„Iako je u Srebrenici ovog aprilskog dana tiho", „tenzije eskaliraju (…) podstaknute prvenstveno od strane srpskih političara", počinje novinar Tobijas Cik svoj tekst u Suddeutsche Zeitnung (SZ).
Na početku citira srpskog ministra spoljnih poslova Ivicu Dačića, koji je sredinom aprila rekao da „nema ništa protiv osude ratnih zločina u Bosni i drugdje". Ali je istakao da je „protiv toga da se srpski narod opisuje kao genocidan u rezoluciji koju uskoro treba da usvoji Generalna skupština Ujedinjenih nacija".
Autor međutim naglašava da se „u nacrtu rezolucije ne pominje nikakav ‘genocidan‘ narod, ne pominju se ni Srbi kao etnička grupa, ni Srbija kao država a ni Republika Srpska".
To je bila "greška", a ne genocid?
"Ništa od toga ne sprečava političare u Srbiji i Republici Srpskoj da raspiruju emocije i šire horor scenarije”, piše njemački novinar. On pominje Dodikov nastup na protestu, održanom u Banjaluci protiv planirane rezolucije UN, koji je izjavio da je 'operacija' vojske u Srebrenici u julu 1995. godine bila ‘greška' koja je rezultirala ‘velikim zločinom'. Ali ne genocidom.” Dodaje se da je Dodik izrazio saučešće porodicama žrtava, a zatim, zaprijetio otcjepljenjem: "Nećemo da živimo sa vama koji kažete da je srpski narod genocidan”, piše DW.
"Ovakve izjave su ‘so u rane ožalošćenih'”, prenosi Zidojče izjavu Munire Subašić iz "Majki Srebrenice", koja ističe i da je planirana rezolucija UN „važna", kako bi „srpska, bošnjačka i hrvatska djeca naučila istinu i kako bi ta djeca sutrašnjicu gradila na istini”.
Autor dalje piše kako bi "rado pitao one političare koji napadaju rezoluciju zašto na sve gledaju potpuno drugačije od Udruženja Majke Srebrenice”.
"Željku Cvijanović, na primjer, koja je prošle nedelje otkazala sastanak sa nekoliko njemačkih novinara a iz njene kancelarije su rekli da će tog dana na prečac otputovati u Jasenovac: Spomen obilježje na mjestu gdje je tokom Drugog svjetskog rata hrvatski ustaški režim, u savezu sa njemačkim nacistima, uspostavio koncentracioni logor u kojem je, između ostalih, ubijeno na desetine hiljada Srba”.
Retorika postaje sve toksičnija – da li međunarodna zajednica treba da interveniše?
Cvijanović je, piše novinar lista Suddeutsche Zeitnung, pred Vijećom sigurnosti UN naglasila da je prema Ustavu, predsjedništvo zemlje isključivo odgovorno za vanjsku politiku.
"A ambasador njene zemlje u UN-u je sam, bez odobrenja Predsjedništva, napisao nacrt rezolucije o genocidu i založio se za njeno usvajanje. Time on predstavlja ‘volju samo jedne etničke grupe u Bosni i Hercegovini' i to je 'protivpravan čin'”, kazala je Cvijanović i dodala da će opozvati ambasadora i osigurati da svi koji su učestvovali u pisanju rezolucije UN budu "procesuirani".
List takođe primjećuje da je predsjedavajuća Predsjedništva BiH „iznijela svoj protest u New Yorku putem video linka – jer ne može da putuje u SAD s obzirom da joj je vlada u Washingtonu uvela sankcije u julu 2023".
Dnevnik iz Minhena dalje piše da je Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske, koji je i sam preživio genocid u Srebrenici, izjavio da je "istinski zabrinut" zbog trenutne klime u zemlji. „On vidi paralele sa ratnim 1990-im. Na početku je raspoloženje i situacija u etničkim grupama stanovništva bila priličo mirna. Ali onda je Slobodan Milošević, dominantni srpski političar u Jugoslaviji koja se raspadala, ‘stvorio klimu u kojoj je sve postalo moguće‘. Ako se politička retorika nastavi kao tada, kaže on, ‘onda će međunarodna zajednica uskoro morati da interveniše‘."
"Pansrpski" skup
Autor napominje da slično na situaciju gledaju i Majke Srebrenice. "NATO treba da stacionira trupe na granici sa Srbijom", traže one u pismu zapadnim vladama. "U međuvremenu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pozvao je na 'pansrpski' skup za pravoslavni Uskrs sljedećeg vikenda. Cilj je da se reafirmiše 'jedinstvo' Srbije, Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve.”
List na kraju piše da su "Ujedinjene nacije prvobitno odložile glasanje o rezoluciji o genocidu u Njujorku, prvobitno zakazano za ovaj četvrtak, za nedelju dana. Još uvijek postoji potreba za diskusijom među državama članicama”.
