Izjave njemačkog nogometnog reprezentativca Kimmicha potaknule su raspravu o mogućim dugoročnim posljedicama vakcinacije protiv korone. Je li ta zabrinutost opravdana?
S obzirom na nagli porast broja zaraženih koronavirusom u Njemačkoj, brojne poznate osobe, političari i stručnjaci apeliraju na stanovništvo da se vakciniše. Međutim, mnogi ljudi u anketama i diskusijama navode da su zabrinuti zbog dugoročnih neželjenih posljedica vakcinacije - ali i zbog toga što još uvijek nema dugoročnih studija.
Konkretno, raspravu su potaknule izjave nogometaša Joshue Kimmicha. On je rekao da ima "nekoliko ličnih nedoumica, posebno zbog nedostatka dugoročnih studija". Nakon toga su mnogi stručnjaci naglasili da se nuspojave vakcinacije ne pojavljuju mnogo mjeseci kasnije, već nakon nekoliko dana ili sedmica. Budući da se vakcine protiv korone posebno često testiraju i da se koriste već godinu dana, postoji izrazito mala vjerojatnost da bi se mogle pojaviti još neke neotkrivene nuspojave.
Pitanja o vakcinaciji 2009. i 1976.
Međutim, čitatelji portala njemačke javne televizije tagesschau.de pitali su je li to doista istina. Naveli su dva primjera: vakcinacija protiv svinjske gripe u Europi 2009. i u SAD-u 1976. godine. Što se dogodilo u ova dva slučaja?
2009. milioni ljudi u Europi vakcinisani su protiv svinjske gripe. Švedska se posebno brzo uključila u program imunizacije, ali se kod djece i adolescenata pojavila ozbiljna nuspojava: narkolepsija – poremećaj spavanja i budnost koja dugoročno može ozbiljno utjecati na živote oboljelih. Vjerovalo se da je sastojak u vakcini odgovoran za ovu ozbiljnu nuspojavu.
U odgovoru na pitanje portala tagesschau.de Institut Paul Ehrlich (PEI) objašnjava da su prvi simptomi narkolepsije (u Švedskoj) uočeni u razdoblju od jednog do četiri mjeseca nakon vakcinacije. U Njemačkoj su takvi slučajevi otkriveni tek kasnije, "ali čak i u tim slučajevima simptomi su bili prisutni u opisanom vremenskom intervalu", navodi PEI. Voditelj odjela za imunološka istraživanja na Sveučilištu TU Dortmund Carsten Watzl za tagesschau.de objašnjava da utvrđivanje narkolepsije "ponekad može potrajati" i da put od prvih simptoma do dijagnoze može biti dug. Zato se može dogoditi da se "u nekim slučajevima dijagnoza postavlja tek mjesecima nakon vakcinacije; međutim, kod većine ljudi simptomi se pojavljuju relativno kratko nakon vakcinacije".
Drugi primjer koji se navodi kao neželjena posljedica vakcinacije je Guillain-Barréov sindrom (GBS) koji se javio prije 45 godina u SAD-u nakon vakcinacije protiv svinjske gripe. Institut Paul Ehrlich objavio je da "čak i nakon što su američki regruti vakcinisani protiv svinjske gripe 1976. godine, prvi znakovi GB-sindroma nisu uočeni nakon nekoliko mjeseci, već ubrzo nakon vakcinacije". Naučnik Watzl objašnjava da se "i u ovom slučaju radi o pogrešnoj imunološkoj reakciji, usmjerenoj protiv nervnih stanica koja dovodi do pojave simptoma u vrlo kratkom vremenu".
Pitanja povodom Mertensovih izjava
Čitatelji portala tagesschau.de u pismima i upitima pozivali su se na izjave predsjednika njemačke Stalne komisije za vakcinaciju (STIKO) Thomasa Mertensa. On se u junu u listu "taz" (Tageszeitung) u raspravi o vakcinaciji djece i mogućim nuspojavama osvrnuo na narkolepsiju nakon vakcinisanja Pandemrixom, posebno u skandinavskim zemljama. Mertens je rekao: „Većina ih se toga još dobro sjeća, oboljeli i dan-danas pate od posljedica - a to se dogodilo mjesecima nakon vakcinacije."
Još sedamdesetih godina prošlog vijeka Sjedinjene Države su imale vakcinu protiv gripe, koje je uzrokovalo Guillan-Barréov simptom, čak mjesecima nakon vakcinacije. Povezanost se mogla jasno dokazati jer su se slučajevi javljali češće nego kod ostatka populacije.
Na upit tagesschau.de Mertens je rekao da su njegove izjave "tačne u kontekstu diferencijacije". On dodaje da se GBS može pojaviti nekoliko mjeseci nakon vakcinacije: "Postoji dobro dokumentiran slučaj, meni poznat, gdje se GBS javio kod jedne osobe nakon svake od dvije vremenski odvojene vakcine protiv tetanusa. Takvi slučajevi su zaista "iznimna rijetkost" i pojavili su se kod vrlo specifičnih vakcina. Kada se radi o mRNA cjepivima, od ovoga sigurno ne prijeti opasnost."
Kod mRNA cjepiva Mertens ukazuje na temeljni nesporazum: "Mnogi ljudi vjeruju da mRNA ostaje u organizmu vakcinisane osobe nakon vakcinacije. To naravno nije slučaj, jer se mRNA vrlo brzo potpuno eliminira u stanici." Tako mora biti, objašnjava Mertens, "jer se mRNA neprestano pojavljuje u svim metabolički aktivnim stanicama i mora se razgraditi". Zapravo, mRNA nije "genetsko cjepivo", kaže Mertens. Nažalost, "ova pogrešna terminologija je udomaćena i dovodi do neutemeljenih strahova".
"Pogrešno usmjerena imunološka reakcija"
Naučnik Watzl naglašava da bi vakcinacija mogla imati i neželjene posljedice – uostalom kao i drugi lijekovi. Ali one su "razmjerno rijetke". Također je važno razumjeti: "Nuspojave se javljaju kod vakcinacije kao posljedica imunološke reakcije koju vakcina izaziva. Stoga su neželjene posljedice uvijek oboljenja koja mogu biti uzrokovane i infekcijama - budući da se i tu odvija imunološka reakcija. Narkolepsija tako može biti izazvana infekcijom – isto kao i Guillain-Barréov sindrom. Oba su uzrokovana pogrešnom imunološkom reakcijom usmjerenom protiv nervnih stanica." "S obzirom da imunološka reakcija na vakcinaciju uzrokuje nuspojave, ali se okončava u roku od nekoliko sedmica nakon vakcinisanja, nakon toga ne može doći do daljnjih oštećenja", nastavio je Watzl. „Stvorena autoantitijela ili T-stanice koje napadaju vlastito tkivo mogu na duže vrijeme uzrokovati oštećenja, čak se simptomi s vremenom mogu povećati, ali nije moguće da se autoantitijela ili samoreaktivne imunološke stanice formiraju mjesecima ili godinama nakon vakcinacije."
Watzl je izrazio žaljenje zato što rasprava o dugoročnim posljedicama vakcinacije kod mnogih ljudi izaziva "nepotreban strah". "Mnogi zamišljaju da postoje neželjene posljedice godinama nakon vakcinisanja. To je, međutim, potpuno nemoguće", kaže ovaj naučnik.
