mainstream politika

Nova 2024. godina mogla bi biti mračna prekretnica za Evropu. Hoćemo li gledati uznemirujući uspon desnice?

Prema istraživanju koje je objavio Euractiv, političke stranke nacionalističke desnice bi se sa sadašnjih 60 mjesta povećale na 87 na izborima u junu.

Svjedoci smo da politički vjetrovi sve jače pušu u desnicu u Evropskoj uniji, desničarski nacionalizam progresivno se transformirao u suverenizam. Strah je dodatno pojačan pred izbore za Evropski parlament 2024. godine. Krenulo je s usponom ekstremno desničarske Braće Italije Georgije Meloni, za njima su jednako ekstremni Švedski demokrati, a onda dolaze Grčka, Finska… Prema istraživanju koje je objavio Euractiv, političke stranke nacionalističke desnice bi se sa sadašnjih 60 mjesta povećale na 87 na izborima u junu.

Da nema straha od većine, mišljenja je Denis Avdagić, politički i bezbjednosni analitičar.

"Mislim da se neće ništa posebno promijeniti, okosnicu će opet činiti pučani, odnosno ova konzervativnija strana, zajedno vjerovatno sa socijaldemokratima, odnosno lijevom stranom i, ako bude potrebno, tu će još biti možda i konzervativci, poput italijanske varijante, odnosno zastupnici iz redova Braće Italije. Tu su, naravno i liberali, tako da ima sasvim dovoljno konstruktivnih elemenata u EP da ne bude straha od većine, da ne bude nekakva dead lock situacija u kojoj se ne može sastaviti normalna većina s konstruktivnim stranama bez populista", govori Avdagić za Raport.

S druge strane, historičar i član ANUBiH Ivo Goldstein smatra da bi antievropska desnica mogla biti jača nego ikad.

Avdagić i Goldstein

"Činjenica jeste da su u EU, desne stranke, populizam, antievropeizam vrlo popularni i ako uopće gledamo povijest EU izbora proteklih desetljeća, populizam i ekstremna antievropska desnica će ojačati i naposljetku se može dogoditi da bude jača nego ikad prije", pojašnjava Goldstein za Raport.

Da li će se desničarski mađarski premijer Viktor Orban priključiti radikalistima poput, recimo, Italije ili će nazad u EPP?

"Mislim da je to sad pitanje koje je u ovom trenutku jako teško ocijeniti, ne vidim mogućnost da se vrati, vidim mogućnost da će se sarađivati, na kojoj razini, na koji način, to je drugo pitanje. Očigledno je da su neke stvari došle na dnevni red. Promišlja se o rješenjima ne identično na način kako su ih oni htjeli rješavati, ali traži se rješenje koje bi uzelo u obzir i humani odgovor, ali i odgovor na to da Evropa ostane stabilna koliko god je to moguće, mislim da su stvari poput energetike, migracija jednostavno takve kakve jesu, potrebna su ne samo dugoročna rješenja na kojima se treba raditi nego i kratkoročna koja mogu ublažiti posljedice", priča sagovornik Raporta i podsjeća na to da je upozoravao na rast desnice nakon posljednjih evropskih izbora te da je ono što je zaustavilo taj rast zapravo rat u Ukrajini.

Rat u Ukrajini je promijenio karte

"To je definitivno promijenilo karte i spriječilo dramatični rast kakav se mogao očekivati bez Rata u Ukrajini. Kako se kreće agresija Rusije na Ukrajinu, ona je dala dosta vremena da se sama od sebe konsolidira. Da nije bilo rata u Ukrajini, govorili bismo o jednoj posve drugačijoj situaciji, najvjerovatnije bi drugačije izgledao i potencijalni sastav EP i moglo bi se puno više govoriti o nekim novim populističkim pokretima koje bi zadobili u svim zemljama nekog momentuma."

Avdagić je mišljenja da nakon ovih izbora treba sjesti i dobro razmisliti kako dalje s vođenjem EU, jer očigledno je da postoji jako nezadovoljstvo. To su pitanja koja dijele EU, prije svega pitanja migracija. Neke velike države članice imaju prilično veliki problem s tim.

"Imamo zemlje koje su prve na migrantnom udaru, one koje su ciljane i one koje ne žele dijeliti breme migracija. Nažalost, sve je to izvan ruku EU, ona nije u mogućnosti samostalno riješiti stvari koje su daleko dublje pitanje visokog demokratskog rasta koji je neodrživ u ekonomskom smislu, tjera te ljude trbuhom za kruhom prema Zapadu, tu su i klimatske promjene koje ugrožavaju privredu kojom se jako puno ljudi bavi u tzv. zrmljama trćeg svijeta. Sve je to nešto što treba mijenjati i u izvorišnim i u tranzitnim zemljama, pa Zapad koji vapi za radnom snagom treba dobro razmisliti kako dalje. Mislim da su to stvari koje osjeća i BiH, a ne samo članice EU prije svega zato što je kvalitetna radna snaga, povučena iz rubnih zemalja koje nisu članice EU", napominje Avdagić.

