Netflix marljivo radi na proizvodnji originalnog sadržaja, pružajući ogromnu količinu serija i ekskluzivnih filmova. Možda je više promašaja nego hitova, ali "The Harder They Fall" trijumfalni je podsjetnik koliko je Netflix dobar u selekciji filmova za streamanje. Uz impresivnu glumačku ekipu i blistave kadrove, film je prekrasan vestern prepun nasilja i simpatičnih likova. Ima teške prizvuke "Oslobođenog Djanga", a to ne znači da je derivat. Umjesto toga uzima sve najbolje dijelove tog filma i pruža zabavnu, zanimljivu priču s putovanjem koje se isplati. Ne može se poreći da je pisac/režiser Jeymes Samuel očito fan Quentina Tarantina, ali tamo gdje drugi fanboy režiseri pokušavaju kopirati svoje heroje, Samuel posvećuje veliku pozornost Tarantinovim vještinama i implementira ih u svoj film. The Harder They Fall je maestralan film, prepun svrsishodnih vizuala i priče koju vrijedi pogledati do samog kraja.
Ostale recenzije:
Naravno, scenarij i vizuelni elementi dobri su onoliko koliko je dobra glumačka postava, a ovaj film ima svoje zvijezde. Tu su Jonathan Majors, Idris Elba, Zazie Beetz, Regina King, Lakeith Stanfield, Delroy Lindo, Deon Cole i mnogi drugi. Činjenica da je prokušani i pravi vestern narativ sastavljen od crnih glumaca i da se ne može kvalificirati kao "crni film" govori dosta toga. The Harder The Fall dokazuje da je svako više nego sposoban ispričati uvjerljive, zanimljive i klasične priče bez potrebe da bijelac u filmu prodaje karte. Potrebno je više crnih glumaca u filmovima koji odbacuju stereotipe o "crnim filmovima za crnce", a ovo je primjer zašto je to važno.
Glumačka postava je fenomenalna, toliko da je teško navijati protiv bilo koga unatoč tome što naracija jasno povlači granice između heroja i negativaca. Ovdje ne možete natjerati sebe da mrzite nekoga, a Samuels je dovoljno pametan da ne koristi uvijek simpatiju kao sredstvo za dopadljivost. Stanfieldov Cherokee Bill je odvratan poslušnik, onaj koji licemjerno osuđuje nasilje, ali ga brzo primjenjuje na svoje neprijatelje, nemilosrdan je kada treba i ne mari za pravila On je tip kojeg biste trebali mrziti u ovakvom vesternu, budući da je on u suštini što je Ringo u Tombstoneu. Pa ipak, ne možete ne navijati za Cherokeeja Bila. Očito je na pogrešnoj strani neizbježnog sukoba, ali jednostavno želite da se izvuče iz svega toga čak i kada se suprotstavi slično simpatičnom Jimu Beckwourthu (RJ Cyler).
I to je jedna od mnogih stvari koje The Harder The Fall čini tako jedinstvenim. Čak i kada navijate protiv "loših momaka", narativ i likovi su dovoljno složeni da niste baš sigurni da želite vidjeti posljednju pucnjavu. Ne postoji nijedna izvedba koja se ističe iznad ostalih, i to je kompliment svima. Svaki se glumac učvrsti kao sposoban, kompleksan glumac koji je spreman za svaki zadatak koji se od njega traži.
Jonathan Majors još jednom se dokazuje kao raznolik i briljantan glumac, sposoban preuzeti izazovne i jedinstvene uloge, a da nikada ne bude ista osoba dvaput. Samuel je briljantan u svojoj režiji, s jednom scenom koja posebno čudesno bilježi rasizam i segregaciju divljeg zapada. Umjesto da navali na gledaoce s očitom porukom, Samuel svoje glavne likove koji su crnci šale u "bijeli grad" da opljačkaju "bijelu" banku. Umjesto da samo ispuni grad bijelim statistima koji odvratno gledaju na crnce u svom komšiluku, Samuel bolji cijeli grad u bijelo. Zgrade, ljudi, čak i samo tlo po kojem se voze obojeni su u bijelo, a naši junaci Nat Love (Majors) i Cuffey (Danielle Deadwyler) ukrašeni su svijetlim, živim bojama poput crvene i zelene.
The Harder They Fall ne pokušava prepričati stvarnu historiju
Upravo ova vrsta suptilne kinematografije i suprotstavljanja pozadine da se demonstriraju rasne i društvene norme tog vremena podiže film iznad samo još jednog vesterna. Njegova može možda je generička i relativno predvidljiva, ali izvedba je toliko stručna da prisiljava gledaoce da prepoznaju suptilni društveni komentar zakopan ispod površine. Pored toga, sve od moderne upotrebe vulgarnosti do savremene muzičke podloge čini film lijepim historijskim djelom ispričanim kroz savremeni objektiv.
Neki bi možda mogli ukazati na historijske netačnosti vrlo stvarnih ljudi prikazanih u filmu. Stvarni život Nata Lovea, Stagecoach Mary, pa čak i Rufusa Bucka, svi imaju vrlo različite historijske živote, a njihova historija je drastično promijenjena u filmu. Ali historijska tačnost rijetko je nužna za dobar film. Mijenjanje historije (ako je odrađeno ispravno) rijetko stane na put uživanju. Film vrlo jasno daje do znanja da ne pokušava prepričati stvarnu historiju. Nastoji samo ispričati jedinstvenu priču koristeći ljude iz stvarnog života kao pogon.
Iako Hollywood danas ne voli riskirati jer su ovakvi filmovi rijetko profitabilni, upravo ovakvu vrstu rizika treba podržati kako bi se što više studija i streaming servisa odvažilo da pokuša.
