Lanac vulkanskih otoka i koraljnih atola usred Tihog oceana koji čini Marshallove Otoke dugo je u svijetu bio poznat kao područje američkih nuklearnih testiranja. Sad se nada da će postati neovisna sila u svijetu nogometa, ali dalek je put do ostvarenja tih snova, piše BBC Sport.
Ta nada - ne samo u stvaranje reprezentacije Marshallovih Otoka nego i kompetitivnost na globalnoj sceni - uveliko počiva na Englezu Lloydu Owersu. Čovjek iz Oxfordshirea, s trenerskom pozadinom u zemljama poput Kanade, SAD-a i Švedske, dobio je zadatak da izgradi temelje koji će donijeti međunarodni nogomet do konačne granice, u posljednju zemlju na svijetu koja ga nema.
Put od 13.000 kilometara
Sve je počelo kao "nasumični razgovor" s predsjednikom tamošnjeg nogometnog saveza Shemom Livaijem nakon što je Owers objavljivao trenerske blogove na internetu.
"Počelo je e-mailovima, a onda je postalo lakše komunicirati WhatsAppom zbog vremenske razlike", rekao je Owers za BBC Sport.
"Onda je došlo do faze da me traže da sastavim prijedlog i priložim svoju filozofiju o tome kako mislim da se igra razvija."
Owers, tehnički direktor Marshallovih Otoka, prvi put je otišao u 13.000 kilometara udaljenu državu ovog ljeta. Tamo je nadgledao prvi nogometni trening za djecu u organizaciji Nogometnog saveza Marshallovih Otoka (MISF), koji je Livaji osnovao 2020.
Žele u FIFA-u
Cilj je, s vremenom, koliko god ga bude potrebno, da nacija od 60.000 ljudi postane član Nogometnog saveza Oceanije (OFC) i igra međunarodne utakmice. A 33-godišnji Owers priliku da vodi ambiciozan projekt od samog početka nije mogao odbiti.
"Na ličnom nivou bila je to prilika da budem dio nečeg tako velikog, ovo je jedina nacija na svijetu bez definirane reprezentacije", dodao je Owers.
"Ali tu je i ambicija. Savez želi biti dio OFC-a, a naposljetku i FIFA-e. Ne žele igrati samo protiv lokalnih zemalja nego biti dio većeg programa.
Znamo da želimo učestvovati u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Želimo učestvovati na OFC-ovu prvenstvu i biti dio mainstream nogometa. Mislim da za 10 godina, ako nastavimo ovako kako savez želi gurati svoje ciljeve i ambicije, nema razloga da se to ne dogodi."
Baza za američke nuklearne testove
Marshallovo Otočje nakon Drugog svjetskog rata okupirao je SAD i koristio ga kao bazu za testiranje nuklearnog oružja, ali 1986. je postalo suverena nacija. I dok se nacija želi odmaknuti od te asocijacije, Owers vjeruje da je američki kulturalni utjecaj djelomično odgovoran za rast popularnosti nogometa na otočju.
"Ne treba se skrivati od toga, to je dio njihove kulture, dio njihove historije", rekao je.
"Postoji operativna američka vojna baza u Kwajaleinu. To je dio njihovog identiteta, a zbog velikog kulturalnog utjecaja SAD-a, velik je interes za sportovima poput bejzbola i košarke. Ali, kako je nogomet rastao u SAD-u, tako je počeo i na Marshallovom Otočju."
Dok posljedice američkih nuklearnih testiranja još utječu na život na Marshallovim Otocima, klimatske promjene predstavljaju aktuelnu ekološku prijetnju jer je rast nivoa mora neprestana briga. U glavnom gradu Majuru gradi se nacionalni stadion okružen odbranom od mora. Svjetska banka predviđa da bi porast nivoa mora od jednog metra poplavio 40 posto zgrada.
Veći dio kopna nestat će do 2050.
"Posljednjih godina postali su bolno svjesni da će Marshallovo Otočje, nažalost, ostati bez mnogih otoka, a do 2050. izgubiti većinu kopnene površine", rekao je Owers.
Nacija se nada da će nogometom privući veću pažnju na utjecaj koji imaju klimatske promjene. Kad je MISF prvi put objavio svoj san na društvenim mrežama, nekolicina uključenih, poput Owersa, nije mogla ni zamisliti koliko će pozitivnih reakcija dobiti.
"Mi smo posljednja država na Zemlji bez nogometne reprezentacije. Konačno, nadamo se, to će se promijeniti. Molimo vas da nas pratite i pomognete nam da ostvarimo svoj san o međunarodnom nogometu na Marshallovom Otočju", napisali su, a od januara sakupili oko 5.000 pratitelja na X-u, bivšem Twitteru.
Nacija je od tada predstavila svoj prvi nogometni dres i nada se da će u njemu maršalski igrači nastupiti u svojoj premijernoj utakmici do jula ili augusta 2024.
Stavili zemlju na kartu
Savez kaže da je "potpuno preplavljen prekrasnim, pozitivnim reakcijama na dres" od ljudi diljem svijeta. Prihod od prodaje usmjeren je u razvoj mladih igrača, infrastrukturu i terene za trening.
"Nadali smo se, ali nismo ništa očekivali", rekao je Owers o reakcijama. "Imali smo 1500 pratitelja samo na Twitteru za dva ili tri dana, nevjerovatno. Zaista nismo to očekivali. Početna ideja bila je da nam pomogne podignuti svijest o državi, što smo uspjeli postići. Ali interes za ideju o nogometu bio je nevjerovatan.
Za nas je najvažnije bilo staviti zemlju na kartu. To smo učinili, mnogi ljudi nisu znali gdje je. Ako gledate Google Maps, to je mala tačka. Kad sam otišao tamo prije više od mjesec dana, trebalo mi je više od 40 sati, a kad konačno stigneš, shvatiš koliko je zemlja mala."
Dresovi su odmah postali hit
Izgled dresa dizajnirao je pobjednik takmičenja iz Argentine, čija je ideja izabrana između više od 200 prijavljenih. Plava i narančasta predstavljaju boje zastave, dok uzorci i pruge imaju kulturalne konotacije i odražavaju povezanost otočja s oceanom. Prema Owersu, kupovalo ih se u više od 30 zemalja otkako su krajem septembra pušteni u prodaju.
Sljedeći - i prilično ključan - izazov za Owersa je uspostaviti kompetitivnu momčad igrača koji će činiti prvu reprezentaciju Marshallova Otočja kad nacija bude spremna za međunarodnu nogometnu utakmicu.
Traže igrače po okolnim državama
Da bi to postigao, planira početi s regrutacijom u blizini i tražiti igrače koji igraju na okolnim otocima, u zemljama s postojećom ligom i reprezentacijom. Osim toga, napredak u izgradnji održive infrastrukture već je počeo, određena je struktura lige, a svake sedmice redovno se održavaju organizirani treninzi za djecu i odrasle.
"Puno je igrača na okolnim otocima", dodaje Owers.
"Imamo Solomonsko Otočje, Papuu Novu Gvineju, to su zemlje u kojima se zapravo igra nogomet. Ti igrači žive na Marshallovim Otocima i pomažu u razvoju igre.
Prvo ćemo se takmičiti s okolnim nacijama koje imaju slične ciljeve, ali naši dugoročni planovi su puno veći. Želimo da nas prizna FIFA, želimo biti dio Konfederacijskih igara i kvalifikacija za Olimpijske igre."
