog manjka medijskih sloboda i pravne države, pa je populistički autokrata raspaljivao antizapadno raspoloženje“, navodi MDR.
„Ako je Vučić u Analenni Bearbock vidio Mefista, onda su mu troje Amerikanaca, koji su ga obišli prethodne sedmice, sigurno izgledali kao tri jahača apokalipse“, piše dalje o posjeti američkih senatora Beogradu. „Kad se izostavi diplomatsko pakovanje, poruka senatora je glasila da će Srbija biti dio demokratskog ili nedemokratskog svijeta. Ili ste sa nama ili ste protiv nas.“
U tekstu se zaključuje: „Pod pritiskom EU i SAD je Srbija izgleda konačno stigla na raskrsnicu. Jer, i iz Moskve polako stižu prvi iznervirani tonovi.“
Bečki list Kurir primećuje zaokret na stranicama beogradske bulevarske štampe. Ponovljeno Putinovo poređenje slučaja Kosova i dijelova Ukrajine koje bi da otcijepi proglašeno je kao „zabijanje noža u leđa“ Srbije.
„Odavno nije tajna da su tabloidi najače oružje propagandne mašinerije Aleksandra Vučića“, piše austrijski Kurir. „Preko njih je reizabrani predsjednik Srbije poručivao kolegi Vladimiru Putinu da ga neće ostavljati na cjedilu ni u borbi protiv (skoro) cijelog svijeta. (…) Sada je izgleda okrenut drugi list.“