Ivo Golstein također smatra migracije velikim problemom koji, između ostalog, dijeli EU, ali da to nije ništa novo.

"Taj problem je tu itekako prisutan još od tog velikog migrantskog vala 2015, on je realan, ne vidi se samo kao tema stranaka krajnje desnice nego je duboko ušao u mainstream politiku, njime se bave i stranke iz središta političkog spektra. Postavlja se pitanje koliko uistinu evropska društva mogu mingranata apsorbirati da ne bi došlo pucanja sigurnosnog, društevenog, ekonomskog…

Poziv Angele Merkel

Dakle, od onog poziva Angele Merkel da migranti dođu, da će biti apsorbirani, integrirani i asimilirani u društveni milje do danas, kad je to uistinu pogotovo za najrazvijenije zemlje realan problem, ipak su se stvari promijenile."

Avdagić cijeni da ljudi impulzivno raegiraju na rast cijena, traže da politika ima instantna rješenja te objašnjava da su ona jako često nemoguća.

"Populisti jesu skloni tome da daju instanta rješenja i kada bi se ona provodila, pokazalo bi se da to ne ide tako, npr. migacijsko pitanje je pitanje koje žice i ograde nisu riješile, a to smo mogli vidjeti i sa SAD, oni se s tim 'bore' duži niz godina i EU je trebala vidjeti da neke stvari ne funkcioniraju i da moramo naći održivo rježenje. Nije rješenje zatvoriti migracijske puteve, jer vi i dalje imate problem s radnom snagom. Naravno, sociološko je pitanje traženja imigracije, ekonomsko je pitanje da morate održavati ekonomiju stabilnom, u suprotnom, može doći do velike recesije koja će imati daleko pogubnije posljedice od onih koje gledamo danas", poručuje.

Goldstein napominje da imigracije nisu samo vjerski problem, to je ekonomski, kulturni…

"Činjenica jest da društvo mora biti ako ne homogeno, barem u situaciji da kontrolira svoje ekstremne dijelove, dakle, danas su EU društva, pogotovo najrazvijenija, naučila da žive u različitosti, uostalom, uopće bilo kakav visoki standard života preduvjet je migracija u proteklim desetljećima. To smo vidjeli, to vidimo u Evropi, ona zna, ona je naučena na migrante, kako iz EU, tako iz sve više iz onih neevropskih. Međutim, postavlja se pitanje u kojoj mjeri, dakle, do koje tačke se ta imigracija može apsorbirati i postati dio funkcionalnog društva. Očigledno u ovom trenutku u Evropi to je na tačka kad bi moglo doći do pucanja. Nijedna evropska vlada ne mođe dopustiti da stvar nema koliko-toliko pod kontrolom", cijeni naš sagovornik.

Sa sve većim imigracijama u EU, kako sagovornici Raporta smatraju, povećani su i ekonomski, kulturni, vjerski, demografski… problemi, ali i militantni. Hoće li doći do tačke pucanja na predstojećim izborima ili poslije njih?
Nakon nedavnih potencijalnih napada na katedrale u Austriji i Njemačkoj, što je unaprijed spriječeno, Avdagić napominje da je činjenica da toga ima.

I starosjedilačke populacije osjećaju nezadovoljstvo

"Jedan dio ljudi koji dolaze na kraju, izvorno ili vlastitog nezadovoljstava, pribjegava i takvim stvarima. To je sigurnosni problem u sklopu holističkog pristupa u kojem postoje ljudi koje ne možete prilagodititi novonastaloj atmosferi, ali to su situacije koje morate sagledavati unazad godinama. Izostaje njihova želja da se prilagođavaju novoj sredini u jezičkom, pogotovo kulturnom smislu, osjećaju se izostavljenim i onda je takve ljude, koji su nezadovoljni životom, lako zapravo zapaliti", objašnjava sagovornik Raporta i dodaje da to jednako vrijedi i za starosjedilačke populacije, koje isto tako osjećaju nezadovoljstvo zbog onih koji su došli i nose posve drugačija kulturna, a i vjerska obilježja.

"Nalazimo se u takvim vremenima da treba tražiti rješenja za takve stvari, a to nije činjeno. Pustilo se desetljećima da samo funkcionira i ako nekome nije jasno, moralo bi biti da stvari ne funkcioniraju na ovaj način, radikalizam se javlja sa svih strana. Politički, a i ovaj teroristički koji je posljedica svih tih okolnosti. Bilo je jako puno terorističkih djela upravo od ljudi koji su izgubili mogućnost azila, nakon toga su pribjegli napadima. Kao što sam rekao, tome se mora pristupiti holistički", zaključuje Denis Avdagić za Raport.