Sve više smrti zbog ekstremnih temperatura, apokaliptične scene požara, poplava i oluja koje u posljednje vrijeme dopiru iz svih krajeva svijeta, nažalost su očekivane posljedice čovjekova autodestruktivnog djelovanja prema prirodi.
Zemlja tuguje, u doslovnom smislu te riječi, a sve što se događa u svijetu već je sad puno gore nego što su znanstvenici predviđali decenijama unaprijed. Posljednje dramatično upozorenje nedavno je objavio UN, a radi se o nacrtu izvještaja Međudržavnog panela za klimatske promjene, u kojem stotine svjetskih znanstvenika oštro upozoravaju da imamo još maksimalno desetak godina kako bi globalno zatopljenje ograničili na 1,5°C.
Ako se ta temperatura poveća za samo pola stupnja, odnosno na 2°C, gotovo sigurno ćemo imati 80 miliona više gladnih do 2050.
Stotine miliona stanovnika obalnih gradova bit će ugroženi češćim poplavama uzrokovanim porastom razine mora, što će zauzvrat dovesti do značajnih migracija. Niko na Zemlji, a ovaj put ni čovjek, neće biti pošteđen posljedica vlastitih, autodestruktivnih djelovanja na okoliš godinama - nemilosrdno uništavanje staništa, prekomjerno iskorištavanje resursa, zagađenje te istrebljenje biljnih i životinjskih vrsta već je stiglo na naplatu.
No neki još odmahuju rukom na činjenicu da je razdoblje od 2015. do 2020. godine bilo najtoplije razdoblje u povijesti meteoroloških mjerenja na planetu te da su današnji temperaturni ekstremi čak sto puta češći nego 60-ih godina 20. vijeka, dok je temperaturna razlika između Arktika i Mediterana sve manja.
U Sibiru je 2020. godine izmjereno nevjerovatnih 38°C, dok je rekordnih 54,4°C izmjereno u petak u Dolini smrti u Kaliforniji. Kanada i SAD bore se s neviđenim toplinskim udarima koji su počeli odnositi sve više ljudskih žrtava, piše 24sata.
U Lyttonu u Kanadi izmjereno je rekordnih 49,5°C, dok su temperature u većini Sjedinjenih Američkih Država iznad 40°C, dok je u Las Vegasu u subotu izmjereno čak 47,2°C.
Stravične oluje u Evropi
U mnogim saveznim državama bjesne požari, a zbog najvećeg ovogodišnjeg požara Dixie u Kaliforniji, oko 2000 stanovnika pozvano je u srijedu da hitno napusti svoje domove.
Ništa bolje nije ni u Evropi nakon razornog tornada u Češkoj, jakih oluja koje su zahvatile cijelu zapadnu Evropu, historijskim poplavama s ljudskim žrtvama u Njemačkoj…
Udarom toplinskog vala veliki požari popraćeni toplinskim valovima zahvatili su Italiju, Španiju, Grčku, a posebno Tursku.
U Italiji je u posljednjih 48 sati gorjelo na raznim dijelovima Sicilije, požari su zahvatili i područje Catanije te Palermo. Gotovo stotinu požara buknulo je ove sedmice u dijelovima južne i zapadne Turske, gdje je situacija krajnje alarmantna, a brojka stradalih popela se na šestero, među kojima su i dva vatrogasca.
Turske vlasti mole za međunarodnu pomoć jer požari i dalje haraju Adanom, Osmanijom, Antalijom, Mersinom i zapadnom obalnom pokrajinom Muglom.
Gori i u Sibiru, ovogodišnji požari u Jakutiji, najvećoj ruskoj regiji poznatoj po tundrama i oštrim zimama, progutali su više od 4,2 miliona hektara, a dim je ove sedmice stigao sve do Sjevernog pola. Iako su požari dio prirodnog šumskog ciklusa, znanstvenici su zaprepašteni razmjerima i intenzitetom požara posljednjih godina na tom području te tvrde da se to podudara s jakim zagrijavanjem Arktika, gdje prosječne temperature rastu čak tri puta brže nego u ostatku svijeta.
Dok ostatak svijeta izgara u visokim temperaturama, hladni val zahvatio je južnu brazilsku državu Rio Grande de Sul te donio potpuno neočekivanu hladnu kišu i snijeg uz temperature do -2.
U Aziji su pak smrtonosne poplave najviše zahvatile Kinu i Indiju. U indijskim obalnim regijama Konkan i Zapadna Maharashtra broj mrtvih se tako popeo na 209, dok je u najteže pogođenom okrugu Raigad zabilježeno gotovo 100 smrtnih slučajeva, a u Kini je zbog poplava 302 mrtvih i 50 nestalih.
Od marta ove godine u Australiji nisu zabilježeni veći požari, no vrlo dobro se sjećamo katastrofalnih požara koji su harali 2019. i 2020. Iza sebe su ostavili pustoš i smrt. Procjenjuje se da je izgorjelo oko 11,460.000 hektara šume, što je veličina Velike Britanije. Iz Svjetske organizacije za zaštitu okoliša procjenjuje se da je nastradalo više od tri miliona vrsti životinja, a poginulo je najmanje 33 ljudi.
Bez obzira na to je li ljudski faktor započeo požare takvih razmjera, znanstvenici su složni da klimatske promjene koje uzrokuju veće temperature, porast suša, nagomilavanje goriva u neizgorjelim šumama, ranije listanje vegetacije uvelike pridonose da šume budu lakše zapaljive. Odnosno, ljudski faktor i nepažnja koji su prije nekoliko desetljeća mogli izazvati male i lako ugasive požare sad stvaraju opasne vatrene stihije.
No ljudi kao i da se dalje trude uporno devastirati ono što im je zapravo neophodno za život. Jedan od zabrinjavajućih podataka koji je objavio Svjetski fond za prirodu jest da je više od 43 miliona hektara prašuma uništeno od 2004. do 2018. godine, što je rezultiralo nestankom više od polovine prašuma u svijetu. Najveća devastacija se i danas odvija na području Amazonije u Brazilu, Kolumbiji, Peruu, Boliviji, Venezueli i Gvajani, gdje je sravnjeno sa zemljom oko 18,2 miliona hektara prašume.
Prema podacima Global Carbon Projecta, deforestacija je 2017. bila odgovorna za 12 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova. Kao da prošlogodišnji požar u Amazonskoj prašumi nije bio dovoljan, Brazil je već ove godine u lipnju zabilježio najviše požara u proteklih 14 godina, a strahuje se da bi ih do jeseni moglo biti puno više. Emisija štetnih CO2 s požarima još više raste, a šuma je sve manje. Ako se zaista nešto ne promijeni, svijet kakav smo znali više neće postojati.
