SRIJEMUŠ

Sada je poželjniji od bijelog luka: Čisti nas od toksina, štiti od infarkta i snižava pritisak

Otići u šumu i nabrati ručak posebno je iskustvo koje nas najdublje povezuje s prirodom. Svježe samoniklo bilje puno je hranjivih tvari, a ono koje raste u prirodi otporno je, pa ga jedući i mi postajemo otporniji, osjećamo se dobro i dobivamo energiju, kažu poznati lovci na bilje botaničarka Gabrijela Vrbetić i šumski kuhar Anton Rudan. Otkrili su sve što trebamo znati o jednoj od prvih proljetnih samoniklih biljaka koju je upravo sada iznimno poželjno jesti.

"Priče kažu da ga medo jede kad prekine zimski san i izađe iz brloga bez imalo energije te da je tako medvjeđi luk (srijemuš) i dobio ime. Upravo antioksidansi koje sadrži i njegova antibakterijska i protuupalna svojstva pomažu i nama da se probudimo iz "zimskog sna" i izbacimo toksine, a u tijelo unesemo kvalitetne tvari i energiju - kaže Anton Rudan. Jedan je od najzasluženijih osoba za popularizaciju samoniklog bilja, a pojasnio je i što je to što je iznimno zdravo u divljim jestivim proljetnicama.

"Srijemuš spada u jednu od najčešćih biljaka za proljetno čišćenje. Kad se rješavamo toksina i kad se u nama budi život, poboljšavaju se i sve vitalne funkcije pa nam je bolje pamćenje, pomaže kod proljetnog mamurluka i pritiska u glavi… Snižava pritisak, a za njega možemo reći i da je dobar kod zatvora i kod nekih problema sa želucem, pogotovo ako su prisutni i zatvor i proljev jer on baš regulira crijevnu mikrofloru i rješava crijevne parazite. Srijemuš djeluje pozitivno i na povišene masnoće u tijelu, kažu da pomaže i u liječenju gihta pa čak i da je preventiva od infarkta", nabraja Rudan.

Nipošto ga nemojte zamijeniti s kozlacem

"Važno je da budemo svjesni da ne jedemo i ne beremo biljku koju ne poznamo. Ako imate osjećaj nesigurnosti, onda je bolje to ne brati nego prvo pitati nekoga ko se razumije u botaniku, potražiti u knjigama ili doći na radionicu", savjetuje Gabrijela dodajući da treba biti oprezan i kod konzumiranja, a ne samo kod branja.

"Srijemuš često raste uz kozlac i slično izgledaju, ali kozlac nije jestiv, a ljudi ga, ako u brzini beru srijemuš, mogu previdjeti i onda napraviti s tim pesto koji se termički ne obrađuje pa otrovne tvari ostaju u njemu", kaže Gabrijela. No kada se upoznate sa samoniklim biljem, srijemuš je, uz potočarku, list zlatice, ili koprivu, maslačak i trputac, među najčešće korištenim samojestivim biljkama.